fbpx
Foto: Ivica Kiš

PARIŠKA CAMERA OBSCURA IVICE KIŠA: ‘Svjetlost je najsuptilnija tvar likovnog stvaranja’

Autor: Marina Tenžera

Pariz čije drevne ulice, građevine i bulevari pred nama izranjaju u crno bijeloj boji kojom grad dobiva starinsku i bezvremenu ljepotu pod blagom svjetlošću, u kojoj je naglašena skulpturalnost oblika evocirajući stare svjetlopise s kraja 19. stoljeća tematski je okvir jedinstvene izložbe fotografa Ivice Kiša koja će se pod nazivom “PARIS ©ame®@ obs©u®@ pano®[email protected] TETRA” otvoriti 20. rujna u Foto galeriji Dubrava.

Ivica Kiš koji među rijetkima u svijetu snima ovom starom i zahtjevnom tehnikom koju popularizira diljem svijeta i o kojoj je napisao i knjigu zalaže se za novi život camere obscure koja, “s mogućnostima što ih suvremena tehnologija pruža, postaje snažnija nego ikad; slike koje camere obscure stvaraju otvaraju nove perspektive stvarnosti, poglede nedostupne svim kamerama koje su se iz nje razvile“, kako ističe autor koji je pokrenuo projekt revitalizacije kamere obscure, kao svjetske likovne baštine, pod nazivom „©ame®@ obs©u®@ pola milenija poslije“ još 1997. godine nizom predavanja i radionica te s deset samostalnih izložbi slika snimanih kamerama obscurama vlastite konstrukcije.

Za razliku od trenutačnosti fotografske snimke – u svjetlopisu snimak nastaje postupno, protjecanjem vremena; preciznije, akumulacijom svjetla koje se taloži na fotoosjetljivom papiru nakon prolaska kroz tanašni otvor (Ivica Kiš to naziva „kompresijom vremena“), kroz otvor koji apsorbira i propušta svu svjetlost, sav svijet kroz malu točku šupljine. Za konačno ostvarenje koje se predstavlja promatraču potrebno je – nakon što je izrađena kutija u čiju će tamnu unutrašnjost prodirati zraka svjetla – ovladati tehnologijom, te obaviti precizan izračun prema intenzitetu osvijetljenosti.

Kako autor razjašnjava: „Fotosenzibilne molekule emulzije filma tisuću puta nadmašuju ‘gustoću’ strukture digitalnog mozaika. Pikseli su samo kvadratići (veoma sitni) jednog tona koji je suma svih tonova što ih film zabilježi na maloj površini veličine jednog piksela. Digitalnim snimanjem (skeniranjem) analogne snimke svjetlosni zapis se pretače iz analognog u digitalni medij u kojem se, brzinom nedostižnom za analogni, slika može dovršiti do željene razine i forme. Dakako, pri digitaliziranju analognog izvornika (ovisno o ‘snazi’ digitalne opreme) gubi se dio konciznosti analognog svjetlopisa, ali ta sprega drevnog i suvremenog otvara neslućene kreativne mogućnosti i postavlja nove zahtjeve za usavršavanje novih tehnologija i nove izazove kreativnosti”, te zaključuje: “Svjetlost je najsuptilnija tvar likovnoga stvaranja”.

Ovaj  osebujni stvaralac unikatnih fotografija od 2003. godine radi u zvanju višeg asistenta i predaje na Odjelu za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Snima analognim kamerama od 1956., kamerama obscurama vlastite konstrukcije od 1995. i digitalnim kamerama od 1996. godine. Fotografske slike snimane kamerama obscurama izlaže od 1996. u domovini i u inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i u svijetu i predstavljao Hrvatsku na svjetskoj smotri fotografije FOTOFO u Bratislavi 2000. godine. Projekt revitalizacije kamere obscure finalizirao je objavljivanjem priručnika za nastavnike likovnog i tehničkog odgoja „CAMERA OBSCURA“ 2007. godine, u nakladi Školske knjige. Knjiga je, programom za polaganje stručnog ispita za zvanje fotografa u Hrvatskoj, uvrštena na popis obvezatne literature za usmeno polaganje stručnog ispita. Član je ULUPUH-a od 2007., a HDLU-a od 2013. godine. Živi u Zagrebu. Održava predavanja i radionice ©ame®@ obs©u®@.

Autor:Marina Tenžera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.