7dnevno

ŽENA KOJA JE ARHEOLOGIJU VRATILA U FOKUS JAVNOSTI: ‘Posebno me zanima antička erotika: žena je trebala biti vjerna mužu, a mogla je imati seks s drugom ženom’

Autor: 7dnevno/Marina Tenžera

Nekoć su arheolozi bili prvorazredne zvijezde europske kulture. Velika otkrića skidala su veo tajni s nestalih civilizacija. Kada je Heinrich Schliemann otkrio Troju, Mikenu, Orhomen i Tirint i čudesno Prijamovo blago o kojem je Homer pjevao u “Ilijadi” vodio je internacionalne polemike o svojim senzacionalnim nalazima koji su mijenjali sliku povijesti. U Hrvatskoj je arheologija dugo bila u sjeni atraktivnijih događaja, odnosno velikih slikarskih i kiparskih retrospektiva. U fokus javnosti i kulture, a ne samo u usko stručni krug interesa publike, arheologiju je vratila dr. Kornelija Giunio, znanstvenica raskošne erudicije i talenta, poliglotkinja čije izložbe sa zanimljivim temama iz povijesti antičke civilizacije predstavljaju prvorazredne kulturne događaje.

Ova svestrana znanstvenica iz Arheološkog muzeja Zadar uspjela je među rijetkima iz svoje struke svojim izložbama stvoriti kulturne hitove koji su putovali diljem Hrvatske. Dr. Giunio je od 2006. do 2014. godine bila voditeljica Antičkog odjela Arheološkog muzeja u Zadru. Bila je stručna suradnica u izložbama “Rimsko staklo iz Hrvatske” (“Trasparenze imperiali. Vetri romani dalla Croazia”), “Novija arheološka istraživanja na zadarskom području” i “Najstariji ribarski pribor na zadarskom području”. S dr. Luisom Bertacchi iz Akvileje sudjelovala na više projekata od kojih je najznačajniji projekt fotografske itinerirajuće izložbe o Akvileji između 1992. i 1996. godine u organizaciji Associazione Nazionale per Aquileia. Najveći uspjeh postigla je s izložbama koje su postale fenomen po interesu javnosti: “Ars medica et pharmaceutica. Rimski medicinsko-farmaceutski instrumenti iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar”, “Ars amatoria. Ljubav i erotika u starom Rimu”, “Medicamina faciei feminae. Odijevanje, frizure, kozmetika i mirisi staroga Rima kroz fundus Arheološkoga muzeja Zadar” i “Abracadabra. Magija i praznovjerje u starom vijeku kroz fundus Arheološkoga muzeja Zadar”. Također je bila suradnica na izložbi “Klasični Rim na tlu Hrvatske. Arhitektura, urbanizam, skulptura”. Uz postav matičnog muzeja, priredila je i bogati katalog novog stalnog postava rimske zbirke pod naslovom “O Roma nobilis”. Zašto je postala arheologinja, kakve je atraktivne izložbe radila i kakva je istraživanja provodila, objasnila nam je za 7dnevno.

* Svaka vaša izložba zbog interesa publike bila je svojevrsni kulturni fenomen. Što vas je privuklo arheologiji?

Moja ljubav prema arheologiji nastala je već u djetinjstvu. Ljubav prema povijesti očito je nešto što nosite u sebi, a tu ljubav je podržavao i moj pape, veliki zaljubljenik u povijest. S pet godina posjetila sam Rim, pamtim sve muzeje, spomenike… kako sam prve razrede osnovne škole završila u Italiji, Milanu, a ondje se povijest počinje učiti ranije. Odrasla sam na pričama iz povijesti Rima, posebno povijesti Rimske Republike, uživala sam čitajući mitove raznih drevnih naroda, uspoređivala ih s povijesnim činjenicama. Historia est magistra vitae rekao je Ciceron, rano sam naučila da je stvarno tako. Ljubav prema povijesti odlučila sam učiniti aktivnijom, stoga sam se okrenula arheologiji.

