Foto: Instagram

LUKA NIŽETIĆ OTVORIO DRUGI RESTORAN: ‘Kuhati me naučila mama Tamara koja je za špaherom kao virtuoz na klaviru’

Autor: Robert Hrkać

Malo je zvijezda koje imaju privilegij sjati više od 20 godina na estradnom nebu. Taj ‘privilegij’ treba zaslužiti – krvavim radom, karizmom te talentom. Sve su to sastojci koji čine prepoznatljivog izvođača, a to je svakako Luka Nižetić. Iza njega je more hitova, nezaboravnih koncerata, suradnji, ali i nagrada s renomiranih natjecanja. 

Nedavno ste na Splitskom festivalu osvojili glavnu nagradu publike. Koliko vam znači taj trijumf?

Nakon 11 godina ponovno sam se vratio na Prokurative, uz koje sam emotivno vezan, mjesto na kojem sam, zahvaljujući gospodinu Runjiću, kao 17-godišnjak debitirao, a i osvajao prve nagrade. Kao i svaki Splićanin, odrastao sam uz taj festival i sanjao kako ću i ja jednom biti dio tog šušura. Lijep je osjećaj i još mi je glava u oblacima, trudim se još malo zadržati sam trenutak.

Split je povijest, Split je način života, ali Split su prije svega ljudi koji čine dušu mjesta i drago mi je da odsad u mom opusu postoji pjesma o mom gradu. Mario Mihaljević još je prije godinu i pol dana napisao tekst i nakon što ga je Branimir Mihaljević uglazbio, ni sekunde nismo dvojili da pjesmu predstavimo na Splitskom festivalu. Velika zasluga za njezin uspjeh ide autorima, ja sam tu samo narator. Ovu pobjedu mogu smatrati i krunom svog dosadašnjeg rada, a još veću težinu ima jer je došla od publike zbog koje i jesmo tu i svakako je poticaj za dalje.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Luka Nižetić (@lukanizetic)




Idemo se kratko vratiti u prošlost, u 2001. godinu, kada ste s pjesmom “Ludi grade” osvojili tri srebrna galeba na Melodijama hrvatskog Jadrana. Je li vas iznenadio taj uspjeh?

Uf, kako godine lete, već je 21 godina prošla. Meni je tada bilo najvažnije da predstavim svoju autorsku pjesmu na festivalu. Da mi nije Zdenko Runjić dao priliku, tko zna kako bi se nastavila moja karijera. Tada uopće nisam razmišljao o nagradi. Skupio sam svoje prijatelje i kvartovsku ekipu koji su mi bili statisti na sceni i sjećam se da sam imao ogromnu tremu. No kada su stigla i ta tri galeba, bio sam lud od sreće, sigurno u tom trenutku najsretniji čovjek na svijetu.  




Šira vas je javnost pak upoznala na Dori 2003., gdje ste s energičnom pjesmom “Robot” zapalili pozornicu. Pobijedili na kraju niste, ali je “Robot” odolio zubu vremena te se i dalje može čuti na mnogim radijskim postajama. Jeste li tada mislili da će ta pjesma toliko trajati?

Uvijek se nadaš da ćeš sa svojim pjesmama ostaviti nekog traga i da će one imati svoj dugi vijek trajanja među publikom. U mom slučaju, kod takvih nastupa samo razmišljam da pjesmu iznesem na najbolji način i sada kad gledam njezinu snimku, znam da ništa ne bih mijenjao.

Godinu dana poslije potpisali ste ugovor s diskografskom kućom Menart, s kojom ste 2005. godine objavili uspješan debitantski album “Premijera”. Je li vam se život promijenio nakon toga?

S potpisivanjem prvog diskografskog ugovora došle su i velike promjene u mom životu. S 20 godina doselio sam se u Zagreb, počeo živjeti podstanarskim životom, daleko od obitelji i prijatelja. Tada sam upoznao i svoju sadašnju menadžericu Emu Gušavac s kojom surađujem svih ovih 20 godina. Otvorile su mi se mnoge mogućnosti, upoznao sam neke glazbenike kojima sam se divio iz prikrajka. Jednostavno, glazba je postala moj životni poziv.

“Premijera” sadrži 10 pjesama, uključujući i nenadmašno “Proljeće”, s kojim ste nastupili na Dori. Iz današnje perspektive, smatrate li da bi se taj bezvremenski hit mogao ‘potući’ za pobjedu na Eurosongu? 

Nisam od onih koji razbijaju glavu što bi bilo kad bi bilo. Pjesma je postala moj glazbeni identitet, vrlo brzo me lansiravši u fokus interesa šire publike. Tako je očito moralo biti, a i nekako je pjesma i bez Eurosonga postala evergreen, tako da više od toga i ne mogu od nje tražiti. Nema mi veće sreće nego kada na koncertima vidim da je nove generacije pjevaju i vesele se uz nju, i dalje ima u sebi ono nešto pozitivno i magično zbog čega će očito trajati i nakon što me više ne bude.

Moramo se dotaknuti i “Prave ljubavi”, ultimativnog hita 2000-ih koji ste otpjevali u duetu s Lanom Jurčević. Spot je također dojmljiv pa me zanima ima li kakva zanimljiva anegdota sa snimanja.

