‘MIRO BULJ PRIVATNO IMA MANJA USTA! Skenirajte život slučajnog prolaznika na ulici pa ćete vidjeti gdje su političari na ljestvici ljudskosti’

Komičar, scenarist i glumac Željko Pervan nakon 15 godina okupio je originalnu postavu “Večernje škole” s kojom se zaputio na oproštajnu turneju “Večernja škola – Posljednja Večernja“, odjeknulo je u javnosti. Slavonski Bord, Čakovec, Rijeka, Osijek, Karlovac, Zadar, Split, Koprivnica, Vukovar, Požega, Našice, Šibenik, Zagreb samo su neka od mjesta koja su obišli junaci “Večernje škole”. Očekuje ih još gostovanje u Bjelovaru, Zaboku, Puli, Opatiji, turneja se nastavlja u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu i Mostaru, a onda ekipa nastavlja obilaziti hrvatske gradove.

Tisuće ljudi ponovno se smiju njihovim šalama i uživaju u dobroj dozi humora, što je bio povod za razgovor s Pervanom.

Je li uistinu riječ o posljednjoj turneji, imamo li političare koji su cijepljeni od humora, zašto je trebalo proći toliko dugo da se ekipa “Večernje škole” ponovno okupi, je li teško danas nasmijavati narod, koliko se razlikuje ono što su radili prije 15 godina od ovoga čime danas uveseljavaju ljude i možemo li očekivati još projekata u njegovoj režiji, u svom prepoznatljivom stilu otkrio nam je komičar.

*U tijeku je oproštajna turneja “Večernja škola – Posljednja Večernja”. Jeste li, osim originalne postave, priželjkivali još nekoga u “svojim klupama”?

Godinama priželjkujem nekoga poput Zuhre, Mladena, Ahmeda, Folca… Ali nije mi suđeno ili ne znam raspoznati pogodnu osobu u mnoštvu. Htijenje postoji, ali…

*Koliko je bilo teško pripremiti se za ovakvu turneju? 

Mislim da nama nije bilo teško jer sve potrebno nosimo u sebi, kao dio nas, naše osobnosti. Teško je bilo, vjerujem, organizirati i do detalja urediti sve gradove. Začudno je bilo vidjeti količinu ljudi, kamiona, stolaca, osiguranja, policije sa psima i svega što je gđa Melita skrila od naših očiju. Naravno, sami nikada ne bismo uspjeli. Lijenost, nesposobnost, kašnjenje i sve druge odlike koje nas krase stoje nam na putu.

*Koliko su trajale pripreme?

Pripremali smo se u jednom kampusu u Umagu osam dana, dan više ili manje.

*Zašto je trebalo proći toliko da bi se opet dogodila “Večernja škola”?

Nešto u nama spava, tu je, živo, ali spava snom pravednika. Svagdašnja jadikovka uzima svoj danak u volji i snazi. Izloženi boleštinama, nedaćama, stidu zbog osobnih neuspjeha, zaboravljamo jedino što nas može spasiti, a to je da mislimo. Malo samoće i utihe puno vrijedi.

* Hoće li “Večernja škola – Posljednja Večernja” uistinu biti oproštajna turneja? 

Sudeći po količini godina koje smo živjeli na zemlji, nitko se ničemu ne smije nadati, a napose jamčiti, obećavati. Praznina je puna onih što su obećavali.

*Je li vam projekt “Večernje škole” najdraži koji ste radili?

Grupno stendaparanje mi je jedan od najdražih, ako ne i najdraži projekt. Ispada da sam neki projektant, a imam osjećaj da me netko vodi za ruku, sve mi se događa. Malo je u svemu moje režije, moje smišljene namjere.

*Kada se prisjetite radijskoga showa “Zločesta djeca”, koju šalu biste izdvojili kao onu na koju je publika najbolje reagirala i koje se i danas sjećamo?

Znam da bih trebao odgovoriti na pitanje, ali ne mogu rovariti po sjećanjima ljudi, tako da, nažalost, ne znam.

*Tko je, po vašem mišljenju, od političara u Hrvatskoj cijepljen protiv humora, a za koga biste rekli da zbija dobre šale?

