fbpx
Foto: Boris Kovacev / CROPIX

‘PROTIV SVOG SRCA NISAM MOGLA’! Danijela Martinović potpuno iskreno: ‘Od suza ne treba bježati, nikad ih se nisam odricala’

Autor: 7dnevno/ Tea Šojat

Danijela Martinović se na glazbenoj sceni pojavila prije tridesetak godina, a dolaskom u grupu Magazin 1991. godine, nakon što je otišla dotadašnja pjevačica Ljiljana Nikolovska, njezina karijera počinje strelovito napredovati.

Nakon nekoliko godina u Magazinu, Danijela je donijela tešku odluku, zbog koje nije požalila: 1996. godine otišla je iz Magazina i započela svoju uspješnu samostalnu karijeru te ubrzo postala najtiražnija pjevačica u povijesti hrvatske diskografije.

Dva put nas je predstavljala na Eurosongu, gdje je ostvarila sjajne rezultate, a osim pjevanjem, bavi se i pisanjem. Svoju prvu knjigu za djecu “DaMa” izdala je 2005., a tada je predstavila i svoj parfem “La la“. Autorica je knjiga “Dama pleše na kiši“, “Šalabahter života” i “Neopisivo“.


S jednom od naših najvećih glazbenih zvijezda susreli smo se na sjajnom talk-showu Marijane Perinić “Ženska priča” i porazgovarali o tajni uspjeha, identitetu i svemu onome što uspjeh sa sobom nosi. Danijela nam je otkrila kako gleda na današnju scenu, u kome od mladih pjevača vidi potencijal te brojne druge detalje.

Jeste li oduvijek imali osjećaj da ćete dirnuti velik broj ljudi kroz glazbu, da ste stvoreni za takvo nešto?

Vjerojatno na nekoj podsvjesnoj dječjoj razini, da. Kad sam bila mala, onda sam recimo pjevala ispred ogledala s dezodoransom umjesto mikrofona i sad sam nekako tijekom godina shvatila da je to ipak negdje bilo zapisano i da to nisam radila bezveze.

Kakav je osjećaj dirnuti tako puno ljudi?

Zaista nevjerojatan. U počecima, kad se to sve počne događati, kad u jednom trenutku vidiš ogroman broj ljudi i takve povratne informacije, jednostavno se pitaš je li to stvarno, događa li se to stvarno meni! To je prvo ushićenje, a onda dođe jedan trenutak, možda čak i lagane neugode, zato što shvaćaš odgovornost – da više tu ništa ne smije biti bezveze, ništa više ne smije biti površno, barem ja tako to doživljavam. Mogu ja plasirati i može se plasirati, vidimo, svašta, ali moj je način jednostavno drugačiji.

Kad ljudi stupaju na scenu, odriču li se na neki način dijela vlastitog identiteta? Jeste li vi, recimo, ista osoba kad ste na pozornici i privatno? 




Ja sam vam ista i u papučama i u pidžami i na sceni. Puno mi je ljudi savjetovalo tijekom moga pjevačkog odrastanja da bih trebala biti veća zvijezda, da sam previše dostupna, pitali su me zašto se grlim s ljudima svagdje… I ja sam u nekom trenutku, naravno, bila zbunjena jer to su bili veliki magovi koji su me usmjeravali, ali protiv svog srca nikad nisam mogla i drago mi je što nisam pokleknula.

Kad je riječ o čuvanju privatnosti, ne vjerujem da sam se odrekla vlastitog identiteta. Ja sam samo sačuvala taj dio za sebe jer smatram da su neke stvari intimne i da trebaju biti intimne.

Kako vam uspijeva nizati hit za hitom, birate li pomno pjesme koje ćete pjevati, sjedne li vam uopće svaka pjesma koju dobijete?




Promišljam, sad jako promišljam. Kad kažem promišljam, ako me pjesma ne takne, pa neću vam lagati, ali recimo posljednje dvije godine, mogu slobodno reći da sam odbila između 50 i 100 pjesama upravo zato što ne želim pjevati sve.

Sada sam možda slobodnija nego ikada i uopće ne razmišljam o tome hoće li se to svidjeti široj populaciji, na način da im budem dopadljiva, da slijedim neke trendove. Zaista i isključivo samo pratim sebe. Ako ja, kad zatvorim oči, osjećam to u srcu, onda znam da je to to i mogu stati pred cijelim svijetom mrtva hladna jer znam da je to to.