Dobro smo se zabavljali. “Prava ljubav” je mene i Lanu učinila vječnim prijateljima. Nakon “Proljeća” teško je bilo imati pjesmu koja ju je mogla nadmašiti, no zahvaljujući autorici Milani Vlaović, Lana i ja smo dobili bezvremensku baladu koja je i dan-danas čest odabir za prvi ples na vjenčanjima, a na koncertima nakon prvog takta nisam više ni potreban da je pjevam jer sve odradi publika.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Luka Nižetić (@lukanizetic)

U kakvom ste danas odnosu s Lanom?

S Lanom je lako održati prijateljstvo jer je iskrena i predivna djevojka. I danas je ista kao i prije 20 godina, nimalo se nije promijenila. Uvijek ćemo imati posebnu nit koja nas veže, a i sama zna da u meni ima osobu koju može nazvati u bilo koje doba dana ili noći. Nakon “Prave ljubavi” našu “glazbenu vezu” potvrdili smo još jednom uspješnom pjesmom, “Od najgorih najbolji”, koja je nastavila tamo gdje smo stali, a 16 milijuna puta, koliko je pregledana na Youtubeu, dovoljan je razlog da možda, kad dođemo u treću dob, snimimo još jedan duet.

Kako gledate na današnju scenu, odnosno, koliko su društvene mreže promijenile estradu?

Svako vrijeme donosi svoje i trudimo se prilagođavati novim tehnikama, trendovima. Mislim da nikad nije bilo više mladih glazbenika na sceni, što je itekako pohvalno, vidi se da se radi. Neki su uspješni, a da i ne znamo jer su više orijentirani na digitalije, dok su drugi prezentniji u radijskom eteru.

Svakako su društvene mreže pružile šansu svakomu da iz svog kućnog studija predstavi svoj rad i to mi je fenomenalno. Jedini problem vidim u hiperprodukciji jer je možda teško izdvojiti se u šumi punoj novih imena. No, kao i prije, i danas je najvažnija pjesma. Ako imaš hit, on će doći do publike bilo kojim kanalom, važno je vjerovati u sebe i ne odustajati od svojih snova. 

Zašto imamo dojam da današnjim pjesmama brzo “istekne rok”, dok pjesme otprije 15 ili 20 godina žive i dalje?

Nisam previše o tome razmišljao, ali činjenica je da se svaka tri mjeseca izbacuju novi singlovi. Tako je svjetsko tržište nametnulo poslovanje pa ga i mi pratimo. Sve je dostupno na jedan klik, ljudi u svemu, a ne samo u glazbi, zadržavaju kratkoročno interes i to je očito prokletstvo tehnološke evolucije. Možda nam danas izgleda da neke pjesme neće imati dug vijek, ali treba proći određeni period pa vidjeti što je ostalo, a što nije. Itekako ima mladih talentiranih svjetskih imena koja će sigurno ostaviti traga u glazbenom svijetu. Svaka generacija donosi svoje, tako je bilo i tako će biti i dalje. 

Veliki ste gurman. Pobijedili ste na Celebrity Masterchefu, a nedavno ste otvorili i pizzeriju na Visu. Otkud ljubav prema kuhači?

Kao i mojoj sestri, ljubav nam je prenijela naša majka Tamara, koja je za mene najbolji kuhar na svijetu. Dok sam bio dijete, upijao sam tu njezinu lakoću kužinavanja. I danas nema šanse da se na njezinu stolu ne nađu barem tri vrste jela. Njoj ništa nije problem pripremiti, kao da gledate virtuoza na klaviru koji svira s takvom lakoćom, e takva vam je moja majka za špaherom. Veliki sam gurman i volim eksperimentirati, a na kraju me je život doveo do toga da sam vlasnik dvaju restorana u Komiži, tako da je Tamarina škola polučila uspjeh.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Luka Nižetić (@lukanizetic)

Putoholičar ste, ima vas svagdje, kao što se kaže. Koji biste kutak planeta htjeli posjetiti, a dosad niste imali priliku?

Japan! Već dulje vrijeme mi je to u planu, no za takav put trebam uzeti više dana i slobodnog vremena. Nadam se da će mi se ta želja ostvariti već iduće godine.

U listopadu ove godine nastupate u Zagrebu, u Tvornici kulture? Kakva su vaša dosadašnja iskustva sa zagrebačkom publikom i jeste li uzbuđeni prije tog velikog koncerta?

Najesen, pod imenom Ludilo, brale“, izlazi mi šesti studijski album i nekako je prirodno bilo da napravim njegovu koncertnu promociju. Nije me dosta dugo bilo u Zagrebu pa se ovo pokazalo idealnom prilikom da napokon održim nešto veće u tom gradu. U Tvornici kulture na pozornici će biti 14 glazbenika, a moj producent Branimir Mihaljević pobrinut će se i za neke osvježene aranžmane poznatih pjesama.

Bit će to i presjek moje 20-godišnje karijere kroz koju su se provlačili raznovrsni stilovi, fuzija Dalmacije, etna i južnjačkog popa, modernog s tradicionalnim, klape i romskog orkestra, ritma i melankolije. Želja mi je da tu večer svi guštamo i plešemo i da Tvornica kulture 28. listopada postane mjestom dobre energije i zabave.

Autor:Robert Hrkać
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.