fbpx
Foto: Facebook/Dejan Kovač

DIRLJIVA OBJAVA NESUĐENOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA! Progovorio o vlastitim demonima: ‘Bio sam u dosta mračnom periodu svog života’

Autor: Dnevno.hr/ T. Š.

Bivši nezavisni kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, Dejan Kovač, poznat je po tome što se nakon neuspjelog pokušaja zauzimanja Pantovčaka, počeo isticati objavama na društvenim mrežama u kojima je vidljivo da se doveo u sjajnu fizičku formu.

Trčanje je njegova strast, no posljednjom emotivnom objavom objasnio je zašto i danas ustraje u kilometarskim rutama, vrlo izazovnim natjecanjima koja nisu baš za svakoga. Naime, uoči 10. godišnjice smrti njegove majke, otkrio je kako je zapravo ona bila ta zbog koje se odlučio na zahtjevne sportske izazove.

Naime, Kovačeva majka je bolovala od raka, a Kovač je planirao da će, kada pobijedi tešku bolest, zajedno trčati. Nažalost, to se nije dogodilo.


Kovač je psihički potonuo te je u jednom trenutku shvatio da tako ne može živjeti, da mora ustrajati. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti, posebno zbog onih koji su se našli u sličnoj situaciji, a ne znaju kako da se iz iste izvuku.

“Dosta me osoba pita – zašto trčim 250 km po pustinji? Idući tjedan je 10. godišnjica smrti moje mame. Inicijalni razlog zašto sam počeo ultra utrke je bio upravo to.

“Jedino što bolesni žele je nada”

Prije odlaska na doktorat u Prag mama se borila sa teškom bolesti i svaki put kad smo se čuli osjetio se pad duha. Često sam je zvao samo da je razveselim. Jednom prilikom naišao sam na video jedne starije gospođe koja je nakon četiri godine pobijedila rak i završila jednu od najtežih utrka na svijetu – Ironman. Sjećam se da je tada taj video bio dobar boost za nju, jer jedino što ljudi koji su bolesni žele je nada.

Novi smisao života

Prijavio sam se za najbliži mogući Ironman u Austriji i počeo trenirati. Naša zajednička mantra za podizanje raspoloženja je postala – mama će ozdraviti i zajedno ćemo odraditi Ironmana. No, nažalost nedugo nakon mama je preminula. To je bio najveći životni šok za mene. Vratio sam se u Hrvatsku i razmišljao o odustajanju od doktorata i sporta, bio sam u dosta mračnom periodu svog života. Sport mi nije više bio sredstvo produhovljenja već način bijega od vlastitih demona. Trčao sam i trčao, dok jednog dana nisam otrčao skroz van Zagreba. Pogledam oko sebe i shvatim… ovo ne vodi nigdje…to životno trčanje bez smisla…

Bi li moja mama htjela da si ovo radim? Ne bi. Htjela bi kao i uvijek da budem najbolja verzija sebe koja mogu biti.




Vratio sam se natrag na doktorat i posvetio se znanosti. Rezultati su ubrzo bili tu i dobio sam poziv za Princeton, ostalo je poznato.

Taj prvi Ironman koji sam odradio, iako sam odradio sam, ona je uvijek bila uz mene. Tako i u životu. Od mojeg prvog koraka kao bebe do nedjeljnih 250 km u pustinji, na cijelom životnom putu da budem što bolji. Kasnije kada sam dobio djecu, vratila mi se sreća i novi smisao u život. Nisam više bježao od nikoga, već sam trčao ka cilju.

Kada izgubite bliske osobe, izgubite i dio sebe.
Shvatite da je život prekratak i da treba živjeti svaki dan kao da vam je posljednji. Kako zbog svih onih kojih danas nema, tako i zbog onih najmanjih koji vam ulaze u život. Bolja motivacija od toga u životu vam ne treba”, poručio je Kovač.




Autor:Dnevno.hr/ T. Š.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.