Foto: Goran Sebelic / CROPIX

Samo je jedna nagrada koju Baby Lasagna treba dobiti od Hrvatske: Za nju ne zna gotovo nitko

Autor: Bruno Herljević

Rijetki su, poput Halleyjeva kometa, događaji koji ujedine veći dio Hrvatske. S obzirom na njezinu razjedinjenost po regijama, s obzirom na jal i netrpeljivost koju valjda uređeno gajimo čak i jedni prema drugima, gotovo je nemoguće ujediniti baš cijelu Hrvatsku, ali dogode se, eto, neki momenti kada su Hrvati spremni zatomiti svoje karaktere i izaći iz jednodimenzionalnosti u kojoj borave većinu života.

Dogodi se da nogometna reprezentacija osvoji srebro i broncu pa da ljudi u rijekama izmigolje na ulice i provesele se malo zajedno, ne gledajući pritom tko je odakle došao, čime se bavi, pripada li LGBTQ spektru ili je straight, je li muško žensko ili ono, je li tko Srbin, Bosanac ili “naš”, kada je nevažno je li netko bauštelac ili šef u banci…

Svi su tu na hrpi, omotani u zastave, i normalne i s bijelim prvim poljem bez da se gledaju poprijeko, svi uglas pjevaju istu pjesmu, svi se raduju istinski i trenuci su to kada brige, stres, pa onda i mržnja i zavist, nestaju. Gledali smo to nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine i nakon SP-a u Kataru 2022. godine. I to ne samo na glavnom zagrebačkom trgu, već diljem Hrvatske. Takvom masovnom okupljanju na centralnom trgu u Zagrebu posljednji se put svjedočilo kada se prvi put pokušao ugasiti radio 101, zatim ih je nešto malo bilo na dočecima rukometaša i Janice i Ivice, ali nogometnim reprezentativcima je prvima uspjelo okupiti Hrvate u tolikom broju na jednom mjestu i teško da će ih itko nadmašiti. Međutim, kada je u pitanju euforija i ujedinjenje nacije, netko je ipak bio vrlo blizu. I to netko sasvim neočekivan.

Foto: Ivana Grgic / CROPIX

Zamalo nije ni išao na Eurosong

Marko Purišić, znan svima kao Baby Lasagna, stvorio je oko sebe jako gravitacijsko polje, ili auru, kojom je privukao nestvaran broj ljudi, i to ne bilo kakvih ljudi već Hrvata, a onda čak i izvan granica zemlje, u cijelom svijetu i to na najpozitivniji i ispravniji mogući način. Pjesmom. Da se zna da je priča iz Hrvatske, sve je moralo početi na klasičan hrvatski način. Napravio je hit, eurovizijski hit, hit koji je dobro “sjeo” svom normalnom eurovizijskom svijetu jer je kako je Marko sam rekao, rađen upravo kako bi zadovoljio sve eurovizijske kriterije, ali, vidi vraga, nije sjeo Hrvatima, isprva.

Purišić je, kao što znate, upao na Doru jer se pjevačica Zsa Zsa povukla s natjecanja, da nije, on vjerojatno ne bi ni išao. Još zimus pročulo se da Lasagna ima eurovizijski hit i krenula je velika kampanja Hrvata da ga se tamo pošalje. Žiri, koji bira tko će ići na Doru, a tko ne, nije prepoznao Lasagnu i njegov hit pisan, evidentno, za visoki plasman na Eurosongu, i dečka su strpali u rezerve. Na jedvite je jade uz “pomoć” Zsa Zse upao je na Doru i tamo očistio konkurenciju. A onda je krenula Rim Tim Tagi Dim manija. I to po cijelom svijetu.

