‘SVIJET KOJEG SMO U OČAJU NAPUSTILI’: Nezaboravne riječi Mire Furlan o pravu na sreću, nadi i teškoj životnoj priči

Prošla je točno dvije godine od smrti proslavljene hrvatske, ali i svjetske glumice Mire Furlan. Duže vrijeme je bolovala od virusa Zapadnog Nila koji joj je prenio zaraženi komarac. Posljednjih nekoliko mjeseci života je provela u teškom stanju boreći se za život, a umrla je 20. siječnja prije dvije godine.

Veliku pozornost u javnosti izazvala je njezina autobiografija “Voli me više od svega na svijetu“ objavljena krajem pretprošle godine. U knjizi je otkrila  detalje iz svog života, poput seksualnog nasilja koje je doživjela i koje je uvelike utjecalo na njezin život.

Jedno od tragičnih iskustava bio je i napad nepoznatog muškarca u tušu u studentskom domu. U knjizi je napisala da ju je uhvatio za ramena i pokušao silovati, ali uspjela je otrčati iz tuša i spasiti se. Prvo iskustvo seksualnog nasilja doživjela je sa 16 godina.

Na društvenoj mreži Goodreads, koja okuplja ljubitelje knjiga, Mirini obožavatelji objavili su nekoliko ulomaka koji su na njih ostavili najjači dojam.

Mira je pisala o životu, sreći i tuzi, patnji i smijehu, politici i društvu, a dotaknula se i ratnih devedesetih.

“Nemoj se nikad petljati u politiku, običavali su govoriti moji roditelji. I nisam. Odrastajući u zemlji koja se zvala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, mislila sam da je politika najdosadnija stvar na svijetu. Prezirala sam je, skupa sa svim onim bezličnim, zamjenjivim “političarima” u sivim odijelima. U svojoj mladenačkoj aroganciji smatrala sam da sam iznad te vulgarne ljudske aktivnosti. Jedino je umjetnost zavređivala moj interes. Ništa drugo. Ne, nikad se ‘nisam petljala’ u politiku. Umjesto toga, politika se upetljala u moj život“, napisala je Furlan u svojoj knjizi.

“Zima je 1991., jedna od najoštrijih ikad zabilježenih u New Yorku. U svojoj uniformi konobarice izlazim iz Caféa Monaco gdje radim, sa stranim novinama u rukama. Smrzavajući se u dekoltiranoj bluzi (obaveznoj uniformi na mojem radnom mjestu), stojim na uglu Amsterdama i Broadwaya i otvaram glavni članak s nadnaslovom: ‘Tragična sudbina velike hrvatske glumice’. Zatim mi oči skliznu do naslova: ‘Težak život lake žene’”, opisala je to razdoblje svog života.

“Ove 2019. živimo u svijetu koji se čini sve više i više nalik na onaj koji smo 1991. u očaju napustili. Da li je krvoproliće u Jugoslaviji bilo neka vrsta predigre, predjela, uvertire za glavni program? Da li bi Amerika mogla naučiti nešto iz priča koje su se s njom činile tako nepovezane prije samo četvrt vijeka? Da li možda ima neke mudrosti u pričama tih ‘drugih’: sporednih, marginalaca, nevažnih? Da li ‘njihove’ priče mogu biti i ‘naše’ priče? Možda su sve priče ‘naše’ priče. Nadam se. Zbog svoga sina i njegova neotuđivog prava da traži sreću. Zbog svih nas“, napisala je Mira Furlan.