Davor Visnjic/PIXSELL

Ima li sveučilišnih profesora koji će preporučiti čitanje ove odlične knjige?

Autor: Andrija KAČIĆ-KARLIN

U povijesni kovitlac raspada bivše države Jugoslavije i osamostaljivanja Hrvatske ušao je Ante Gugo s papirom i olovkom i dobrom voljom. Kako bi za buduće naraštaje , stotine i tisuće priča objedinio u jednu jedinu - koja je završila 'Olujom', veličanstvenom pobjedom Hrvatske vojske. Ne, nije Gugina knjiga samo o 'Oluji', o ranim danima kolovoza 1995. godine, knjiga je to koja zadire i u kraj osamdesetih godina. Opisujući sve političke turbulencije koje su komadale Jugoslaviju, dio po dio, oslanjajući se, dakako, na događaje kroz hrvatsku prizmu, Gugo je težak posao jednako dobro odradio i na početku i na sredini i na kraju

Teško je napisati lošu, kamoli dobru knjigu!? Rekao je to jednom netko tko je puno pisao, znajući kakve su muke sastavljati tekst s prethodno istraženim podacima. Dakle, gomilu podataka, jedan bitniji od drugoga – sortirati, provjeriti, posložiti, navesti i naposljetku uklopiti u tekst – posao je kojeg ne može svatko napraviti. A i onaj tko ga zna napraviti, a riječ je o pisanju knjige, zna to napraviti loše. Stoga stoji ona od maloprije – teško je napisati lošu, kamoli dobru knjigu. A knjiga “Oluja koju nismo mogli izbjeći”, autora Ante Guge (izdanje Večernjeg lista), jedinstven je uradak po mnogo čemu, a k tome i – odličan.

Pisati o povijesti naročito je teško. A još o onoj svježoj, kada osim dokumenata postoje i svjedoci, stradalnici, pobijeđeni i poraženi, pobjednici i slavljenici – iznimno je teško.

U povijesni kovitlac raspada bivše države Jugoslavije i osamostaljivanja Hrvatske ušao je Ante Gugo s papirom i olovkom, te dobrom voljom. Kako bi za buduće naraštaje, stotine i tisuće priča objedinio u jednu jedinu – koja je završila “Olujom”, veličanstvenom pobjedom Hrvatske vojske. Ne, nije Gugina knjiga samo o “Oluji”, o ranim danima kolovoza 1995. godine, knjiga je to koja zadire i u kraj osamdesetih godina. Opisujući sve političke turbulencije koje su komadale Jugoslaviju, dio po dio, oslanjajući se, dakako, na događaje kroz hrvatsku prizmu, Gugo je težak posao jednako dobro odradio i na početku i na sredini i na kraju.

Knjiga o nastanku hrvatske države

Neprijeporno se može zaključiti da su se na jednom mjestu, u jednoj knjigi, savršeno posložili svi kamenčići mozaika stvaranja hrvatske države, nema da je i jedan izostao! Trudeći se, kako se već trude oni koje povijest zanima, Ante Gugo, koji nije neiskusan pisac, pokrio je doslovce sve.

U svojim rečenicama koje su nastajale nakon mukotrpnih dana i noći u Hrvatskom državnom arhivu, čitanja ostale literature i razgovora sa svjedocima, pisac “Oluje koja se nije mogla izbjeći” vješto je izbjegavao grešku, toliko čestu u takvim djelima. Nije, naime, nasumično davao zaključke, već je pomnim odabirom dokumenata i činjenica ponukao čitatelja da sam prosudi što se doista događalo.

Rekosmo, Gugo nije neiskusan pisac. Ovaj 52-godišnjak zanat je davno izučio, rečenicu usavršio i metodologiju dokučio u Poletu, Studentskom listu, na Radiju 101, u Mladini, Danasu, Slobodnoj Dalmaciji, Fokusu, Areni, Dubrovačkom vjesniku… Rodom iz Knina morao se u tijeku srpske okupacije potpisivati i pseudonimom kako ne bi naškodio preostaloj rodbini ostaloj na okupiranom području. Pasionirani fotograf i dokumentarist, pisao je scenarije i predstave, a svoj opus zaokružio je vrijednom knjigom o nastanku hrvatske države, što bi isto mogao biti dobar naziv za knjigu “Oluja koju nismo mogli izbjeći”.

