Zaboravljena diva o Vici Vukovu: ‘Bila sam sigurna da će se odmah učlaniti u HDZ, pogriješila sam’

Hrvatska pjevačica Beti Jurković, poznata i kao Betty Jurković, punim imenom Elizabeta Jurković, rođena u Opatiji, ove je godine proslavila 87. rođendan, a iako je od sjajne glazbene karijere odustala vrlo rano, njezini hitovi i danas se emitiraju. Stasala je uz glazbu Glenna Millera i aranžmane Stan Kenton Big Banda, a najveći glazbeni uzor u životu bila joj je Ella Fitzgerald.

Beti je počela pjevati tijekom studija u Ljubljani, gdje je upoznala dirigenta i skladatelja filmske glazbe Bojana Adamiča, koji je prepoznao potencijal tada 20-godišnje studentice germanistike.

Pjevačica je upravo Adamiču priznala kako bi voljela pjevati, a on joj je savjetovao da se prijavi na audiciju, što je i učinila. Otpjevala je pjesmu “Why don’t you believe me” i postala 19. članica Big Banda Radija Ljubljana.

“Tada sam svakog mjeseca odlazila na blagajnu radija, gdje sam dobivala redovnu plaću kao pjevačica. To je bilo savršeno i moja pjevačka karijera počela je vrlo elegantno. Ali ti rituali odlaska po plaću ujedno su me i vrlo razmazili”, otkrila je Beti u razgovoru za Novi list te dodala kako je Adamič čak išao u “kontrolu” kako bi provjerio za koga se mlada talentirana dama planira udati.

“Zato je Adamič bio veliki čovjek koji je, u svom automobilu Alfa Romeo Giulietta sprint, čak došao u kontrolu u Zagreb, da procijeni za koga ću se ja to udati. Bio je zadovoljan”, otkrila je.

Odbila Armstronga

No godinu prije nego što se udala, dogodilo se nešto vrlo zanimljivo. Naime, 1959. godine Betty je pjevala s čuvenim Louisom Armstrongom u Ljubljani. Budući da ga je tada pratio Big Band ansambl, pjevač je Adamiča upitao tko bi s njim mogao otpjevati duet, a on je preporučio Betty. Tako je s glazbenim velikanom u kinu Union izvela tada svjetski hit “It’s Wonderful”.

Nakon nastupa Armstrong joj je ponudio da ga nastavi pratiti na turneji, no Betty je tu ponudu odbila. Kako je objasnila jednom prilikom, studirala je, radila, ništa joj nije nedostajalo, a i u Ljubljani je živio njezin dečko, kasnije zaručnik.

No, onda se “dogodio” čuveni pijanist, skladatelj moderne glazbe i urednik klasične glazbe na Radiju Zagreb, Boris Ulrich, sin arhitekta Antuna Tunča Ulricha i unuk galerista Antuna Ulricha. Bila je to ljubav na prvi pogled.

Betty je Borisa Ulricha osvojila nakon nastupa na Zagrebačkom festivalu, kada se s društvom uputila na večeru, gdje je pričala viceve kojima je oduševljavala okupljeno društvo u kojem se nalazio i on. Nakon te večeri Ulrich se počeo raspitivati o Betty, ubrzo su se upoznali. Betty je odlučila raskinuti zaruke te se s 24 godine preselila u Zagreb i udala za Borisa Ulricha. Nakon jedanaest godina braka dobili su kći Gioiu-Anu. Nažalost, jedan od ponajboljih suvremenih skladatelja ozbiljne glazbe u Hrvatskoj preminuo je od akutne leukemije malo prije 52. rođendana u Münsteru, gdje se liječio. Gioa je imala samo 12 godina, a Betty se odlučila potpuno posvetiti kćeri te je napustila sjajnu glazbenu karijeru s više od stotinu tisuća prodanih ploča.

“Otad sam ja svojoj kćeri i mama i tata. Bilo mi je puno važnije odgajati svoje dijete nego da kćer prepustim nekoj kućnoj pomoćnici. Dakle, kad sam se našla u situaciji u kojoj moram odlučiti što mi je u životu važnije, karijera ili dijete, ja hvala Bogu nisam ni sekunde o tome dvojila. Danas je moja Gioia sveučilišna profesorica”, rekla je za Novi list ranije i istaknula: “Baš nikad u svom životu nisam požalila zbog te odluke da pozornice i aplauz publike, a možda i svjetsku glazbenu karijeru, zamijenim ulogom majke.” Svoju kćer smatra svojim najvećim životnim uspjehom te je neizmjerno ponosna na nju.

Kućni prijatelji

Pjevačica je do povratka u rodnu Opatiju 45 godina provela u Zagrebu, gdje je nakon suprugove smrti bila potpuno posvećena kćeri.

Dobitnica je brojnih nagrada, a kruna njezina doprinosa hrvatskoj glazbi bila je nagrada za životno djelo, prestižno priznanje Grada Opatije, koje je dobila 2017. godine, na prijedlog Elvisa Stanića.

