7Dnevno

Nagrađivani dizajner Boris Ljubičić: ‘Napravit ću izložbu o svim svojim neuspjesima’

Autor: Marina Tenžera / 7Dnevno

Parlamentarni izbori koji su iza nas i nisu mogli drugo nego potaknuti stvaralački nerv najboljeg našeg grafičkog dizajnera Borisa Ljubičića, koji je osmislio fascinantan politički plakat. Već desetljećima Ljubičić vodi svoj osebujni dijalog s politikom, i to od vremena komunizma, nudeći originalna rješenja koja su se upisala u grafičke antologije. Nadahnjujući se vizualnim kodovima hrvatskoga povijesnog nasljeđa i bogate kulturne baštine, stvarajući radove fascinantne likovne snage, posve jedinstvene u svjetskim okvirima – Ljubičić kontinuirano osvaja najvažnije nagrade za grafički dizajn od Tokija do New Yorka. Jedini dizajner koji je stvorio cjeloviti vizualni identitet suvremene Hrvatske duhovito i opširno nam je objasnio novi plakat, probleme hrvatskog dizajna, vizualnog identiteta države, probleme s kojima se susreću mladi dizajneri, predstavio je mnoge nove projekte i još mnogo toga.

* Fascinira vaš prijedlog plakata za nove izbore koji ste objavili na Facebooku. Možete li nam objasniti njegovu vizualnu priču?

Svi moji radovi imaju podlogu u općem mišljenju koje dizajnom postaje vidljivo, razumljivo ili sasvim određeno. Dizajner mora konzumirati ono što drugi misle, na svojim radovima ne nudim sasvim svoje misli, nego stvarnost pretvaram u artefakt koji nakon toga postaje opći pojam. Iako tiha većina koja uglavnom ne izlazi na izbore upravo misli što na plakatu jasno piše, nijedna stranka ga ne želi već pet godina jer očekuju mrvice sa stola jedne od velikih. Takozvani duopol HDZ/SDP jedni drugima čuvaju leđa i pomaka nema, zapravo ozbiljno nazadujemo. Svi moji radovi su test u određenom vremenu i prostoru. Moj rad za natječaj: Spomenik prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu mogao je biti poučak za promišljanje Hrvatske danas i njezine ukupne povijesti. Objekt u obliku lebdećeg kvadra (9,5 x 3,5 m) ima po dužim stranicama ispisana stoljeća (XII. do XX.) i to je vrijeme u kojem nismo imali svoju državu. Na početku kvadra ili u prvom kvadratu (XII. stoljeće) ulazi konjanik (vidi se dio konja) i gubi se u raznim asocijacijama u kojima je Hrvatska samo dio veće državne tvorevine, da bismo u drugom ili zadnjem kvadratu vidjeli lik Tuđmana koji na kraju u XX. stoljeća izlazi iz kvadra i pruža ruku svima dobronamjernima jer je nakon devet stoljeća nama Hrvatima donio ili obnovio državu.

* Jedini ste dizajner koji se borio za cjeloviti i novi hrvatski vizualni identitet utemeljen u povijesnim kockicama s hrvatskog grba. Koliko ste nakon tri desetljeća uspjeli u toj svojoj kapitalnoj ideji?

Da, svi to zovu kockicama jer se kuća iz koje je Partija vladala gotovo pola stoljeća zvala “kockica”, a to su kvadrati koje sam uzeo iz hrvatskog grba. Doveli su nas u rang prepoznatljivog hrvatskog identiteta, kao što to imaju Japanci s krugom, Kanađani s javorovim listom ili Švicarci s bijelim križem. Poslužio sam se kamenim grbom od 8 x 8 polja koji se nalazi na crkvi Svete Lucije u Jurandvoru (u kojoj je pronađena Baščanska ploča), na prijelazu s XI. na XII. stoljeće. Moja uzrečica je: kvadrati su Hrvati. Navijačke skupine, koje su to prihvatile, i ne samo oni, to su pretvorili u folklor, a dizajn mora biti standardiziran i imati mjeru. Stvari se uhodavaju, primjeri kao što su HTZ ili glavni promotor Hrvatske svih ovih godina, a to je turizam, pa recimo HAK (Hrvatski autoklub), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagrebački velesajam, prepoznali su koncept vizualnog identiteta, doduše, u početku s otporom ili čak odbijanjem, ali im je postalo jasno da to komunicira njihove ciljeve i Hrvatsku. Poseban su primjer dva ključna ministarstva: vanjskih poslova i kulture, koji se redovito pojavljuje u svim projektima u kojima Ministarstvo kulture sudjeluje.