Gugo je radio i na televiziji, a sa širokom kulturom i osobnom dimenzijom Domovinskog rata, prionuo je 20 godina nakon hrvatske pobjede temeljitom istraživanju svih događaja koji su tresli ove prostore, namjeravajući ih na jednom mjestu objediniti sve. I kongrese umirućih saveza komunista neposredno prije raspada Jugoslavije, bitke na početku rata kada se JNA svrstala uz srpske pobunjenike, a nije zanemario ni diplomatsku borbu, dolazak snage Unprofora, akcije “Maslenicu” i “Bljesak”, te još stotine događaja koji su doveli do “olujnog” epiloga.

Sve što se događalo od 23. svibnja 1985., kada je izdan Memorandum Srpske akademije nauke i umetnosti, do 8. kolovoza 1995., kada se predao 21. kordunski korpus srpske vojske na Banovini, Gugo je opisao do detalja. Možda samo on zna, je li nešto slučajno preskočio ili zaboravio.

U knjizi je njegova osobna dimenzija i te kako prisutna. Kao izvjestitelj, Gugo je ulazio s prvim jedinicama Hrvatske vojske u Knin, a već nekoliko sati nakon bijega srpskih vojnika vidio je svoju uništenu kuću za koju ga je kasnije, pri usponu na kninsku tvrđavu, upitao i sam predsjednik Franjo Tuđman.

Oluja je morala biti, morala se dogoditi…”

Knjiga o Oluji nastala je zbog želje da odgovorim na pitanje – je li bilo moguće ostvariti hrvatsku samostalnost bez rata, odnosno gdje je i koliko je dubok korijen hrvatsko-srpskih političkih prijepora? Traženje odgovora na to pitanje moglo bi radnju odvesti stoljećima unazad ili barem na početak 20. stoljeća, odnosno u doba stvaranja Kraljevine SHS-a. Kako bi to bilo preopsežno štivo u kojem bi se proces nastanka samostalne i suverene Hrvatske razvodnio, zajedno s našom blistavom vojno-redarstvenom akcijom Oluja, odlučio sam podvući crtu negdje bliže. Odlučio sam preskočiti čak i otvoreno iskazivanje velikosrpskih težnji u SFRJ, a koje je najviše bilo izraženo kroz komunalnu reformu u Hrvatskoj i BiH, kad je prekrajanjem općinskih granica drastično smanjen broj naselja s većinski hrvatskim stanovništvom. Vremensku granicu u kojoj postaju nebitna sva druga politička zbivanja, osim raspada Jugoslavije i nastanka Republike Hrvatske, odredio sam na datumu 23. svibnja 1985. godine. Tog dana je održana prva sjednica Odbora za izradu Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, koji je donio ključni dokument kojim je definirana Velika Srbija i temelj za Miloševićevu kasniju politiku prema ostalim narodima bivše Jugoslavije. Taj je dokument bio njegova Biblija. Oluja je morala biti, morala se dogoditi. Na svaki naš korak za izbjegavanje ratne opcije, srbijanski politički vrh je odgovarao s dva koraka kojim nas je uvlačio u rat, uvjeren u mogućnost da nas vojno uništi. Nakon Oluje‘, Hrvatska je postala suverena i samostalna, a bez ove vojne pobjede to nije mogla biti”, kazuje autor Ante Gugo.

Iz današnje perspektive neovisne i sigurne Hrvatske u NATO savezu i Europskoj uniji, možda je malo mazohistički podsjećati se kroz što smo sve prošli. No, upravo iz sigurnosti koju danas ipak uživamo, za razliku od dana koje je opisivao Gugo – ova knjiga zavrjeđuje čitanje ne samo onih znatiželjnih, već bi na mnogim sveučilištima društvenih znanosti mogla biti i obvezna lektira!

Da, kad ne bi bilo otpora…

Autor:Andrija KAČIĆ-KARLIN
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.