Ne dijelim ljude na političare i pošten narod. Svi su isti. Neki su O. K. jer nisu imali priliku, a neki su zaista vrsni ljudi. Posao političara nije da budu duhoviti, iako nekada ispadnu smiješni kao i svatko od nas. Osobno, meni je Bačić najveća faca, on sigurno privatno ne govori tako, a Bulj privatno ima manja usta, Grbin je u privatnom životu puno nižeg rasta, ali mi ih percipiramo u samo malom djeliću njihovih života, tu leže naše zablude. Skenirajte život slučajnog prolaznika na ulici pa ćete vidjeti gdje su političari na ljestvici ljudskosti.

*Na hrvatskom forumu postoji cijela jedna rasprava o vama i vašem humoru. Između ostalog, neki smatraju da bismo, da nije bilo vas i vašeg humora, možda i zaratili sa Slovencima, kako to komentirate?

Mi ni s kim ne želimo ratovati. Bliski narodi se svađaju. Kada smo nešto predbacivali Mongolima ili prijetili, svađali se s Peruancima?

*Mnogi se sjećaju “male škole glume”, kada ste objašnjavali kako se umire od popijenog otrova, i nezaboravnog rušenja HDZ-ove zastavice. Daju li danas političari dovoljno inspiracije ili se ipak nešto promijenilo?

Daju, ali vrlo malo, gotovo ništa. Zavist, zloba, reklame na TV-u, lokanje piva, muško-ženski odnosi, starenje, djetinjstvo, posao… Gdje da nađemo mjesta za političare? Vjerujte mi, nisu dovoljno bitni za ljude kao vrstu. Ne želeći se ni približiti navedenom, koje je djelo govorilo o političarima? “Zločin i kazna”, “Idiot”, “Velika očekivanja”, “Knjiga o džungli”, “Hamlet”, “Proljeća Ivana Galeba”, “Kiklop”, “Samac”… sve što vrijedi pažnje je drama, unutarnji životi pojedinaca.

*Kako biste opisali vlastiti humor, odakle najčešće crpite inspiraciju?

Osjetila kojima raspolažem skeniraju svijet i tako crpim inspiraciju. Svagdje se nađe ponešto što se može reći, ali moraš paziti komunicira li tvoj uvid s većinom koja te prati.

*Je li teško u današnjem vremenu “nasmijavati narod”?

Teško je ako se silno trudiš, ali ako si duhovit rođenjem, verbalno sposoban prenijeti to što imaš publici, onda nije teško. Ljudi su danas isti kao i prije dvjesto godina ako ne računamo mikrovalnu pećnicu kao ljudski napredak. Stojimo na mjestu, ratovi, ubijanja, pohlepa, ljubavni jadi, mržnja, zavist, lov na slabije. Gdje je moderan, novi čovjek? Puške su modernije, ali namjena im je ista, supijan znojav muškarac maltretira ženu. Koji novi ljudi? Ljubav, samo to mijenja ljude. Iz straha od zakona ili što ne želiš nauditi nekomu, nisu to isti ljudi premda naoko jesu.

*Po čemu se današnja “Večernja škola” razlikuje od one koju ste pokrenuli na OTV-u?

Samo po temama jer ljudi i ja smo isti. Nema razlike, osim tema, jer format je isti. Kao dnevnik na televizijama. Nitko normalan neće reći: “Opet dnevnik, pa bio je jučer.”

*Jeste li zadovoljni reakcijama publike, na što najbolje reagiraju?

Reakcije publike iznad su mojih očekivanja. U Ciboni sam rekao Mladenu da se digne, misleći ga nešto pitati, odjednom ovacije Mladenu od 5000 ljudi, a nije ništa rekao, kako to očekivati?!

*Karte se rasprodaju u rekordnom roku. Kako komentirate činjenicu da lako punite dvorane?

Ne znam. Najviše ima mladog svijeta, što mi je posebno drago. Uspjeli smo doživjeti novi naraštaj, a to ponešto govori i o nama. Mislim… zašto takvo ime?

*Što možemo očekivati nakon turneje “Večernje škole”, koji su vam planovi?

Ja osobno malo od sebe očekujem, što onda reći što vi možete očekivati. Samo planovi kratkog daha. Koliko još imam vremena, ne opterećujem sebe i druge svojim planovima. Toliko imam godina da odgađam registrirati auto do samog zakonskog roka, a novu predstavu imam u rukopisu, moram je postaviti na noge. Riječ je o obrani vlastitog života pred pravednim Sucem, obrani svojih djela, postupaka, propusta, ali o tome drugom prilikom.