Postoji li pjesma koja vam je manje draga, neka koja vam osobno nije najbolje sjela?

Ima takvih pjesama u mojoj karijeri. U većini pjesama, pogotovo u počecima, čak nisam na takav način ni razmišljala, a sad razmišljam. Sad kad vidim nekih par pjesama, sva sreća nema ih puno, onda kažem, možda ti ovo baš nije trebalo.

Imate li neku omiljenu pjesmu za koju možete reći “e, to sam baš ja”? 

Imam ih puno. Recimo, omiljena mi je pjesma u posljednje vrijeme “Fortunata”, pa “Ljubav ne odustaje”, naravno pjesma “Zovem te ja”, koja ima i svoju priču, opet pjesma “Nemam s kime dočekati zime”, koja je obilježila moju samostalnu karijeru, da ne govorim o nekim pjesmama koje možda u tom trenutku nisu zaživjele u Magazinu kao što su “Što će meni ovaj dan” ili “Zlato jubavi”. Zaista sam sretna što sam otpjevala neke jako lijepe pjesme.

Je li bilo pjesama za koje ste mislili da će biti hit, a na kraju ste se ipak malo iznenadili?

Da bilo je. Svojedobno mi je rečena jedna fantastična stvar – da se nikad ne odričem svojih pjesama. A ako ta pjesma nije prošla, ne mora značiti da za neko vrijeme neće, možda samo publika nije spremna. Recimo, to mi se dogodilo s pjesmom “Pleši sa mnom”. Uopće u prvom trenutku nije bila takav hit, ona je kroz nas postala hit.

Postoji li neki trenutak u vašoj karijeri kada ste shvatili da ste uspjeli i pomislili “samo nebo je granica”?

Prijelomne trenutke spoznate tek s odmakom vremena. Kad smo u prijelomnom trenutku, najčešće ne prepoznamo da je to taj trenutak i to je ljepota tog doživljaja jer možda bi nas to zanijelo. Recimo, ni jednog trenutka nisam znala što će se dogoditi kad sam postala pjevačica Magazina. Ja sam samo bila Danijela.

Znači, nemate neku posebnu tajnu uspjeha?

Zaista nemam. To je “tricky” pitanje. Što je definicija uspjeha? Možda će vaša i moja definicija uspjeha biti sasvim različite. Nedavno sam gledala film o Elvisu Presleyu i bila sam pod vrlo teškim, gotovo negativnim dojmom danima. Jer on je na filmu prikazan kao vrlo nestabilna osoba, izmanipulirali su ga sa svih strana, na kraju je završio kako je završio, na opijatima, da to sve može, zbog nekog interesa, izdržati. I baš sam se pitala bih li htjela takav život – da ti zaista svoj život nemaš, da odeš i da onda netko generacijama živi od tebe bez obzira na to kakav je njegov utjecaj bio. Meni je bitno samo da ga ja osjećam jer ja sam ga dobila na dar i treba ga osjetiti kao dar punim plućima.

Možemo li reći da je ljubav tajna uspjeha?

Apsolutno. Ljubav bi trebala prožimati sve. Samo, to je jedna ljubav koja se malo živi. Puno se priča, puno se debatira, filozofira, ali se malo stvarno živi. Pogotovo ljubav prema sebi – odmah je krivo imenovana, a ljudi ne znaju da tek kad zaista istinski zavole sebe, ali ne svoj odraz u ogledalu, nego kada zavole svoje biće, kad zavole svoje postojanje, kad zavole to što znaju da nisu reprodukcijska pogreška, nego savršena Božja kreacija i da nismo tu slučajno i da iskoristimo svaki trenutak da dotaknemo negdje nekoga nečim, onim što ćemo učiniti, onda znači da istinski volimo sebe i da cijenimo svaki trenutak.

Je li teško opstati na glazbenoj sceni?

Mislim da je dugoročno. Živimo u vremenu u kojem prolazimo brojne transformacije. Trendovi su se mijenjali, i moda i publika i sve. Dugoročno je biti postojan stvarno postalo umjetnost. Biti svoj, ostati svoj, a opet, malo se prilagođavati tomu da ne budeš staromodan, nije lako.

