Mirjana Hrga frapirala javnost: ‘Trebao ga je napucati nogom, ali ne smije’

Bivša novinarka i bivša savjetnica bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, danas vlasnica konobe, Mirjana Hrga, u svom se nedavnom osvrtu na Facebooku okomila na hrvatske radnike.

“Danas je najteže biti poslodavac“, započela je Hrga svoju objavu u kojoj je detaljno opisala kako godinama posluje s jednom firmom, no koja zbog jednog radnika koji je završio na bolovanju, nije uspjela odraditi naručeni posao Mirjane Hrge.

Potpuno neočekivano, Hrga se okomila na tog jednog radnika za kojeg je navela kako je na bolovanju tjednima, a onda i na sve druge hrvatske radnike općenito. Bez da je upoznata s dijagnozom i opravdanošću bolovanja radnika, Hrga se na radnika žestoko okomila zaključivši kako isti ”razvlači” bolovanje, kao da na bolovanju nije iz opravdanih razloga. Iako ničim nije potkrijepila svoju tvrdnju, za nju je kriv upravo taj hrvatski radnik, a ne poslodavac istog koji je dogovorio posao. Spominje i brigu za vlastito zdravlje, iako u tuđe sumnja, a time i u nekog doktora koji radniku vodi bolovanje.

Hrga digla živac poznatom HRT-ovcu: ‘Mirjana, okani se’

Vrhunski profesionalni, ali…

“Zovem firmu koja mi je prije par tjedana trebala doći na montažu nečega odavno naručenog. Vlasnik firme, divan čovjek, vrhunski profesionalci (radila sam s njima i prije 10-tak godina) – očajan.

S očiglednom nelagodom objašnjava mi da posao nije gotov. Radnik koji je baš za taj segment već tjednima razvlači neko “bolovanje”.

Ovaj mu ništa ne smije reći. Kaže li mu ono što bi mu sigurno trebao reći i pri tom ga napucati nogom u nečasno d..e, (ne)radnik će se okrenuti i otići. Ne smije mu se zamjeriti! Naime, unatoč plaći i uvjetima rada, nitko se već tri godine nije javio na natječaj.

Dakle, čovjek koji je znao napraviti firmu, zna osigurati plaće za nekoliko obitelji svaki mjesec, radije će se zamjeriti meni koja njemu plaćam, nego nekome koga on plaća. I još jede g…a zbog njega! Sramoti se. Zbog drugog.

“Većina poslodavaca hoda po jajima”

I tako je većini poslodavaca. Hodaju po jajima, pokušavajući održati posao. Ulizuju se čak i bezobzirnim bezveznjacima, dezorijentiranim i opasno nerealnim likovima samo ne bi li održali priču.

Problem je u tome što više ne vrijedi ona “svi su zamjenjivi”. Sad samo moliš Boga da si naletio na časnog, odgojenog čovjeka. Više te ni ne zanima koliko dobro radi posao za koji si spreman platit ga bogovski.

Na tebi je trošak plaće istog tog koji nema ni grama osjećaja za svog poslodavca. Na tebi je davanje državi, na tebi su ulaganja, na tebi je da svaki dan ustaješ i liježeš s mišlju – što donosi sljedeći dan.
A većina njih, kada im i isplatiš “kirurške” plaće, u očima vidiš prijezir s pitanjem: “A koliko je Vama ostalo”.

Malo. Toliko malo da kada bi poslodavac radniku ponudio da se mijenjaju: “Ti meni daj tvoju plaću a ti se bori s ovim”, vjerujem da ni jedan ne bi pristao.

Ipak ta muka pristaje samo onima koji su znali i znaju stvoriti. Nije slučajno. Ali mislim da će i poslodavcima uskoro dozlogrditi. Radije manje, skromnije, ali mirno. Onoliko koliko sam možeš. Da te nitko ne ucjenjuje. Jer, nitko u ovoj priči ne računa jednu, najvažniju stavku: zdravlje.