To je potpomogao roman Irvinga Stonea “Grčko blago”, biografija Heinricha Schliemanna. Moja je sudbina zapečaćena. Prošla sam klasično obrazovanje i ustrajala u svojim željama, uz veliku potporu svoje obitelji. Osim moje ljubavi prema arheologiji i povijesti, imam puno drugih interesa – književnost, kriminologija kao znanost i kriminalistička literatura (održala sam i nekoliko predavanja o fenomenu ubojstava žena u Italiji, analizirajući neke aktualne slučajeve), forenzična psihologija, umjetnost u svim formama, more, velika ljubav prema životinjama i prirodi. Ne poznajem dosadu. Jako sam vezana uz obitelj, živim s majkom i macom, nažalost, brat i njegova obitelj su udaljeni, žive u Njemačkoj i strašno mi nedostaju.

* Što spremate od novih znanstvenih, odnosno izložbenih projekata?

Radim na više projekata. Spremam monografiju “Geme iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar”, radim na prostoru novog lapidarija muzeja. Postoji aneks muzeja koji se dosad koristio kao neuređeni depo kamenih spomenika. Cilj je novim programom izraditi izvedbeni projekt i izložiti jedan određeni broj kamenih spomenika, kojima je muzej izuzetno bogat (natpisi, stele, ulomci arhitektonske dekoracije), ponajviše iz antičkog, potom ranosrednjovjekovnog razdoblja. Bila je u planu ove godine izrada izvedbenog arhitektonskog projekta na temelju sinopsisa koji sam izradila, ali programi su stali zbog koronakrize. Nadamo se sljedeće godine nastaviti s projektom. Imam i neke izložbe u glavi, o vinu, ulju, rimskim znanstvenim i obrtničkim pothvatima.

* Koje su najveće arheološke zanimljivosti, odnosno kapitalni nalazi koje biste mogli izdvojiti iz bogatstva goleme antičke zbirke?

Ako išta mogu izdvojiti, onda su to četiri kipa careva ninske carske skupine. Najpoznatija i najmonumentalnija skupina carskih statua otkrivena je još u 18. st. na forumu Nina (Aenona). U vezi s programom carske promidžbe u Enoni, podignute su statue julijevsko-klaudijevske dinastije. Sadržavala je najmanje osam skulptura, od kojih se danas u muzeju čuvaju četiri, mnogi su nestali već u doba otkrića.

Posthumni kip cara Augusta (27. g. prije Kr. – 14. g. poslije Kr.) izrađen je u idealiziranoj shemi glavnoga rimskog božanstva Jupitera, s nagim gornjim dijelom tijela, prebačenim plaštem preko bokova i vijencem od hrastova lišća na glavi. Kip cara Tiberija (14. – 37. g. poslije Kr.) prikazan je u togi, pokrivene glave (velatio capitis). U desnoj je ruci car držao simpulum, znak vrhovnog svećenika (pontifex maximus), a u lijevoj svitak – znak vladarske (državničke) moći. Prikazuje cara kao već ostarjelu osobu, temeljita ikonografska analiza jasno pokazuje da je riječ o tom caru. Zavinuti nos, široko i gojazno lice, vrat, nakošeno čelo s izbočenjima neposredno ispod kose jasne su karakteristike Tiberijeve fizionomije.

Dva kipa bez glava iz ove skupine ne mogu se pouzdano identificirati. Kip Julija Cezara s plaštem prebačenim preko bokova i nagim gornjim dijelom tijela, poput Augusta, najveći je u skupini i zacijelo prikazuje carsku osobu nakon smrti. Moguća je pretpostavka da kip prikazuje samog Julija Cezara, rodoutemeljitelja julijevsko-klaudijevske dinastije, a činjenica da je to dimenzijama najviši kip podupirala bi tu tezu. Jedini koji si je mogao priuštiti biti veći od samoga Augusta. Sačuvan je i monumentalni kip cara odjevenog u togu, na nogama nosi kožnatu obuću s križnim remenjem (calcei patricii), glava nije sačuvana, možemo pretpostaviti da je riječ o jednom od Tiberijevih prestolonasljednika.

* Koliko je sam Arheološki muzej u Zadru građom važna sastavnica europskih i svjetskih muzeja istoga tipa?