* Vaš je dizajn uvijek bio subverzivan i posvećen politici. Kakva ste sva poznata rješenja osmislili za vrijeme komunizma u dizajnu?

Komunisti su se posebno posvetili svom vizualnom identitetu, oni su vodili brigu o državi u kojoj su vladali, a mi danas u svojoj samostalnoj Hrvatskoj baš i ne. Raspisivali su pozivne natječaje, dobro ih plaćali, i u žiriju su, uz članove Partije, u većini imali i povjesničare umjetnosti. Sudjelovao sam u tim natječajima sa svojstvenim dizajnerskim odmakom. Veliku izložbu “Osamdesete” u Meštrovićevu paviljonu jedan moj plakat otvara, a drugi zatvara kao početak i kraj posttitovskog vremena. Plakat “1941.-1981.” pobijedio je na natječaju. Službeni plakat posljednjeg, 11. kongresa SKH, na kojem je donesena odluka o prvim demokratskim izborima, ima za motiv THE END ili kraj! Mala crvena zvijezda gasi se u oku “velikog vođe”, kojeg na plakatu nema (vide se samo čelo i oči), ali svi znaju da je to ON, jer tko bi drugi mogao biti nego ON. Posebno je predstavljen u knjizi “100 plakata koji su srušili socijalizam i komunizam u srednjoj i istočnoj Europi”, koju su realizirali Amerikanci i Česi kao nakladnici.

‘Kupači’ – Novi ciklus slika Vladimira Vrljića Ankina

* Možete li nas podsjetiti na sve događaje vezane uz svoju ideju “Trebamo drugu Hrvatsku”. Kakve su bile reakcije?

To je samoinicirani projekt u kojem ne sudjeluje ni jedna politička stranka. Motiv: Hrvatska je u devedesetima nevjerojatno puno toga postigla: izašla je iz Jugoslavije, postigla međunarodno priznanje, postala samostalna država nakon punih devet stoljeća, iako goloruka, oduprla se agresoru i oslobodila prostor po Badinterovoj komisiji, ušla u NATO i EU. Demokratskim putem biramo vladu, predsjednika i druge dužnosnike i kao da smo stali i umorili se… Nazvao sam to Prva Hrvatska. Druga Hrvatska nije Prva, priznaje velike zasluge Prvoj, malo je skromnija, ali u 21. stoljeću radi novi korak ili redizajn svega što treba popraviti, a to mogu samo novi ljudi s novim idejama. Napravio sam 10 jumbo-plakata u 100 primjeraka i dao ih polijepiti u ljetnom periodu 2011. godine po Hrvatskoj. Zanimljivo, nije bilo pitanja tko stoji iza toga ili tko to plaća, pa čak ni javnog osvrta, a bilo je to dva mjeseca prije izbora. Naravno, služio sam se svojim dizajn-motivima koje čuvam u računalu već više desetljeća. Plakatna mjesta nisam posebno platio jer sam na natječaju za najbolji bilboard kao prvu nagradu dobio 100 plakatnih mjesta po Hrvatskoj. Jedan print-studio je izradio plakate, neki me ljudi razumiju i vole moje radove. Imam i stranicu na Facebooku koju posebno ne uređujem, već dopuštam slobodu onima koji je posjećuju ili na nju nešto stave kao svoje viđenje teme Druga Hrvatska. Usporedbe radi, i Francuska je imala hod u vremenu, danas je to peta Republika.

* Kakve ste sve političke poruke upućivali sa svojih poznatih majica?

T-shirt je uvezeni pojam s porukama poput one: “Just do it!”. Majice su zanimljiv komunikacijski dizajn. Moj dizajn svodi se na hrvatske teme na hrvatskome jeziku. Volio bih izdati tu knjigu jer ih ima više od 50. Zanimljivo su snimane, priložio bih i tumačenja jer su slojevitih poruka. Opisati ih nije dovoljno, treba ih vidjeti. Također, nisu bile u većoj nakladi i distribuciji, nosim ih samo ja, ali me ljudi na ulici pitaju gdje sam kupio majicu. Moj šaljivi odgovor je: u trgovini Galeb. Tamo ih kupujem da bih na njima tiskao dizajn ideju. Poruka na majicama uvijek treba biti malo zaobljena, direktne poruke nisu interesantne, treba produbiti temu. “Oni su, a ne mi” politička tema, “ho-ću, -neću-” lingvistička, “pioniri” povijesna, “Ok” domovinska, “Ja/Mi” književna, “Koso-r”, “Message”, “Miroslav Blažević” osobna, “Brioni” turistička, “Mi čekamo nas” predizborna…

* Velik broj radova koji vežu politiku i dizajn nastao je za vrijeme Domovinskog rata. Kakve ste sve plakate radili u to mračno doba a koji su u svijetu ovjenčani najvećim svjetskim nagradama?

