‘Povijest slobodnog zidarstva’ Branka Šomena prvi dio trilogije o Masonima u Hrvatskoj

Knjiga završava s dilemama na pragu Dugoga svjetskog rata. Druga knjiga Snaga posvećena je razdoblju od 1941. do današnjih dana. Treća knjiga Ljepota popis je 1800 mrtvih hrvatskih slobodnih zidara, svojevrstan, jedinstven leksikon Hrvata koji su bili ne samo članovi loža nego i stupovi političkog, gospodarskog i kulturnog života u našim krajevima.

Povijest slobodnog zidarstva zamišljena je kao trilogija (Mudrost, Snaga, Ljepota) koja otkriva razvoj slobodnozidarske misli u Europi i posebno u Hrvatskoj. Priznati početak slobodnog zidarstva jest 1717., kada je u Londonu utemeljena loža, sastavljena od četiriju londonskih loža.

Već je 1742. otvorena loža u Beču, u kojoj je conte Gondola (S. D. Gundulić) neko vrijeme obavljao dužnost starješine lože Tri kanona. U njoj je radio hrvatski plemić Kazimir grof Drašković. Imao je trojicu sinova koji su bili članovi tadašnjih hrvatskih i europskih loža. Jedan od njih, Ivan VIII., utemeljio je pravila hrvatskih slobodnih zidara zapisanih u Draškovićevoj opservaciji. Poslije su put u 'bratski lanac' našli brojni intelektualci, među njima i više od četrdeset prosvjetiteljskih svećenika na čelu s dva biskupa (Josip Galjuf i Maksimilijan Vrhovac).

Slobodni zidari sudjelovali su u hrvatsko-ugarskoj uroti Ignjata Martinovića te izradili temelje ilirizma u Hrvata. Knjiga donosi posebni portret biskupa Maksimilijana Vrhovca kao tolerantnog i uspješnog slobodnog zidara. U knjizi je pregledno sastavljen popis francusko-ilirskih loža za vrijeme Napoleonove vladavine u Dalmaciji, od Pule do Boke kotorske. Pisac prati razvoj slobodnog zidarstva prije Prvoga svjetskog rata: o tome kako je nastala loža Hrvatska vila, koja je prva uvela u rad lože hrvatski jezik (1892.).

Zanimljiv je zapis kako je nastala Velika loža Jugoslavija i kako se od nje odcijepila Velika simbolička loža Libertas sa sjedištem u Zagrebu. Knjiga završava s dilemama na pragu Dugoga svjetskog rata. Druga knjiga Snaga posvećena je razdoblju od 1941. do današnjih dana. Treća knjiga Ljepota popis je 1800 mrtvih hrvatskih slobodnih zidara, svojevrstan, jedinstven leksikon Hrvata koji su bili ne samo članovi loža nego i stupovi političkog, gospodarskog i kulturnog života u našim krajevima.

Branko Šömen (Maribor, 1936.) je novinar, književnik, publicist i filmski scenarist. Bio je novinar Mladine, komentator Radija Slovenija, dva je puta zatvaran zbog političke satire (1963.), odgovorni urednik slovenskog filmskog mjesečnika Ekran, više godina profesor filmskog praktikuma na ADU u Zagrebu.

Napisao je 28 knjiga proze i poezije. Romani 'Med u kosi' (1978.), 'Hod po vodi' (1989.), 'Klopka za leptire '(1983.) i 'Koncert za samoću' (1986.) prevedeni su mu na hrvatski kao i knjiga 'Baršunasti snovi' (1990.) o disidentu i predsjedniku Václavu Havelu (dopunjeno izdanje knjige Češki sanjar: Václav Havel objavljeno je na hrvatskom 2012.).

Napisao je više filmskih scenarija: 'Rdeče klasje' (1971.) Živojina Pavlovića; 'Poslednja postaja' (1972.) Jože Babića; 'Let mrtve ptice' (1973.) Živojina Pavlovića, za koji je dobio Zlatnu arenu za najbolji filmski scenarij u Puli; 'Bele trave' (1976.) Boštjana Hladnika; 'Samo jednom se ljubi' (1981.) Rajka Grlića; 'Rdeči boogie' (1983.) Karpa Godine. Napisao je dvije TV-serije: 'Strici so mi povedali' (1984.) Francea Štiglica i TV-seriju 'Poet' (2002.) Francja Slaka, o slovenskom pjesniku Franceu Prešernu. Surađivao je i na scenariju filma 'Korak po korak' (2011.) Biljane Čakić-Veselić.

Autor je slobodnozidarske čitanke 'Amenkamen', Zagreb (2001.) i povijesti slovenskog slobodnog zidarstva 'Molčeče, nevidno bratstvo', Ljubljana (2002.). Trenutačno živi u Zagrebu.