Arheološki muzej Zadar osnovan je u studenome 1832. godine kao dio općega muzeja koji je sakupljao prirodna dobra, industrijske proizvode i starine. Od godine 1880. djeluje kao samostalna ustanova. Sakuplja, čuva, istražuje i izlaže arheološku građu uglavnom s prostora sjeverne Dalmacije. Danas je to moderna ustanova s dobro opremljenim restauratorskim radionicama, čuvaonicama, knjižnicom i istraživačkim odjelima. Intenzivna djelatnost muzeja manifestira se brojnim arheološkim istraživanjima, dobro posjećenim izložbama, zanimljivim edukativnim radionicama i vrijednim publikacijama. Od utemeljenja do danas, gotovo punih 200 godina Arheološki muzej Zadar neumorno radi na ispunjenju svoje misije čuvara identiteta prostora i zajednice s kojom i unutar koje djeluje.

* Kao vanjski suradnik Arheološkog muzeja u Zadru od 1989. do 2003. godine radili ste na nizu arheoloških istraživanja u Zadru i okolici, kao voditelj i suvoditelj. Koja su bila najzanimljivija istraživanja i što ste otkrili?

Ponajviše sam arheoloških istraživanja vodila na području zadarskog poluotoka, u srcu rimskog Zadra. Na dva položaja istraživanja su iznijela na vidjelo tragove rimske stambene arhitekture (villa urbana) s ostacima manjih termalnih kompleksa. Obavljala sam arheološka istraživanja na prostoru sjevernog krila trijema oko kapitolijskog hrama u Zadru, u samom vjerskom središtu rimskog Zadra. Obavljala sam reviziju istraživanja na prostoru rimske bazilike koja je bila smještena uz južnu, dužu stranu foruma, a podignuta je krajem 2. ili početkom 3. st. Riječ je o monumentalnoj trobrodnoj gradskoj bazilici, velikoj pokrivenoj dvorani za sastanke gradskog vijeća, zborove i suđenja. Ponekad nas iznenade manja sondažna istraživanja, kao primjerice ona krajem studenoga 2006. godine u dijelu južnog krila samostana sv. Nikole u Zadru, gdje nije bilo osobitih nalaza ni arhitekture ni sitnih nalaza, ali otkrivene su dvije male skulpture nimfi od grčkog mramora, visine 33 cm, koje su sasvim vjerojatno pripadale ukrasu neke fontane. Nimfe božice su voda, šuma i gora Grka i Rimljana. Danas su smještene u novom stalnom postavu antike.

Sudjelovala sam i u pet kampanja arheoloških istraživanja na lokalitetu Asseria, Podgrađe kod Benkovca. Osim gotovo dva desetljeća arheoloških istraživanja, ima i drugih velikih poslova na koje sam silno ponosna. Radi se o uređivanju muzejskih depoa, inventarizaciji građe koja je bila zapuštena, radu na novom stalnom postavu antike, čime sam zaslužila i naslov muzejske savjetnice. Od jeseni 2005. god. krenula sam s intenzivnim pripremama za novi stalni postav antike u Arheološkom muzeju Zadar. Priredila sam koncepciju stalnog postava, izradila scenarij i sinopsis s izborom građe za novi stalni postav, izvršila odabir građe za stalni postav, tekstove za vodič, katalog i legende. Postav je moderan, inovativan, vrlo zapažen. Arhitektonski projekt izradili su arhitekti Igor Pedišić i Iva Letilović. Stalni postav antike svečano je otvoren 24. lipnja 2014. Karma me je vezala uz ovaj muzej. U svom prvom posjetu Zadru kao dijete s ocem sam virila kroz ogradu na arheološka istraživanja buduće, nove, zgrade Arheološkog muzeja Zadar. Pri mom doseljenju u Zadar, kao tek upisani student arheologije, razgledala sam već okrnjeni i ubrzo rasformirani stalni postav antike, moje antike. Već tada nadolazile su želje i ideje, a radom u ovom muzeju, vraćanjem antike u muzej, moje su želje djelomice ostvarene.

* Vaše su izložbe prvorazredni kulturni događaji, redom su ovjenčane pohvalama struke i javnosti. Jedna od takvih izložbi je bila “Ars medica et pharmaceutica. Rimski medicinsko-farmaceutski instrumenti iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar”. Kako se liječilo u to doba?