Domovinski rat jedva smo preživjeli. Mnogi naši hrabri dragovoljci položili su svoj život za domovinu i na kraju državu Hrvatsku koju su nam oslobodili. Primijetio sam da neki intelektualci i umjetnici nisu to slijedili u punoj mjeri. I plakat je bio određeno sredstvo prenošenja informacije i upozorenja svjetskoj javnosti što se događa u Hrvatskoj. Danas je to određena povijesna memorija o vremenu i događaju. Od svojih 15-ak rješenja izdvojit ću najpoznatije. “Voliš li Hrvatsku” poziv je za uključenje u obranu Hrvatske. Plakat “KRVATSKA!” u međuvremenu je postao povijesni primjerak, između 300.000 plakata izdvojeno je 100, u knjizi, “100 Posters para un siglo” (100 plakata za jedno stoljeće), kojom se slikovito prezentiraju osobe, događaji ili predmeti od broja 1 (Toulouse-Lautrec) do broja 100, KRV-ATSKA, najbolje svjedoči o tome. Ideja se sama nametnula jer su glavni mediji 1991. tvrdili da krvi u Hrvatskoj neće biti, a ona je pala najprije na Plitvicama pa u Borovu Selu. Utvrdio sam da riječ i slika jasnije šalju svoju poruku od same slike. Spajajući riječ KRV i sliku krvi, omogućio sam svima da razumiju moju poruku, čak i onima koji ne znaju hrvatski jezik. Poruka je zapravo bila da smo očekivali HRVATSKU cijelih devet stoljeća i kad smo pomislili da je ona tu, umjesto nje, pojavila se KRV-ATSKA! Osim ideje, igrom riječi KRVATSKA umjesto HRVATSKA, sama izvedba ideje bila je ključna za konačni izgled plakata. Nisam želio stilizirani prikaz krvi, kao što dizajneri obično rade, nego sam je kapao i fotografirao na isprintanu riječ KRV-ATS-KA! Logo “VUKOVAR” ili ispis imena grada nastao je u roku od samo jedne minute, 18. studenoga 1991. u jutro u 7 sati, za vrijeme radijskih vijesti: Vukovar je okupiran, radio-izvjestitelj Siniša Glavašević se ne javlja, odveli su ga, ubili, muk i plač… Unutar kvadrata 2 x 2 cm nervozno ispisujem riječ koja nestaje. Prvotno je korišten za poštansku marku, zatim kao plakat za Muzej grada Vukovara u egzilu, kao i za druge teme vezane za uništeni grad.

* Zašto je dizajn uličnih plakata za vrijeme izbornih kampanja toliko loš i amaterski u većini slučajeva?

Politika i dizajn ne idu u istu rečenicu, a trebali bi. Problem je zapravo vrlo složen. Dizajneri uglavnom ne znaju politički misliti, a političari dizajnirati. Uglavnom, to je plod političkih glava, s tim da im dizajneri rade pripremu za tisak. Najbolja definicija dizajna glasi: “Dizajn je način mišljenja”. Tu su definiciju uzurpirali političari jer oni sve znaju. Meni se ni jedan od njih ne usudi prići i naručiti ideju, koncept, plakat jer produbljujem problem kojim oni žele prezentirati svoj program, svjetonazor, političku poruku…

* Kakve ste još političke akcije izveli u svojim dizajnerskim rješenjima koje su imale velik odjek?