“Gazda je smeće”

Što će ti sve ako te neka protuha svaki dan “pegla” tako da – ne da te spustio na svoju razinu – nego te upravo namjerava pokopati. To mu pričinja zadovoljstvo, jer mrzi što imaš više. Ali to više si stvarao godinama, teškim radom. Onome tko bi sve sad i odmah – teško shvatljivo.

Uglavnom, ne podnosi te jer ti si “gazda”. Ti si smeće. Palo ti je s neba. A on je radnik. On mora raditi. Ne za sebe, nego u njegovoj glavi on radi “za tebe”. Jadan. Ne. Jadni su vlasnici. Poslodavci. I nemojte mi pričati o uvjetima rada. Plaćama. Iscrpljena tema. Problem je u tome što bi (ne)radnik da ne radi, prima plaću i još da ti zapovijeda. Sve drugo u glavama takvih je krivo.

Promijenila se (ne)kultura rada. Onako kako se nekada ponižavalo određena zanimanja, sada se na isti način cipelari poduzetnike. Neki bi rekli: kozmička pravda. I ne bi bili u krivu, jer ne tako davno, radnici su trpjeli svašta. Neki otišli. Neki odustali. No došla su vremena u kojima neće biti mjesta čuđenju kada dođe dan s pitanjem: “Kad smo ostali bez poslodavaca?” napisala je Hrga.

Mirjani Hrgi stvarno nije lako u životu: ‘I to nije sve, rekli bi u jednoj reklami…’

A kad smo kod izmeta, kojeg spominje i Hrga, upravo jedan primjer postupanja poslodavaca prema hrvatskim radnicima iznio je portal Zagreb.info.

Naime, na društvenim mrežama, gdje je ‘običnim smrtnicima’ omogućeno anonimno komentiranje možemo naći na stotine svjedočanstava lošeg postupanja hrvatskih poslodavaca prema radnicima, a jedno takvo novije svjedočanstvo se savršeno nadopunjuje na Hrgin status.

Radnička strana priče

“Pozdrav ekipa, ovak, trenutno sam oko mjesec dana u firmi kod privatnika (vjerojatno najgore kod kojeg sam radio što se tiče količine sra** i ilegalnosti koje rade) međutim već sam laganini lud i vidim da nije to za mene.

Najveći problem koji mi rade je to da subotama kada smo sami u smjeni 8 sati u komadu, mi ne dozvoljavaju da idem niti na pauzu niti da zaključam poslovnicu na dulje od 5 minuta jer kupac neće čekat”, piše ovaj radnik pojašnjava zašto je problem veći nego što se na prvu čini.

“Imam dugogodišnji problem sa crijevima te je velika nužda dulja od 15 minuta najčešće. Obratio sam se direktorici u vezi toga da mi to ekstremno smeta i da po zakonu imam pravo na pauzu od 30 minuta ukoliko radim dulje od 6 sati u komadu.

Na to ona odgovori – pa kako 15 minuta, pa svima treba najmanje 5, 6, 7 minuta, ali 15, pa to je malo previše. Ja rekao gospođo nisu svačija crijeva ista. Nekome treba dulje nekome kraće, na što me blijedo gledala”, dovršio je priču ovaj hrvatski radnik, a uz njegovo svjedočanstvo stala su se nizati i druga, gotovo jednako mučna.

Mnoge je Hrgin status frapirao i razljutio pa su se tako na Facebooku slili deseci komentara ljutih hrvatskih radnika. “Bljak, sram ju može biti”, “Poslodavac poput tebe niti ne treba zapošljavati ljude jer je očito da radnika ne poštuješ”, “Lupa ko otvoren prozor, pljuc”, “E stvarno koje gluposti! Trebali bi biti u radničkoj koži pa bi više imala razumijevanja za njih, njihove živote, koja jadna razmišljanja”, “Kako je nije sram?”, samo su neki od ljutitih komentara, dok se tek nekolicina slaže s njenim mišljenjem.