Foto: Dnevno

Nema predblagdanskog ludila, vozači autobusa ‘pričaju bajke’, a uslužnost i čekanje su nepoznanica

Autor: Lucija Brailo

Iako Europa vrvi adventima, ove smo godine u predbožićno vrijeme odlučili posjetiti jednu od najhladnijih zemalja, a koliko je Finska, prema svim aspektima različita od Hrvatske i koliko se samo život Finaca razlikuje od života Hrvata, doznat ćete u seriji reportaža koju vam donosimo. 

Većina bi Hrvata vjerojatno pomislila da odlazak u zemlju Djeda Mraza u predbožićno vrijeme podrazumijeva hrpu bajkovitih adventskih sajmova, okićene ulice, klizališta, božićne pjesme na svakom koraku, kao i sumanuto kupovanje po trgovinama te kafiće i štandove prepune ljudi u svećarskom ozračju. Nešto slično kao kod nas, samo na još višoj razini.

No, prevarili bi se. Jako. Jer Finci su različitog mentaliteta od Hrvata, ali i od većine europskih naroda. Jako, jako različiti. Pa tako i njihovo poimanje predblagdanskog ludila, ali i života općenito.

Ako izuzmemo Helsinki, koji je zvijer od grada i sadrži gotovo sve značajke tipičnog europskog velegrada te Rovaniemi na sjeveru gdje žive Djed Mraz i njegovi vilenjaci i koji je jedini isključivo turistički grad u Finskoj, svi ostali finski gradovi, a obišli smo ih nekoliko – Turku, Pori, Tampere, Rauma – pokazat će vam kako Finci kao narod uistinu žive. A to ne podrazumijeva gotovo ništa od onog na što smo mi naučeni i što doživljavamo kao najnormalnije stvari. Tervetuloa Suomeen ili dobrodošli u Finsku.

Foto: Dnevno

Nema dima, nema kave

Osim toga, Finci baš ne drže niti do stranaca, a niti do turista, sve u zemlji okrenuto je i namijenjeno isključivo njima. Što se tiče usluge u ugostiteljskim objektima, sve što znate o tome, u Finskoj možete slobodno zaboraviti. Počevši od kave, preko odijevanja i uobičajenog užurbanog šušura na ulicama, osobito u predblagdansko vrijeme pa sve do izgleda eksterijera i načina provođenja vremena.

Foto: Dnevno

U kafiću ili kavani piće naručujete, čekate i plaćate na šanku te potom odlazite na mjesto gdje ste odlučili sjesti, posluge nema. Za naručeno ćete se obično i načekati, jer to što vi čekate, finskom ugostiteljskom zaposleniku ne znači baš puno. Neće se zbog toga ubrzati. A i na šanku u svojim zahtjevima morate biti konkretni jer ništa se ne podrazumijeva, pa tako niti to da ako ste naručili kavu da ćete uz nju dobiti šećer. Čak i ako napomenete da želite šećer, ne podrazumijeva se niti žličica, već i to morate napomenuti, a kamoli čaša vode.

No, Hrvati se tu neće usrećiti niti s kavom. Espresso kave iz aparata ima na rijetkim mjestima pa se vrlo brzo naviknete tražiti ih pogledom. Ako ih ne vidite u kafiću, nemate što pitati. Ovdje se većinom pije razvodnjena crna kava američkog stila, kakvu Hrvati baš i ne preferiraju. To postoji na svakom koraku, no za espresso ili capuccino morat ćete ipak u potragu. Da ne govorimo o mjestima na kojima se može popiti kava na način kao u Hrvatskoj – na terasama uz neizostavan dim. Ovdje je itekako izostavljen jer ne postoji zatvoreni prostor u kojem se smije pušiti, a ponegdje je i ako postoji terasa u ljetnim mjesecima također zabranjeno pušenje. Da, pod otvorenim nebom.




Foto: Dnevno

Lampice na finski način

Tako ćete, nađete li se, primjerice na ulici u Raumi običnim radnim danom, vjerojatno u nekom trenutku pomisliti da ste ‘Pale sam na svijetu’. Ulice su gotovo potpuno prazne, a mrak pada oko 15 sati. Dućani su otvoreni, no nije sasvim jasno kome točno, sve dok ne dođe kraj radnog vremena, kada Finci odlaze u nabavu. Opskrbe se i potom odlaze – vlastitim kućama. Nema na kavu s kolegom, na pivo s prijateljima ili u đir po gradu. Ne, u poslijepodnevnim satima najčešće ćete ih sresti u šetnji sa psom. I to je to. Povlače se u kuće i okreću se sebi i svojim obiteljima.