Godine 2002. pokrenuo sam projekt “Europa 2020”, pa mogu u šali reći premijeru Plenkoviću: ja sam započeo, vi završite! Moj poziv europskim dizajnerima da osmisle, dizajniraju ili predvide futur 2020., misleći na cijeli Stari kontinent, a ne samo na EU, urodio je plodom od 246 plakata iz dva natječaja (2003. i 2005.) Prvi natječaj je imao naslov “Why?”, s drugi “Today for tomorow”. Moje je tumačenje bilo da Europa ima 56 jezika u uporabi, socijalni sjever i jug, politički istok i zapad…, dizajneri su profesija koja jedinstvenim vizualnim jezikom može dovesti stvari u red. Izložba radova obišla je tridesetak europskih metropola. Otvarali su je naši i strani državnici, ponekad i uz moju autorsku prisutnost. Sve sam radove objedinio i u knjigu. Stigla je i ta sanjana 2020. pa smo natječaj ponovili, bit će izložba na jesen ako to dopuste prilike. Domaći hrvatski projekt “More je kopno” započeo je mojim samoiniciranim logom i idejom da je hrvatski dio Jadrana More hrvatsko (postoji i knjiga s izuzetnim fotografijama Ive Pervana). “More je kopno” motiv je kojim želimo odrediti granicu na moru koju sada nemamo. Trebamo odrediti naš gospodarski pojas kojim bismo zaštitili sve što je u našem dijelu mora i što nam pripada. Neke akcije su u tijeku i nadamo se da ćemo prema međunarodnom pravu mora to postići. To bi bila prilika i za usvajanje posebne pomorske zastave koju sada nemamo.

* Kako su završili sporovi s tvrtkama koje su krale vaša vizualna rješenja?

Sudstvo i pravda u Hrvatskoj su na najnižoj razini. Da se poslužim poznatom ironičnom rečenicom: “Neka institucije rade svoj posao”! Institucije mi nisu dale za pravo, iako je sudski odabrani vještak utvrdio suprotno. Nosim puno toga na leđima više desetljeća pa me nisu obeshrabrili da radim u kreativnom i intelektualnom poslu koji se zove dizajn.

* Što je ostalo od vašeg poznatog loga za Hrvatsku televiziju kojoj ste dali prepoznatljiv hrvatski vizualni identitet?

Vizualni identitet HRT-a imao je razinu novog identiteta države koju smo tek dobili. Dva crvena kvadrata ili 3D izvedba (kocke) vrtjela su se na ekranu po cijeli dan. Šaljivi hrvatski pojam za helikopter (zrakomlat) u jinglovima HRT-a nazvan je znakomlat. Teško sam osvojio taj prostor jer je to 1990. radio sveprisutnim dizajnom Miroslav Šutej. Slično je bilo i s HTZ-om koji je radio Ivan Rabuzin, ali novim natječajima se to u oba slučaja promijenilo. HRT je najprisutniji informativni medij koji sam pretvorio u edukativni s temom dizajna i identiteta. Sve špice koje je u mom studiju radio moj sin Igor tada su imale dva kvadrata kao osnovicu ideje. Promidžbeni program imao je dvije kockice leda. Kvadratima je bila opremljena i najava Dnevnika i svih drugih emisija. Bilo je otpora i odbijanja nekih projekata, ali se i puno toga realiziralo. Danas je to samo logo HRT-a u kutu ekrana i na opremi (mikrofoni, kamere, vozila).

* Što spremate od novih projekata?

Mladi odlaze, Hrvatska se prazni. Ideja s majicama, kao kratki video. Tri mlade osobe imaju na majicama tekst od samo tri slova: “Svi”, “Sve” i “Što”. U slobodnoj igri oni zamjenjuju mjesta i tako formiraju uvijek novu poruku: Sve-svi-što, Što-sve-svi, Svi-što-sve, Svi-sve-što, Što-svi-sve itd. Uza sva premetanja redoslijeda riječi na majicama, poruka je samo jedna, a sve je ostalo mladenačka igra. Ovaj video bi bio naputak za ostanak i opstanak bez prisile i lažnih obećanja. Mlade treba uputiti da je to njihov problem u njihovoj domovini i da ga mogu riješiti svojim zalaganjem, idejama i spoznajama.

* Nakon svega realiziranog, kako se osjećate?

Malo sam umoran, moja supruga Rajna i sin Igor, također dizajneri, najbliži su suradnici i koautori u puno toga. Količina radova, broj međunarodnih nagrada i objava relevantan su pokazatelj, ali nemam ni pravu knjigu o tome. Knjiga “Samo plakati / Only posters” (naklada MSU/Studio International), kao i “Logo protiv kaosa / logo versus chaos”, iako nisu svima dostupne, to dijelom pokrivaju. Knjiga “Inventura” planirana 2000. nikada nije izašla, papir za njezin tisak je uskladišten. Ministarstvo kulture i drugi mogući financijeri i nakladnici nisu dali sredstva kojima bi se ona realizirala. Volio bih napraviti izložbu pod nazivom “Neuspjesi” jer ih ima zanimljivih i nepoznatih široj javnosti, s namjerom da ovaj pojam prebacim sa sebe na širu zajednicu, kao utopiju koja se mogla ostvariti.

Autor:Marina Tenžera / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.