Hrvati pohvalili potez Baby Lasagne prema Plenkoviću: ‘Ima više vrijednosti od svih političara’




Lasagna je, kako se bližio svibanj, postajao sve popularniji, davalo mu se sve više prostora u medijima i on ga je baš pametno iskoristio. Bez prenemaganja, bez glume, bez isforsiranosti, uz veliku dozu skromnosti, možda i preveliku, ali ‘ajde, kao i pozitivnu energiju, Purišić i njegov prepoznatljiv ritam i ples prodrli su u domove Hrvata, i kako se kasnije pokazalo cijelog svijeta. Sve je kulminiralo u danima uoči Eurovizije, Lasagna je vodio na kladionicama, nema tko nije plesao njegovu koreografiju, orilo se “Whoooooa” s radijskih postaja… Nažalost, ali samo zbog rezultata, završilo je kako je završilo. Purišić je bio drugi, iza nebinarnog švicarskog pjevača Nema, ali je odnio pobjedu ako se gledaju samo glasovi publike, što bi se u suštini jedino i trebalo gledati, ako se oslonimo na zdrav razum.

Foto: Goran Sebelic / CROPIX

Nije ni svjestan što je napravio

Elem, to što je Purišić izgubio odjeknulo je i pogodilo Hrvate u jednakoj mjeri kao da je i pobijedio jer je, kako tvrde mnogi, pokraden. Tko ga je pokrao i zašto, u to nećemo ulaziti, kao niti u to zašto ga žiri nije ugurao na Doru, autor ovih redaka nije ekspert za Eurosong (gledao ga je dva puta do sada) stoga teoretičari zavjera izvolite i loptajte se s idejama, ali nešto više može reći o mentalitetu Hrvata. Hrvate uvijek netko pokrade što god da radili, a zašto bi Eurosong bio iznimka. Pa pobogu, i sama Hrvatska je zamalo orobila Purišića od odlaska na tu istu Euroviziju. Međutim, “krađa” na globalnoj razini digla je Hrvate na noge i okomili su se na sve živo, od žirija na Eurosongu, pa sve do nebinarnosti švicarskog pjevača koji je, valjda, baby ružičastom haljinicom zaveo većinu žirija u Europi, i eto, inat svemu odlučili su još jače podržati Lasagnu.

Purišiću je u Hrvatskoj u samo pola dana organiziran i priređen impresivan doček na zagrebačkom trgu i zračnoj luci Franjo Tuđman. Došla je gomila ljudi, neki kažu i oko deset tisuća njih. Jednako interesantnih 4000 ljudi došlo je na Markov doček u rodnom mu Umagu. Marko je u Zagrebu plakao na pozornici, ali onako iskreno i od srca, jer kako je i sam rekao nije očekivao ovako nešto. Jednako je emotivno proživio i umaški doček. Marko je prizeman dečko, skroman, staložen, nadasve principijelan (ali o tome ćemo u nastavku) i uistinu je, bez imalo pretvaranja, bio impresioniran atmosferom, i pitanje je je li uopće svjestan svog dostignuća. Ne samo na Eurosongu, već i sociološki.




Foto: Ivana Grgic / CROPIX

Zahvalio Plenkoviću

Efekt koji Lasagna već neko vrijeme ima na Hrvate prerasta u nešto dosad neviđeno, gotovo suludo. Na stranu sada i to što je rasprodao tri koncerta za redom u jednom danu i prvi koncert u samo četiri minute, ali čovjek je, pazite sada, ljubazno odbio nagradu od 50 000 eura koju mu je premijer Andrej Plenković htio uručiti. Zato smo kazali principijelan jer kako bi izgledalo da Purišić uzme nagradu od čovjeka, odnosno stranke, odnosno Vlade, zbog koje je na neki način i nastala njegova pjesma. Digresija, Rim Tim Tagi Dim inače govori o Hrvatima koji su primorani iseliti iz Hrvatske u nadi za boljim životom. Stoga, vjerujemo mi, a vjerojatno i ostatak normalne Hrvatske, da Lasagna nije naginjao ka populizmu već da se iz čistih uvjerenja i principa zahvalio Plenkoviću. A onda je u istoj toj zahvali otišao i koračić dalje.

Baby Lasagna odbio Plenkovićeve novce: ‘Ne mogu to prihvatiti iz više razloga, evo jednog’

“Zahvaljujem hrvatskoj Vladi na novčanoj nagradi u iznosu od 50 tisuća eura. Ipak, te novce ja ne mogu prihvatiti. Mogao bih navesti mnogo razloga zašto, ali prvi, najbitniji i dovoljni je što postoji puno drugih pojedinca i organizacija kojima će ti novci daleko više pomoći”, napisao je u prvom dijelu objave pa onda dao Plenkoviću sjajan prijedlog.

