Pavao Pavličić imao je sreće biti mlad baš 1960-ih. Zašto? Pročitajte u ‘Narodnom veselju’!

Autor: O.G.H. / Mozaik knjiga

Kako se živjelo šezdesetih godina prošlog stoljeća i jesu li to bila bolja vremena od ovih današnjih? Odgovor na to pitanje možete dati sami ako zavirite u novu knjigu Pavla Pavličića 'Narodno veselje', u kojoj na duhovit način opisuje koji su bili zadnji krikovi mode 1950-ih i 1960-ih, kad je počelo buđenje pop kulture, a brojna kućanstva dobila su svoje prve televizore.

U prepunom VIP CLUBU u Zagrebu jučer je održana promocija knjige Narodno veselje, novog romana poznatog hrvatskog književnika, prevoditelja te scenarista Pavla Pavličića. Na oduševljenje svih prisutnih posebne gošće su bile pjevačice Tereza Kesovija i Zdenka Kovačiček, te glumice Zdenka Heršak i Anja Šovagović koje su svojim pričama o šezdesetim godinama prošlog stoljeća prisjetile se vremena kada je vrhunac fizičkog kontakta među mladima bilo držanje za ruku, kada su prvi put u ruci držali kemijsku olovku, kada su tzv. šuškavci bili zadnji krik mode.

Autor, Pavao Pavličić je predstavio svoju knjigu u samo nekoliko riječi želeći ostaviti čitateljima da sami donesu sud o tome da li su to bile neke bolje godine naspram ovih danas, istovremeno im pružajući sliku tog vremena i na jedan humorističan način kroz osvrte na različite popularne tv emisije i tekstove pjesama. Uz autora o knjizi su govorili glavni urednik Mozaika knjiga, Zoran Maljković i radijska voditeljica Sonja Šarunić.

'Više mi je ostalo u pamćenju ono što se zbivalo u pedesetima i šezdesetima, kad su sintetički materijali preplavili naš život. Pravi trijumf sintetike bila je pojava šuškavaca. Danas mlađi ljudi i ne znaju što je to, pa im treba objasniti: bili su to kišni ogrtači od sintetike, obično plavi, a šuškali su kad bi čovjek u njima hodao. Ti su se ogrtači mogli složiti na veličinu kutije cigareta, a uz njih je obično išla i kapa, a kad bi čovjek na prve kapi kiše izvadio šuškavac iz džepa i razmotao ga, on ne bi bio ništa zgužvaniji nego onoga dana kad je došao iz tvornice. O praktičnosti tih ogrtača, ukratko, moglo bi se diskutirati, ali bitno je to da su jedno vrijeme bili nezaobilazan modni detalj, pa ih je svatko morao imati. A od istog materijala izrađivali su onda i vjetrovke do struka i još poneki sličan odjevni predmet, pa možete misliti kakva je to buka bila kad bi ljudi u predvorju kina istodobno stali svlačiti šuškavce. Trajali su ti mantili nekoliko godina, a potom su nestali, premda su se povremeno znali opet pojaviti, ali je to ostalo samo na pokušaju. Jer, da bi se šuškavac čovjeku svidio, bilo je potrebno da ga shvati kao dokaz da je ušao u svemirsku eru, a ubrzo su se za tu misao pojavili i drugi argumenti, pa je šuškavac pao u zaborav.'Pavao Pavličić, ulomak iz knjige Narodno veselje

Književnik s bogatom karijerom rođen u Vukovaru

Pavličić se u svojoj bogatoj karijeri stvaranja najviše proslavio pisanjem kriminalističkih romana za djecu i odrasle. Rođen je 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu, a nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu, gdje je 1969. godine uspio diplomirati komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika malo novije generacije započeo je kao novelist kada je objavio velik broj pripovijetki gdje možemo ubrojiti njih nekoliko, a to su: 'Vilinski vatrogasci', 'Dobri duh Zagreba', 'Slobodni pad', 'Vodič po Vukovaru', 'Prolazna soba'. Naravno tu je još veliki broj pripovijetki koje nismo sve naveli, ali možete zamisliti kako se radi o zaista bogatom stvaranju i prije svega naslijeđu.

Narodno veselje na tragu je Pavličićevih proza poput Šapudla, Kruha imasti, Vodiča po Vukovaru, Bilo pa prošlo…. Kako se živjelo šezdesetih godina prošloga stoljeća, što smo slušali, a što čitali, koji je pjevač u publiku bacio sako, a tko je uređivao emisiju Kad bih imao čekić, kako smo voljeli jedni druge, čemu smo se divili i kako vrednovali svijet u koji smo kročili natopljeni nadom, zapisano je kroz gledište pripovjedača odraslog u Vukovaru, u gradiću na čijim su se ulicama smjenjivali taktovi najrazličitijih hitova. Sjećati se, ali pri tome sebe učiniti nevidljivim, da bi se na sjećanje potaknuli generacijski čitatelji ili nagovorili mlađi koji će u naslovu Narodno veselje čitati popularnu kulturu, uspijeva samo piscu koji sve pozorno promatra, pamti i nesebično nudi drugima. Na upisivanje, na prepoznavanje ili samo na veselje za neko dolazeće slobodno vrijeme.




Autor:O.G.H. / Mozaik knjiga
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.