fbpx
Wikipedia

LEGENDA JUGOSLAVIJE! Usred Beograda tražio minutu šutnje za Dubrovnik: Ako je netko slušao moju glazbu, uzeo pušku u ruke i otišao u Sloveniju, Hrvatsku ili Bosnu, uzalud sam potratio život

Autor: M.P.

Na današnji dan, 1958. godine, u Zagrebu je rođen Milan Mladenović, kultni rock glazbenik čije je stvaralaštvo s grupom Ekatarina Velika (EKV) obilježilo drugu polovicu ’80-tih godina u bivšoj Jugoslaviji.

Otac Spaso, rodom iz Kragujevca, i majka Danica iz Makarske u Hrvatskoj sele u Sarajevo kada je Milan imao šest godina. Tamo su ostali nekoliko godina da bi zatim otišli živjeti u Beograd gdje je Mladenović počeo svoju glazbenu karijeru, prvo s bendom Šarlo Akrobata, a zatim s kultnom Ekatarinom Velikom u kojoj je svirala i legendarna klavijaturistica Margita Stefanović.

Ubrzo su postali jedan od najboljih rock bendova bivše Jugoslavije, a malo tko nije čuo velike hitove kao što su ‘Par godina za nas’, ‘Krug’, ‘Ti si sav moj bol’, ‘Oči boje meda’ i mnoge druge.

Pokrenuo antiratnu kampanju

Početkom 1992. godine s članovima sastava Partibrejkers i Električni orgazam pokrenuo je projekt Rimtutituki, čija je glazbena aktivnost koncentrirana na antiratnu propagandu, s obzirom na velikosrpski rat protiv Hrvatske i BiH.

Njihov najpoznatiji singl “Slušaj ‘vamo!”, s ključnim refrenom “Mir, brate, mir”,  koji izdaje B92, promoviran je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda. EKV, Partibrejkers i Električni orgazam u rujnu 1993. godine sviraju u Pragu i Berlinu sa zagrebačkim sastavom Vještice u okviru akcije “Ko to tamo pjeva”.

S Rimtutitukijem su tijekom rata trebali gostovati u Banjoj Luci, no Milan je iz prosvjeda otkazao nastup zato što je eksplozivom srušena najstarija i najpoznatija banjolučka džamija Ferhadija iz 1579. godine.

Tada kaže: “Moja prva i najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: Uh, al’ sam nešto ružno sanjao!”

Godine 1991. EKV je proglašena grupom godine, a Milan Mladenović je na primanju nagrade u Beogradu zamolio dvoranu za minutu šutnje zbog bombardiranja Dubrovnika.




U kolovozu 1994. godine, nakon nastupa Ekatarine Velike na festivalu u Budvi, Mladenović je prebačen u bolnicu. Prije no što se ploča Angel’s Breath pojavila na tržištu Milan Mladenović je 5. studenog 1994. godine u Beogradu umro od raka gušterače. Pokopan je na Novom groblju u Beogradu.

Dobio ulice u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani

Mladenović je dobio ulice u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani, a u Beogradu, pored ulice, dobio je plato ispred beogradskog Doma omladine u centru grada, koji nosi njegovo ime. Mnogi će ga pamtiti kao neponovljivog glazbenika, tekstopisca, ali prije svega čovjeka koji je i u jeku ratnog ludila zadržao zdrav razum.

“Ako je itko tko je slušao moju glazbu uzeo pušku u ruke i otišao u Sloveniju, Hrvatsku ili Bosnu, tada sam uzalud potratio svoj život”, rečenica je koja dokazuje svu veličinu Milana Mladenovića.




Autor:M.P.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.