Već su narodi na najprimitivnijem stupnju kulture na temelju iskustva poznavali umijeće liječenja i sprečavanja nekih bolesti. Znanstvena medicina razvila se u staroj Grčkoj. A u Rimu dobiva zaokružen oblik i konačnu sintezu. Nazivom ars medica označavali su Rimljani umijeće liječenja.

Rimski liječnici liječili su uz pomoć lijekova i molitve. Poseban zaštitnik liječnika i pacijenta bio je grčki Asklepije, odnosni rimski Eskulap, slavni liječnik, a potom i bog liječništva, koji je imao čudesnu moć liječenja i oživljavanja. Među bogovima je bio onaj koji je najviše volio smrtnike.

Asklepijev atribut, štap ovijen zmijom, i danas brojne medicinske organizacije i službe koriste kao svoj logotip ili dio logotipa.

Izložba je pratila razvoj medicine i izbor medicinskih i farmaceutskih instrumenata u posjedu Arheološkog muzeja Zadar kroz izloženih 146 predmeta, iz razdoblja od 1. do 4. st. poslije Kr. Izložba je bila popraćena i izborom toaletnog i kozmetičkog pribora jer je poseban dio medicine higijena, kao područje preventivne medicine. Rimljani su vrlo zaslužni bili i za napredak javne zdravstvene službe. Uz rimske kirurške instrumente bili su izloženi i suvremeni instrumenti, koji nam pokazuju kako su od antike do danas zadržali svoj osnovni oblik i funkciju. U posebnoj vitrini bilo je izloženo ljekovito bilje koje se upotrebljavalo u farmaciji.

* Veliki je interes pobudila i vaša izložba “Ars amatoria. Ljubav i erotika u starom Rimu” koju ste predstavili diljem Hrvatske. Što ste pokazali javnosti kroz tu, više nego intrigantnu temu?

To je projekt kojemu sam pristupila s puno entuzijazma. Ars amatoria, umijeće ljubavi! Ovom sam pričom, svojim osobnim viđenjem nastalim iz velike ljubavi prema Rimu, nastojala otkriti barem dio istine o ljubavi i seksualnosti u starom Rimu. Česte su zabune u definiranju erotike i seksualnosti, pogrešno se poistovjećuju s pornografijom.

Erotika, odnosno seks i seksualnost, česta su tema u rimskoj umjetnosti i književnosti, ali je u stvari potpuno pogrešan stav da su Rimljani bili opsjednuti seksom ili da su bile neograničene seksualne slobode. Prije bilo kakve osude, potrebno je dobro poznavanje rimske kulture i civilizacije, religije, običaja i društva.

Loš ugled stekli su zbog nekih malicioznih antičkih izvora, ali ponajviše zbog holivudskih i drugih filmova i otkrića takozvanih “šokantnih” slika u Pompejima, a ne stvarnim životom starih Rimljana koji su rijetko imali prilike za neke seksualne izopačenosti. Većina Rimljana naporno je radila, vjenčavali su se mladi i bili su uglavnom vjerni u braku.

Antika priznaje seksualnost, priznaje i seksualnost mladih, nastoji je odgajati. Oblici tog odgoja osiguravaju mušku dominaciju ne samo zbog vrlo česte velike dobne razlike između supružnika nego i zbog toga što se samo dječaci uistinu uvode u praksu seksualnog čina. Sve civilizacije nastoje zadržati seksualnost unutar određenih granica, u svim vremenima postojala su pravila i norme. U antici se zabrane manje odnose na ponašanje, a više na osobe. Supruga ili djevojka prije vjenčanja ne smije poželjeti nijednoga drugog muškarca osim onoga koji joj je namijenjen. No nije joj izričito zabranjeno poželjeti druge žene. Jednako tako, muškarci se moraju suzdržavati od žudnje za ženom ili djevojkom koja je namijenjena drugome, ali s kurtizanama, robovima ili prostitutkama oba spola mogu činiti što žele.

Izložbom sam pokušala razjasniti zabune u upotrebi riječi kao što su eros, erotika, seksualnost ili pornografija. Obrađeni su pojmovi zaruka, braka, prostitucije u starom Rimu i kroz zakone koji su to regulirali.

Portreti i autoportreti Alfreda Krupe

Autor:7dnevno/Marina Tenžera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.