Foto: Dnevno

Ulice su ubrzo ponovno prazne, a jedino što odaje dojam da tu ljudi žive i drže do blagdana su prozori obogaćeni hrpom raznoraznih lampica. No, opet, ne kao kod nas. Nema tipičnog šarenila i kiča. Lampice su isključivo žute boje, a svjetlost konstantna. Nema žmirkanja, mijenjanja i tipičnog plesa lampica, one gore ujednačeno.

Foto: Dnevno

Jednostavnost finskog načina života ogleda se čak i u božićnim ukrasima. Nema hrpe Djeda Mrazova, sobova, svjetlećih patuljaka, nebeskih kočija i kuglica. Kako na balkonima, tako i na ulici. Daleko od toga da su svako raskrižje i ulica okićeni, vrlo daleko od toga. Nešto malo šareniji zna biti strogi centar grada, no ništa dalje od toga. Božićne jelke na gradskim trgovima jesu ogromne, no okićene su samo žutim lampicama, bez ostalih ukrasa i bez drugih boja.




Foto: Dnevno

Nema čekanja, a vozači autobusa pričaju ‘bajke’

Ono što u Finskoj baš nikada nećete vidjeti, a naviknuti ste gledati na svakom koraku u Hrvatskoj su redovi. Nema redova, nema čekanja. Nigdje. Ni u dućanu, ni u banci, ni kod doktora, apsolutno nigdje. To je vjerojatno zbog toga što su japanski točni i organizirani. Ako morate u banku, ne idete kad vam padne na pamet, nego se naručujete za termin i to preko interneta. Ako ste naručeni u 9 ujutro, pred vama će se u 9.00 otvoriti vrata kancelarije, ne u 8.59, niti u 9.01.

Isto vrijedi i za vozne redove autobusa, kao i za bilo što drugo. Kad smo kod autobusa, nema šaltera i teta, već karte kupujete preko interneta, gdje pritom odmah dobivate i broj svog sjedala. I bolje vam je ne kasniti jer vrijeme polaska točno je u sekundu.

Foto: Dnevno

Prilikom međugradske vožnje autobusom, kada se vozač obraća putnicima, čini to isključivo na finskom jeziku, ne ponavlja isto i na engleskom pa ako vas zanima što je točno rekao, možete samo pogađati. A obraća se putnicima sasvim posebnim glasom – potpuno tihim, na granici između šapata i govora, budući se pretpostavlja da neki putnici spavaju i da ih nije pristojno probuditi normalnim tonom glasa preko mikrofona. Pa to onda uopće ne zvuči kao da vam daje informaciju u koji grad upravo stižete, već kao da vam netko na finskom priča bajku pred spavanje.

Nema keša, a opasnost vreba na cestama

U Finskoj čak nećete vidjeti niti papirnati ili kovani novac. Apsolutno sve i svugdje plaća se karticama ili karticama integriranima u mobitele, a iako su zemlja koja drva i šuma ima kao Hrvatska čikova po podu, prilikom svake kupnje, pitat će vas treba li vam račun. Neće ga printati automatski.

Oko 72 posto Finske je pod šumama, uglavnom četinarskim gdje prevladava visoki finski bor i omorika, iako se na krajnjem jugu mogu naći javor i brijest. Tako ćete, čim napustite Helsinki, vidjeti kako cesta uranja u nepregledne šume. Budući se za Finsku kaže da je “amfibijska zemlja”, zemlja vode i kopna, jezera su ono što ćete najčešće ugledati, budući ih u zemlji ima više od 60 tisuća. Osim ako nije zima jer onda se stapaju u dio bijelog prostranstva budući su zaleđena, kao uostalom i more u priobalnim gradovima.

Foto: Dnevno

Osim smrzavanja na temperaturama na oko -10 u prosjeku, a češće i dosta nižima, opasnost vreba na cestama. Osim što u Finskoj nećete vidjeti ralice na cestama jer očito nemaju smisla, koliko učestalo snijeg pada, ne postoji automobil koji nema gume s metalnim čavlićima koji služe tome da ne otkližete s ceste.

Srpkinja posjetila Advent u Zagrebu: Jednu stvar nikad neće zaboraviti

Znakovi, baš kao i u drugim nordijskim zemljama, pozivaju na oprez zbog opasnosti od izlijetanja životinja, kako onih manjih kao što su lisica, zec ili ris, tako su vrlo česta izlijetanja losova. Ove dugonoge životinje, najveća živuća vrsta jelena, odgovorne su za veliki broj prometnih nesreća na cestama, koje često mogu biti fatalne, osobito ako uzmemo u obzir njihovu težinu od oko pola tone. Samo rogovi, naime, teški su oko 20 kilograma, a u potrazi za hranom u nemilosrdnom, zaleđenom okolišu, nerijetko izlaze baš na ceste gdje traže mladu travu ili lišće koje mogu pojesti.

Nastavlja se…

Autor:Lucija Brailo
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.