fbpx
Foto: HRT/Screenshot

RIJEČI REDATELJA PARAJU SRCE: ‘Kad ti se klinac stisne u jedan dobar muški zagrljaj i ne pušta dvije minute, padnu sve ljuske’

Autor: Dnevno.hr/ T. Š.

Dugometražni dokumentarni film “Sutra ću biti ( Priča o Domcima)” malo koga ostavljaju ravnodušnim.  Riječ je o priči o bivšim štićenicima odgojnih domova u Republici Hrvatskoj čiji je život praćen šest godina (2016. – 2022.)  – od njihova života u institucijama , izlaska iz doma do pokušaja resocijalizacije u društvo.

U srijedu je Muzeju Suvremene Umjetnosti (MSU) u Zagrebu održana prva javna kino projekcija i pretpremijera ovog filma, prema podacima filmskih arhiva najdužeg dokumentarnog filma u povijesti Hrvatske i regije, zemalja bivše Jugoslavije u novom stoljeću, a već nakon što su pušteni prvi isječci iz filma, publika je reagirala snažnim emocijama.

Autor i producent filma Anđelo Jurkas navodi kako je “šest godina praćenja rada dječaka i sustava odgojnih domova koji brine o njima bila iznimno zahtjevna i osjetljiva tema koja preslikava kako funkcionira dobar dio društva u Hrvatskoj i kako se sistem odnosi prema pojedincima”: “Tijekom rada na projektu bilo je znakovitih pokušaja sabotiranja i stopiranja, ucjena i podmetanja sa svrhom sprječavanja iznošenja istine i verzije priče klinaca iz filma, no prema reakcijama onih koji su imali prilike vidjeti film, riječ je o djelu koje bi u civiliziranom, zainteresiranom i odgovornom društvu trebalo otvoriti neka pitanja te dobiti odgovore na njih.”


“Kad ti se klinac kojeg recimo nikad nitko u životu nije zagrlio stisne u jedan dobar muški zagrljaj i ne pušta dvije minute i kad ti kaže: Jel’ mogu još malo, jer mene nikad nitko nije grlio, padnu sve ljuske. Teška je tema, jako je emotivno teška”, rekao je za HRT redatelj Jurkas.

U filmu se pojavljuje i nekadašnji štićenik doma, višestruki svjetski prvak u boričačkim vještinama Goran Berović, čija je životna prekretnica bila pojava odgajatelja s kojim je započeo trenirati. U svojoj glavi znao je da želi biti svjetski prvak, a danas ponovno govori: “Pet puta za redom sam to ponovio. Četiri puta prvak Europe”.

Djeca dovedena u dom su djeca koja nisu imala izbora, no život u domu im pruža priliku za novi početak. Sami bivši štićenici ističu da je komunikacija i miran ton odgajatelja bitan za razvoj štićenika domova, a kažu, svakome od njih, prije svega, najviše nedostaje roditeljske ljubavi. Ono što posebno žalosti je što sami roditelji djece nisu uključeni u njihovu rehabilitaciju.

Jedan od bivših štićenika, Josip Lulić, koji je sebe u filmu opisao kao nestašno dijete koje je imalo obiteljskih problema, ali i problema u školi gdje su ga maltretirali, zahvalan je na pruženoj prilici, a danas kaže. “Radim, snašao sam se u životu, financijski sam stabila,n imam sve što sam si nekad zamišljao i ide na dobro”.

Martin Mikuš, isto bivši štićenik doma, koji se s domom susreo s deset godina, svojom velikom životnom željom, svojim snom i skromnošću, malo koga može ostaviti ravnodušnim.




“Ja sam skroman čovjek. Samo bi htio biti sretan, uspješan u životu i naravno imat ženu i djecu. Imat djecu je za mene nešto što je moj san, kad bi se zapravo moj san ostvario. I to je to, ništa drugo”, kazao je u filmu kojeg svakako vrijedi pogledati kako bi se stekao jasniji uvid u djecu koja trebaju pomoć svih nas.




Autor:Dnevno.hr/ T. Š.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.