Primjetno je da posljednjih godina imamo puno mladih pjevačica. Jeste li primijetili neke mlade pjevače za koje biste mogli reći da ih čeka svijetla budućnost, odnosno uspješna glazbena karijera?

Nikad nije bilo ovoliko talenata sa svih strana. Vidimo čudesnu djecu, čudesne ljude, a istaknula bih Sjepana Lacha i malu Zsa Zsu, ona je čudesna. Čudesna!

Čitate li o sebi u medijima?

Ne. Ni riječ ima već sigurno više od 20 godina.

Kažu li vam možda vaši bližnji ako pročitaju nešto o vama? 

Moji bliski ljudi znaju da ja nemam nikakav doticaj s time. Mislim da bi me to moglo samo udaljiti od mene same, a mislim da to nema smisla.

Pišete, pjevate… Što još možemo očekivati, postoji li još neka velika želja koju biste htjeli ispuniti?

Nekako mi se sve želje sada ovog trenutka ispunjavaju, zaista. To valjda tako ide, kad se ispuniš tim duhom, on se počne prelijevati u sve pore i sve krakove tvoga života. Tako da sam sa svojom dragom prijateljicom Mirticom Katavić dizajnirala sunčane naočale, 50 unikata, da sam sa svojim prijateljem Davorom Plavcem napravila svoj prekrasni baršunasti boks sa svojim citatima, bilježnice… Tako da ima stvarno puno stvari. Meni je 24 sata malo, ja u pet sati ustajem da bih zapravo sve to mogla stići.

Kako se opuštate?

Ja sam zapravo vrlo jednostavna. Kad me pitaju kamo ti najviše voliš izaći, kažem da najviše volim izaći u svoju pidžamu i ne izlaziti iz nje. A što se tiče odmora, stvarno volim prirodu i volim nekako biti uz more. Ja sam vam osoba koja je kao dijete, pa kad god se okrene, mora vidjeti mamu. Tako ja, kad se odmaram, kad god se okrenem, vidim da je more blizu i sve je okej.

Na putu prema uspjehu postoje brojne sitnice kojima možda ne pridajemo veliku pozornost, ali su ponekad presudne za spašavanje “cijele stvari”. Sjećate li se nekog trenutka kada je recimo jedna ziherica doslovno spasila sve? 

Bezbroj. Evo imala sam sada baš situaciju na Splitskom festivalu. Imala sam zaista čudesnu haljinu, koja je bila prekrasno oslikana i jako, jako teška i vrlo, vrlo komplicirana za transport. Haljina mi je stigla i ja sam je objesila i sve je bilo super. No počela sam se odijevati, baš je Ana moja bila sa mnom, i kad smo išle zakopčati haljinu, još je za dva prsta bila šira, što je za tu haljinu smrt jer ona jednostavno mora biti napravljena po meni. Ja mislim da je djevojka koja je radila haljinu zamalo dobila srčani udar. Ja sam je zapravo smirivala, govorila sve je u redu, nabavi ziherice. Mi smo doslovno usred bine to namještali, sužavali, ali tri minute prije nego što sam izašla, znala sam da će sve biti u redu. Znate kako je to, jednom kada vidite da vam se ljudi smiju, smijte se i vi. Kad se budete smijali s njima, onda će se oni smijati s vama, a ne vama.

Uvijek na licu nosite osmijeh. Nismo vas gotovo nikada vidjeli drugačiju. Je li bilo trenutaka kada ste morali stati na pozornicu s osmijehom, a u sebi biste zapravo plakali?

Znate što, od suza ne treba uopće bježati, ali postoje prostori gdje ćete se promijeniti, prostori gdje ćete imati mjesta za svoju intimu, a postoje prostori za suze. Ali nikad ih se nisam odricala.

Što vam najviše smeta što je poskupjelo i čega biste se zadnjeg odrekli?

Iskreno ću vam reći, malo o tome znam jer malo toga pratim. Ja sam uvijek živjela po sistemu da će mi doći ono što mi treba doći, da ćemo za trenutak u kojemu smo se našli naći način da izađemo iz njega i da ćemo se brinuti kad dođe taj trenutak, a ne se pripremati na loše. Ja vam se uvijek, isključivo i jedino pripremam samo na dobro.

Autor:7dnevno/ Tea Šojat
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.