fbpx
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

ČUDO ZVANO ZRINKA POSAVEC: Njezine ‘Pjesme o ljubavi i tijelu’ donose emocije koje ‘kao da su starije od nas samih’

Autor: Marina Tenžera

Svi koji vole tradicijsku glazbu iz koje dopiru zvuci minulih stoljeća i duboku čežnju sevdalinke znaju za Zrinku Posavec koja se munjevito proteklih godina svojim glazbenim etno izričajem probila na hrvatskom glazbenom nebu. Kada se 2016. pojavio  njezin album prvijenac „Pantomima – Sevdah i Panonika“ rođena je zvijezda u čijim pjesama odjekuje tradicija i duboke emocije koje su osvojile i kritiku i publiku.

Koncerti etno glazbe ove senzibilne i svestrane Slavonke, akademske glazbenice, pjevačice, vokalne pedagoginje, kantautorice, dirigentice, producentice i pjesnikinje, prepoznati kao nov i značajan glazbeni izričaj imali su od početka uspjeh. Njezine izvedbe stilski su duboke i snažne, osobito u izražavanju emocija koje svojim glasom vrsnom lakoćom pretače u različita glazbena stanja. Na taj način čini spoj osobnog glazbenog izričaja i karakteristične tradicijske glazbe ali i autorske glazbe. U njezinim se glazbenim recitalima isprepliće klasičan stil pjevanja, jazz i orijentalni zvuk.

Stoga ne čudi da je i njezin novi album Pjesme o ljubavi i tijelu” promoviran ovih dana dočekan s oduševljenjem. Zapravo je novi album njezin prvi potpuno autorski world music album gdje ponovno ističe svoje emocije, ljubav prema njemu i prema onome što ju okružuje. Ova multitalentirana glazbenica autorica je svih tekstova i glazbe na albumu (osim pjesme “Suza” koja je skladana na tekst A. G. Matoša), a na ovom emotivnom putovanju pridružili su joj se i drugi izvanredni glazbenici: Kristina Bjelopavlović Cesar na klaviru, Mario Igrec i Ambrozije Puškarić na gitarama, Goran Delač na kontrabasu i Borna Šercar na udaraljkama.

“Ovo je nastavak mojeg dosadašnjeg rada i dobro se naslanja na moj prethodni album ‘Gradovi i sela’. Pjesme su zapravo pisane u jednom etno điru s puno arhaičnih motiva i melodija. Najviše me inspirirao hrvatski folklor i folklor cijele regije s kojim se već dugo bavim. Isto tako znam i kakve glazbenike imam pa se koristim i tom inspiracijom što oni mogu i kako mogu odsvirati”, rekla je Zrinka Posavec, koja je izvršna producentica albuma snimljenog u cijelosti ovog ljeta u studiju Croatia Recordsa kod tonskih snimatelja Zorana Martinca i Maura Širola. Album je miksao, producirao i masterirao Goran Martinac.

Kako je istaknuo glazbeni kritičar Zoran Tučkar: “U stvaralaštvu Zrinke Posavec prevladavaju emocije koje kao da su starije od nas samih, koje su vječne teme. U prvom planu su emocije, a u vremenu kad smo često morali zatomiti svoja čula lijepo je znati da je sve što osjećamo – prirodna stvar i to je najveća vrijednost ‘Pjesama o ljubavi i tijelu’” i dodaje da ga Zrinkina interpretacija u pjesmi “Suza”“podsjeća na to da su katkad najveći cinici i najveći jezičavci istovremeno i najveći romantičari.”

Svakako treba spomenuti i lijepo likovno oblikovanje albuma i sjajne ilustracije u knjižici izdanja iza kojih stoji Gordana Brborović.

I doista, kada slušate Zrinkine nove pjesme dostupne na YouTubeu obuzima vas nostalgija i sjeta, prožeta melankoličnim napjevima iz davnih vremena kroz specifično lijep glas ove glazbenice koja ima rijetko zanimljivu biografiju u kojoj se iprepleću interes za tradicijsku glazbu, osobno usavršavanje do perfekcionizma i pisanje poezije.




Kako je jednom istaknula ova svestrana umjetnica pred kojom je velika karijera: „Poezija i glazba su slični mediji i imaju puno dodirnih točaka, ali u produkcijskom smislu su različiti. Poeziju stvaraš sam, ona nema granica, ona je otvorena, slobodna, nju pišeš u svome jeziku. Glazba traži suradnje i suradnike, tim, ona ima zakonitosti ritma i metra, ona je odmah internacionalna, nije toliko vezana za jezik iako je jezik jednom dijelom izgrađuje, te traži studio za snimanje, instrumente, mikrofon. Poezija traži pak samo intimni prostor za čitanje ili slušanje. Suvremenu poeziju teško je uglazbiti. Postoje dva velika znalca, majstora od kojih treba učiti: Arsen Dedić i Leonard Cohen. Ponekad se glazba i poezija pomire, ali dubok je to rad u kojemu je istraživanje jedini ključ”.

Rođena u Đakovu 1981. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku diplomirala je glazbenu kulturu, a zatim se usmjerila isključivo na usavršavanje glasa te diplomirala studij pjevanja u klasi profesorice Lidije Horvat – Dunjko na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon završetka Muzičke akademije glas je usavršavala kod eminentnih vokalnih pedagoga i opernih umjetnika Hrvatske i regije (Vitomir Marof, Martina Gojčeta i Olivera Miljaković).

U spoju tradicijske glazbe, kojom se počela baviti već od ranog djetinjstva, i klasične glazbene naobrazbe započela je solističku karijeru 2014. godine.
U svom se stvaralaštvu bavi, između ostalog, i etnomuzikologijom, zapisujući i obnavljajući tradicijsku građu cijele Hrvatske. Surađuje je s nizom kulturno – umjetničkih društava u Hrvatskoj i inozemstvu kao i sa školama folklora i institucijama koje se bave tradicijskom kulturom. Također je 2007. osnovala ženski vokalni ansambl Zwizde čiji su nastupi zapaženi i cijenjeni. Urednica je i producentica glazbenog albuma “Op, lonci lončići“ (Croatia Records, Zagreb, 2015.). Taj album nominiran je u kategoriji folklorne i etno glazbe za diskografsku nagradu Porin 2016.

Posljednjih godina  se istaknula i kao interpretatorica starogradskih pjesama i sevdalinki, predstavivši se autorskim pjesmama „Zaljubi se u mene“, (Chansonfest 2016.) i „Sanjam kako putujem“ (Zagrebački festival 2017.).




Njezin album prvijenac „Pantomima – Sevdah i Panonika“ u izdanju Mast produkcije nastao je u suradnji sa jazz glazbenicima Tihomirom Hojsakom, Filipom Novoselom, Zvjezdanom Ružićem, Bornom Šercarom i Vojkanom Jocićem. Sa pjesmama sa albuma „Pantomima“ predstavila se već 2016. godine u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Album je dobio niz izvrsnih kritika struke.

Drugi samostalni album „Gradovi i sela“, na kojemu su snimljene uz tradicijske pjesme i njezine autorske pjesme obajavila je 2018. Nominirana je za diskografsku nagradu Porin 2017. Djeluje kao vokalna pedagoginja, radeći kao nastavnica pjevanja u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici. Unatoč golemom glazbenom angažmanu piše i poeziju. Dosad je objavila dvije knjige poezije: „Soba za buđenje“ (Matica Hrvatska, ogranak Đakovo, Đakovo, 2015.) i „Pjevaj, Molly“ (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2020.).

Autor:Marina Tenžera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.