TRAGIČNA SMRT JEDNOG OD NAJBOLJIH! Davor je otišao u legendu: Čekala ga blistava karijera, a nije dočekao ni tridesetu

Ostat će upamćen kao Perhan iz filma ‘Dom za vješanje‘, ali i po ulozi u Top listi nadrealista. Alkoholizam i depresija nažalost su ga otjerali u tragičnu smrt prije 24 godine, pa nije dočekao ni svoju tridesetu.

Davora Dujmovića početak karijere zatekao je nespremnog – kao dječak susreo se sa redateljem Emirom Kusturicom, čiji asistent je Davorovog oca odmah upitao bi li htio sina odvesti na audiciju za film ‘Otac na službenom putu‘ što se pokazalo kao savršena uloga za mladog Davora. S nepunih osamnaest godina 1988. dobio je glavnu ulogu u idućem Kusturičinom filmu ‘Dom za vješanje’ nakon čega je proglašen jednim od najboljih glumaca u Europi.

Talentirani Davor volio je i glazbu, ali kao glumac je već sa 20 godina bio nominiran za europskog Oscara i svrstan na listu 10 najboljih glumaca u Europi. Smatrao je kako je glupo reći da nije umjetnik s obzirom na njegovu karijeru: “Ali za mene je sve to rock’n’roll. Što god da budem radio, a u stanju sam raditi razne poslove, sve će to imati umjetničku vrijednost. Štogod da radim, trudim se da to ne bude obično i jednostavno.”

‘Čekam da se smiri situacija’

Volio je improvizaciju na setu, koja mu je dolazila prirodno: “Čitam i slušam kako drugi glumci govore kako krvavo rade da bi ‘ušli u lik’ i transformirali se. Čovjek bi stekao dojam da glumci stalno pate. Kod mene je tako da čim odjenem na sebe kostim i to učine i kolege, kod mene proradi ono što treba.” U razgovoru s novinarima 1996. godine priznao je da ne zna kakvi su mu daljnji planovi, budući da je rodno Sarajevo bio prisiljen napustiti zbog rata. “Izgubio sam grad. Čekam da se smiri situacija,” izjavio je tada.

Pritisak radi velikog uspjeha i ranog ostvarivanja karijere izgleda da je pridonio tragičnom kraju ove ‘ex-yu’ zvijezde. “Ne vjerujem u sudbinu, prije bih rekao da je sve slučajnost,” izjavio je jednom prilikom. Nažalost, bilo sudbina ili slučajnost, sve je završilo daleko prerano. Iz Sarajeva ga je rat istjerao u Beograd gdje je snimio nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji vjerojatno ‘Underground’.

Alkoholizam i depresija doveli do preranog kraja

Tada je došao u dodir sa heroinom od čije ovisnosti se pokušavao liječiti nekoliko puta. Preko medija je u tom periodu poručivao kako ono što heroin donosi ne bi poželio ni svojem najgorem neprijatelju: “U početku je bilo “ja sam mal’ pa sam radoznal’ ‘, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća ovisnošću.”

Poslije rata otišao je u Sloveniju, gdje se neuspješno pokušao boriti protiv alkoholizma i depresije – 31. svibnja 1999. godine okončao je svoj život u slovenskom Novom Mestu, samo četiri mjeseca prije svojeg tridesetog rođendana.