Poznati glumac za Dnevno otvorio dušu: Otkrio zanimljivost o domaćim glumcima i prokletstvu Zlatne Arene

U nedjelju, posljednjeg jutra 65. Pula film festivala kratko smo porazgovarali s glumcem Borkom Perićem, dobitnikom ovogodišnje Zlatne Arene za najbolju sporednu ulogu. U hit filmu Ivana Salaja ‘Osmi povjerenik’, ekranizaciji istoimenog uspješnog romana Renata Baretića glumi Tonina, priprostog otočkog mladića koji se zaljubljuje u ukrajinsku imigranticu.

“Lijep je osjećaj dobiti nagradu u Puli, gradu u kojem sam se rodio. Zbog toga mi je ovo poseban gušt”, rekao nam je Borko koji je lani osvojio i Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu sluge u predstavi svog matičnog kazališta Kerempuh ‘Jedan sluga dva godpodara’ redatelja Vite Taufera.

Uloga dobrodušnog Trečićanca Tonina kod nekog manje vještog glumca lako je mogla biti pretvorena u trećerazrednu karikaturu, no iskusni Borko u njoj se sjajno snašao pa je ova Arena (za razliku od nekih op.a), otišla u zaslužene ruke.

“Nema tu neke pretjerane filozofije oko pripreme za ulogu. Imali smo čitaće probe, pročitao sam scenarij, a potom i roman Renata Baretića. Razmišljao sam o tome kako bi Tonino trebao izgledati i kakav bi trebao biti na filmu”, skroman je Borko koji ne vjeruje u praznovjerje da glumac koji dobije Arenu u Puli, ništa ne snima deset godina.

“Ma, manje je! Manje, je, hahah! Nije baš deset. Nemoj sad deset. Pet, šest godina. Ako me zadesi, izdržat ću”, smije se Borko te otkriva kako do kraja godine još uvijek nema novih filmova u planu.

“To je tako kod glumaca. Ili snimamo, ili čekamo da nas netko zove”, kratko je odgovorio.

Ovogodišnje, 65. izdanje Pule smatra jako dobrim, no nije nam htio otkriti koji mu je film bio najbolji, a koji najgori.

“Nisam stigao sve, ali dosta sam ih pogledao. Bilo je puno filmova i po meni jedna jako dobra Pula. Domaći film ne mogu gledati kao što gledam strane filmove, kao normalna publika jer sam dio toga. Gledam ih da vidim što se događa, kako rade kolege i nisam pretjerano kritičan. Neki filmovi za koje su svi rekli da su im loši, meni su bili dobri”, diplomatski je kazao Borko koji će ovogodišnju Pulu pamtiti po druženjima s ljudima koje inače u Zagrebu rijetko stigne vidjeti, a ovdje su redovni gosti.

Za kraj smo Borka, koji je rođeni Puležan upitali da nam kratko prokomentira situaciju u brodogradilištu Uljanik koja prijeti katastrofom:

“iskreno, ne znam što će biti. Uljanik je simbol ovog grada i teško mi je zamisliti Pulu bez njega. Nadam se da će sve biti ok i da će priča imati sretan kraj. Nisam sasvim upućen u situaciju, znam samo ono što mogu pročitati u novinama, ali zbog svih radnika Uljanikovaca i njihovih obitelji koji o brodogradilištu ovise, volio bih da sve bude dobro. Treba biti optimist do kraja”, zaključio je.