Foto: Biljana Gaurina / Cropix

‘TAJ DAN SAM KUPILA OGROMAN BROŠ’: Jadranka Kosor o savjetu Madeleine Albright kojeg će uvijek pamtiti

Autor: 7dnevno/ Tea Šojat

Bivša radijska novinarka, spisateljica i bivša premijerka Jadranka Kosor zbog svoje političke karijere još plijeni pozornost javnosti, iako je već godinama u mirovini. Doduše, vrlo aktivnoj. Rado je viđena gošća na raznim događanjima, a nerijetko njezine političko-društvene analize imamo prilike gledati na malim ekranima, kao i na Twitteru, gdje je vrlo aktivna.

Je li ikada pala i hoće li možda priznati da su je nekada srušili na dno, koja je njezina tajna, kako se borila…? Koliko god pamti neugodnosti koje je doživjela kao žena premijerka, to se nije dogodilo. Kosor jasno daje do znanja koliko je snažna bila i ostala i zašto privlači toliku pozornost.

Bivša premijerka oduševila je svojim pričama iz političkog i privatnog života u talk-showu “Ženska priča“. Govorila je o svome djetinjstvu, zlostavljanju u školi, političkom životu, o tome kako je naučila crpiti snagu iz sebe, a dotaknula se i nekih naslovnica iz vremena kada je bila premijerka.

U pokušaju da doznamo što je to što Jadranku Kosor čini snažnom i uspješnom ženom dotaknuli smo se i genetskog nasljeđa, a tajnu njezina uspjeha u “muškom svijetu” možda upravo otkriva komentar o muško-ženskim prijateljstvima. Naime, ona je oduvijek imala osjećaj za jednakost.

Foto: Paun Paunovic / CROPIX

* Koliku ulogu, po vašem mišljenju, muškarci imaju u snazi žena, koliko pomažu ili odmažu, ne samo kao partneri nego i kao društvo?

Ja baš ne dijelim ljude isključivo na muškarce i žene, nego na pametne i sposobne, u političkom smislu nekorumpirane, i na one druge. Imam sina, tako da, naravno, navijam i za muškarce. Moja iskustva s muškarcima u poslu su dobra.

* Koliku ulogu imaju žene kao prijateljice? Svi imamo neki krug prijateljica koje su nam tu, koje nam daju snagu, a kada se gleda s društvene strane, više se spominje ona “žena je ženi vuk”?




Naravno da imam prijateljice, ali tvrdim da je apsolutno moguće i muško-žensko prijateljstvo. Nikad se nisam oslanjala na prijateljice koje bi mi bile samo rame za plakanje, ne. Prijateljice sam manje-više pronašla u školi. Zapravo, najbolja prijateljica mi je prijateljica iz djetinjstva. Upoznala sam je kad sam imala tri godine i kad sam sa svojom bakom bila u prostoriji u kojoj se rađala. To je prijateljica za koju sam se jako vezala. A za druge ne, nisam u tom klasičnom smislu imala ta neka ženska prijateljstva, ženske kružoke…

* Ni neugodna iskustva u tom smislu?

Neugodna iskustva jednako kao i s muškarcima. Žene su jednako spremne izdati, okrenuti kapute, žene su jednako spremne prešutjeti kao i muškarci. To mi jedino možda malo katkad smeta – što su žene bile spremne šutjeti puno više nego što bih ja očekivala da bi žene mogle šutjeti.




Foto: Biljana Gaurina / Cropix

* Odakle crpite energiju i kako se ‘punite’ da biste se mogli predstaviti kao jaka, uspješna, snažna žena?

Ne kao žena, nego kao osoba. Kažem vam da tu ne radim razliku između muškaraca i žena. Kako su rekli neki moji suradnici i prijatelji, ja se “samoobnavljam”. Kad sam bila premijerka, upitali su me upravo to jer bih ja prva došla i zadnja otišla. A vjerojatno je to i posljedica odgoja. Odgajana sam vrlo strogo, naučila sam u djetinjstvu raditi, naučila sam da je rad sve, da ništa ne možeš dobiti, da sve moraš zaslužiti. I mislim da se i danas kroz rad “obnavljam”. Ja sam nesretna kad nemam posla i uvijek ga pronalazim.

* Kada ste se kao javna osoba osjećali najranjivije, a kada najsnažnije?

Ne mogu reći da sam se osjećala ranjivom otkako sam u politici bila javno izložena. U meni je svaki napad – pogotovo napadi koji su bili bez ikakvog uporišta i napadi na mene zato što sam bila žena – budio nešto što imam barem pola genetski, a to je dišpet. Moj je otac iz Dalmatinske zagore, a po baki imam njemačke korijene. To je odlična kombinacija. Tako da, što bi me više netko podcjenjivao i vrijeđao – govorimo o medijskom, javnom tretmanu – ja sam nastojala biti još tvrđa i odlučnija.

Doživjela sam kao premijerka bezbroj glupih napada, glupih komentara o broševima i onda sam 2010. godine srela gospođu Madeleine Albright u New Yorku koja je o svojim broševima napisala knjigu. Zamislite da sam ja napisala knjigu o svojim broševima, kako bi me mnogi kritizirali! Kad sam ušla u prostoriju, gospođa Albright je već bila ondje i rekla je, onako s vrata, gledajući me: “Nikad nemoj odustati!” Kad smo sjele, prva tema bili su broševi i dala mi je jako dobar savjet jer i nju su napadali. “Kad god su me napadali zbog broševa”, rekla je, “ja sam kupila veći”. Taj dan sam u New Yorku otišla u trgovinu, našla neku zgodnu bižuteriju, jednu ogromnu, crnu panteru koja je blistala, ali je rijetko nosim.

* Teško je ne primijetiti vaš svježi, mladoliki ten. Koja je tajna, jeste li se podvrgnuli nekom tretmanu?

Hvala vam. Nema nikakve tajne. Nisam ništa radila, nikakve tretmane ni zahvate. Nikad nisam imala šminkera. I to je bila zabluda o kojoj su mnogi pisali – da vodim neke frizere, šminkerice, stiliste. Ništa od toga nisam imala, samo bi u vrijeme kampanja našminkali profesionalci za plakate, za sve ostalo uvijek sam se šminkala sama, i za najsvečanija događanja. Ipak je uvijek, valjda, bilo važnije što radim i govorim nego kako izgledam.

Autor:7dnevno/ Tea Šojat
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.