“Ovim putem molim gospodina Plenkovića da u moje ime, te ime hrvatske Vlade, donira 25 tisuća eura Zavodu za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju s dnevnom bolnicom ‘Mladen Ćeulić’. Nadalje, ostalih 25 tisuća eura volio bih donirati Zavodu za pedijatrijsku hematologiju, onkologiju i transplantaciju krvotvornih matičnih stanica KBC Zagreb”, napisao je Baby Lasagna.

Foto: Ivana Grgic / CROPIX

Nada Dimić

Što tu više dodati? Osim tisuća i tisuća komentara Hrvata po društvenim mrežama koji mogu o Purišiću reći sve samo najbolje. Hrvatska ima toliko malo pozitivnih popularnih javnih osoba ispravnih stavova i jakih principa da je Purišić gotovo pa endem. I pitanje je sada, legitimno, što sad s njim? Nekako žulja činjenica da je “to, to”. Lasagna je u pola godine prisutnosti u hrvatskoj javnosti napravio više za mentalnu snagu i energiju svojih sunarodnjaka nego svi njegovi estradni kolege zajedno i to godinama unazad. Političare i njihov angažman nećemo niti stavljati u istu rečenicu s Markom, nisu to zaslužili. To se nekako mora nagraditi. Ne novčano. Statusno.

Priznanje koje Marko Purišić zaslužuje jest priznanje za osobu godine. Samo što i tu nailazimo na hrvatski problem. To je nagrada koju nitko ne doživljava ni dva posto, ali možda je baš eto Marko može popularizirati. Za nas dvojbe nema, netko tko ovako ujedini i razveseli velik dio nacije, tko digne na noge pola Europe, tko je skroman, ponizan, iskren i principijelan, i tko se onako divno i moralno zahvali Plenkoviću, mora dobiti tu nagradu.

Nada Dimić. Tako se zove nagrada u Hrvatskoj za osobu godine. Osnovana je, ako niste znali, a kladimo se da niste, “davne” 2017. godine, a pokrenuo ju je Fond za druge kao poticaj angažiranim civilnim inicijativama i umjetnicima koji surađuju na polju suvremenog kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i čije su originalne, inovativne i provokativne kulturne i umjetničke prakse.

Foto: Ivana Grgic / CROPIX

Osoba godine

“Nagrađivat ćemo umjetnička djela i kulturne inicijative koje protestiraju, provociraju i ruše konvencije i tabue, koje se odupiru sve snažnijem sužavanju umjetničkih sloboda i poslušničkom pristajanju na šutnju što vodi ka brisanju smisla umjetničkog propitivanja i širenja društvenih sloboda uopće“, poručili su to inicijatori Nagrade: Zvonimir Dobrović i Bruno Isaković (osnivači i vlasnici Fonda za druge), te aktivisti i kulturni djelatnici Vesna Kesić, Sonja Leboš i Eugen Jakovčić.

“Nagrada se sastoji od kamene ulične kocke (kaldrme) simbola pučkog otpora, sa ugraviranim imenom dobitnika ili dobitnice i novčnog dijela koje dobitnici mogu, ali ne moraju prenijeti nekoj drugoj mlađoj i osobi, ili kolektivnoj inicijativi koji kreativnim sredstvima kritički preispituju stvarnost u kojoj živimo”, stoji u objašnjenju na njihovoj internetskoj stranici.

Vidite sada ovako, ne znamo uopće ispunjava li Baby Lasagna i njegov uspjeh na Eurosongu kao i cijela ova priča oko utjecaja na hrvatsku javnost, kriterije kod komisije ili žirija koji to određuje, ali ako se nas pita dajte Nadu Dimić Baby Lasagni, on je zaista, bez imalo sarkazma, osoba godine. I taj je status uistinu zaslužio, ma koliko Nada Dimić (misli se na nagradu op.a.), za sada, bila nepopularna među Hrvatima.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.