Najveću istinu o narodnoj glazbi rekao je Toma Zdravković davne 1989.: Ovo bi vas moglo iznenaditi

Jedna od najveći regionalnih glazbenih legendi, Toma Zdravković, preminuo je 30. rujna 1991. godine, nakon što je izgubio bitku s rakom. U jednom od svojih intervjua, dotaknuo se narodne glazbe, mladih glazbenika u usponu, ali i beogradske elite.

‘Nikada moja muzika nije smatrana za nekakav šund’

Kada su ga novinari Yugopapira pitali što misli o narodnoj glazbi, rekao je kako je svjesan činjenice da se o narodnoj glazbi kao o društvenom zlu kojeg se moramo osloboditi.

“Ja ne bih bio tako strog kritičar, iako ne pripadam tom – kako rekoste – “bućkurišu”. Naprotiv! O mom stvaralaštvu uvijek se krajnje korektno pisalo. Nikada moja muzika nije smatrana za nekakav šund – mada se često i obavezno poistovjećivala s dimom i kafanom, što mi je i drago – kafanski sam čovjek.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Tomislav Toma Zdravković (@tomislav_toma_zdravkovic)

Ali, da se vratimo vašem pitanju… Mislim da, prije svega, trebamo odati hrabrost ljudima koji počnu pjevati, koji žele animirati masu – a objektivno nemaju nikakve glazbene, a ni pjevačke kvalitete. Što im predstoji: dovijaju se na različite načine. Pjevačice se, najčešće, razgolite, a pjevači te svoje nedostatke nadoknađuju reklamnim cijenama.

Međutim, kvaliteta je samo ono što mu je bog zaista dao. Dakle; ili zna pjevati, ili ne zna: trećeg nema. Međutim, istina je, nikad preko novina nisam htio nikoga prozivati. Mislim da je to, prije svega, neukusno i da na to nemam nikakva prava. Treba pustiti ljude – neka pjevaju. Publika je tu da ocijeni vrijedi li nešto ili ne vrijedi. Doduše, imam običaj da nekad u kafani, onako u društvu, kažem: “Pa, ti stvarno nemaš pojma o pjevanju!”. Ali, to je više radi štosa”, rekao je te dodao kako ne bi bilo dobro da narod pjeva samo pjesme Tome Zdravkovića te da mu je drago čak i ako se ljudi vesele uz pjesmu “Ja sam cvetak zanovetak”.

Toma Zdravković je umro razočaran i napušten, tada je govorio: ‘Nisu oni krivi, nemaju vremena’

‘Narodna glazba nas podsjeća na gene i seljačko porijeklo’

Dodao je kako je podjela na narodnu i zabavnu glazbu, u stvari, lažni elitizam.

“Slušati ozbiljnu glazbu – znači biti obrazovan, pametan, aristokratskog porijekla. Slušati narodnjake – znači biti seljak, neobrazovan, glup. Narodna glazba se poistovjećuje s primitivizmom u njegovom najružnijem obliku, ali narodna glazba nas podsjeća i na gene, na porijeklo, seljačko porijeklo – a to mnogi žele zaboraviti. Prije dvadeset godina došli su u grad u volovskim kolima, a sad jure “stojadinom” čak sto kilometara na sat. To su velike brzine. Mnogima se, zbog toga, muti u glavi. A to nije baš jako prijatna stvar”, izjavio je Zdravković.

‘KAD JE POGINULA BIO JE OČAJAN’ Supruga Tome Zdravkovića o njegovoj ljubavi prema Silvani Armenulić: ‘Bio je zaljubljiv, ali ona je ostala njegova neostvarena ljubav’

“Mislim da u glazbi ne postoji podjela na pametne i glupe. Muzika je, brate, muzika – ili nije muzika. Tu nema kvalifikacija za nekakva intelektualna svojstva. Tako je svuda u svijetu. Postoji samo dobra i loša. I ništa više. Bar tu nema filozofije. Kod nas je to “malo” drugačije. Slušati Arsena – znači biti gospodin?! Arsen, bi, u Italiji, bio narodni Arsen, jer je odličan glazbenik. On je, zapravo, više od toga. On je poeta. A ostao je praktično nepoznat za određen društveni stalež u našoj zemlji. Konkretnije: on nije pjevač narodnih masa – radničke klase – što je apsolutno van pameti”, zaključio je.

Đorđe Balašević divio se Arsenu Dediću i napisao mu pjesmu: Ove riječi diraju u srce