“Na dan dodjele ove nagrade, rano ujutro u pola devet, dok sam još tvrdo spavala pa sam već pomislila da se nešto dogodilo, nazvala me jedna draga kolegica da mi kaže kako je Robert Ferlin na Radiju Rijeka priopćio javnosti: ‘Hvala Bogu, konačno je naša Beti dobila nagradu.’ Odmah je pustio ‘Barke faren’. Tako sam i ja isto pomislila – konačno nagrada Opatije. Ali da vam odmah kažem, ne žalim što tu nagradu nisam dobila ranijih godina. Do danas, do svojih 80 godina života, ta bi nagrada odavno već potonula u zaborav. Ovako je nagrada stigla baš u pravom trenutku, u mojoj kasnoj jeseni života. Ali ta nagrada nije razveselila samo mene, već doista sve. Nagrada je doista kruna moje životne bilance”, komentirala je ranije za Novi list Beti i dodala: “Nije važna samo nagrada nego i plaketa Sv. Jakova koju sam dobila. Naime, uz Sv. Jakova su se ženili i krstili svi moji preci, a znam ih unatrag pet generacija. To je dakle jedno veliko priznanje cijeloj mojoj obitelji.”

Beti Jurković posebno je vezana za velikana hrvatske glazbe Vicu Vukova. Njezina obitelj bila mu je velika potpora u dugim godinama izgnanstva iz glazbenog i društvenog života Jugoslavije zbog optužbi za nacionalizam i šovinizam.

“Nismo bili samo kolege glazbenici, već i veliki kućni prijatelji. Posjećivali smo se i tijekom svih onih godina kad nije smio usta otvoriti. Svih tih godina meni je bilo tužno gledati velikog čovjeka koji je ostao sam jer mu je 90 posto ljudi i prijatelja okrenulo leđa, i velikog glazbenika bez mogućnosti nastupa i uspjeha. Vice Vukov bio je racionalan i obrazovan čovjek, kojeg je u životu puno toga zanimalo, a najviše povijest. Kao pjevač, imao je prelijep glas. Isto tako, bio je pravi, tvrdoglavi Šibenčanin. On, Mišo Kovač i Arsen Dedić su isti. Bio je dušom i srcem veliki Hrvat, ali koji nikad nije uskočio u hrvatsku politiku i HDZ. Iskreno govoreći, bila sam sigurna da će se odmah učlaniti u HDZ, ali sam pogriješila. Kod njega mi je upravo to imponiralo”, otkrila je ranije Beti Jurković.

Dodatna zarada 

Tijekom glazbene karijere nije se previše družila s kolegicama, no ipak su se rodila neka značajna prijateljstva – ono s pjevačicom Marjanom Deržaj, ali i Josipom Lisac, koju je upoznala preko Karla Metikoša. Osim što su se družili dok je Metikoš bio živ te išli zajedno na putovanja, ona i Josipa zajedno su tugovale nakon gubitka voljenih partnera.

Pjevačica je nastupala diljem Jugoslavije, a otkrila je kako je najbolje honorare dobivala u Beogradu, ali i da su glazbenici dodatno zarađivali na zanimljiv način.

“Kad smo, primjerice, putovali u Trst, dečki iz orkestra švercali su teleće meso koje su prodavali Talijanima. A kad smo išli u Austriju, onda su krijumčarili svinjska crijevca”, priznala je u razgovoru za Telegram i otkrila kako je i sama za gostovanja u Klagenfurtu pokušala prodati svinjska crijeva, no vlasnik mesnice ju je odbio jer su tjedan dana prije glazbenika u mesnicu došli hokejaši iz Jesenica te je od njih kupio crijeva. Glazbenici su se morali vratiti kući s crijevima. Odlučili su ih sakriti u kutiju za bas, no carinici su pronašli crijeva, a glazbenici su se izvukli tako što su rekli kako je riječ o strunama za instrument.

Betty Jurković rođena je u Opatiji, ali je početkom Drugoga svjetskog rata, s obzirom na to da je Rijeka bila pod okupacijom Talijana, a oca su htjeli mobilizirati, obitelj odlučila pobjeći u Sloveniju. Nakon rata obitelji je konfiscirana sva imovina. Beti kaže kako su posjedovali “pola Opatije”, a uspjeli su sačuvati u svom posjedu samo jednu vilu u kojoj je obitelj kasnije nastavila živjeti.

Prve velike uspjehe imala je na festivalu u Opatiji 1958. s pjesmom kompozitora Jože Privšeka “Vozi me vlak” te skladbom “Autobus Calypso” 1959. koju je pjevala s Ivom Robićem, što je ujedno bio jedan od njezinih zapaženijih nastupa. Proslavila se 1962. s pjesmom Ljube Kuntarića “Nina” te skladbom “Oglas” Alfija Kabilja i Arsena Dedića.

Glazbena kulisa

Kao kantautorica prvi put nastupa 1965. s pjesmom “Ljuljačka”. Od ostalih pjesama najveći hitovi su bili “Barke “faren, “Kazačok”, “Jedna gitara bezbroj divnih snova”. S tim je skladbama prodavala i po, tada nezamislivih, stotinu tisuća ploča. Snimala je i za diskografske kuće Polydor i Cetra. Nikada nije nastupala na play back, uvijek je pjevala uživo, uz pratnju orkestra.

Prošle godine pjevačicu smo imali prilike vidjeti tijekom Dore, a 2018. godine pojavila se na dodjeli nagrade “Ponos Hrvatske” u Zagrebu kada je na želju organizatora, koji su htjeli poticajne šlagere, izvela s jazz-bendom pjesmu primjerena naslova “Optimist”, a zahvaljujući televizijskoj seriji “Dnevnik velikog Perice” i mlađa publika mogla se upoznati s dijelom opusa Betty Jurković koji se u seriji koristi kao glazbena kulisa.

Intrigantan život znamenitog Hrvata: U 92. postao otac, na pitanje kako pao je čuveni odgovor