Kontroverzni redatelj bivše države: Tito ga je zabranio, a sada će njegov film biti emitiran u Zagrebu

Sarajevski filmski redatelj Bato Čengić bio je umjetnik čije je filmove Josip Broz Tito odbijao pogledati, a to da su oni bili zabranjeni u Jugoslaviji je također očito. Naime, Bato je zato sada drugu dobio priliku da njegove filmove pogleda široka masa, iako nas je napustio u listopadu 2007. godine.

Film “Slike iz života udarnika” ovog redatelja, prikazivao se u restauriranoj 4K verziji u programu Venice Classics na jubilarnom, 80. Filmskom festivalu u Veneciji. Nakon projekcija na Sarajevo Film Festivalu i u Veneciji film će u svom obnovljenom sjaju biti prikazan u Zagrebu u programu Mreža festivala Jadranske regije, u okviru Zagreb Film Festivala, koji će trajati od 6.  do 12. studenoga.

Dobio je priliku i u Hrvatskoj

Da je Bato dokazao svoj umjetnički talent kroz naglašenu emotivnost prisutnu u svim njegovim djelima, dokaz su važna pitanja koja je obrađivao u svojim filmovima.

Kao rezultat toga, njegovi filmovi su uvijek izazivali kontroverze i neslaganja među publikom. Čengić je istraživao teme koje su bile bliske njegovoj generaciji, ali su nailazile na snažan otpor od strane starijih generacija i vlasti, koje je on promatrao s kritičkim okom. Njegov senzibilitet provocira kako povijest, tako i ljude koji su igrali aktivnu ulogu u njenom oblikovanju.

Tito je prije Jovanke volio mladu ‘špijunku’: Brak im je bio kratak, a evo što je bilo s njom

Čengić je svoj stil sačuvao i u filmu “Slike iz života udarnika”, koji je snimljen 1972. godine u produkciji Studio filma iz Sarajeva, a iste je godine i premijerno prikazan. Nastao je prema scenariju Branka Vučićevića, a inspiriran je životom rudara koji su se zbog zalaganja u prvim godinama socijalističke Jugoslavije prikazivali kao nacionalni heroji, poput Alije Sirotanovića, kojemu je film posvećen, pišu iz ZFF-a.

U glavnoj ulozi rudara koji, unatoč visokom statusu, vodi skroman i neugledan život, možemo vidjeti Adema Čejvana, dok se u ostalim ulogama pojavljuju Zaim Muzaferija, Stole Aranđelović i Dragomir Bojanić.

Projekt restauracije ovog filma vodila je Slovenska kinoteka, u suradnji s Filmskim Centrom Sarajevo, Austrijskim filmskim arhivom i Hrvatskim državnim arhivom, uz financijsku podršku Potprograma MEDIA programa Kreativna Europa i Ministarstva kulture Republike Slovenije.

Zašto je Čengić bio kontroverzan u svoje vrijeme?

Čengićev kratki dokumentarni film “Čovjek bez lica” prvo je djelo koje je ušlo u komunistički zatvor. Naslov filma simbolički sugerira da su ljudi, koji su se našli u zatvoru, izgubili svoj identitet i bili lišeni svojih moralnih i ljudskih prava.

Prikazivanje filma “Čovjek bez lica” bilo je zabranjeno u Jugoslaviji. Nakon projekcije ovog filma na Sarajevo film festivalu, Bato Čengić je izjavio, kako prenosi Stav.ba: “Ja ga nisam vidio dugo vremena, ali me raduje da se on sada ovdje prikazuje.”

Titova najbolje čuvana tajna: Njegov miljenik otkrio nepoznat detalj iz diktatorovog života

Čengićeva tri igrana filma spadaju među najzanimljivije i najkontroverznije filmove u povijesti bosanskohercegovačke kinematografije. Filmovi “Mali vojnici,” “Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji” i “Slike iz života udarnika” zajedno istražuju povijest poslije rata.

“Mali vojnici” se fokusira na sudbinu ratne siročadi i ističe dramatičnu napetost. “Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji” satirički prikazuje prve euforične trenutke i utopije nakon rata. “Slike iz života udarnika,” koji je stilski najčišći film, donosi humanistički prikaz udarništva s primjesom ironije.

Znalo se koje filmove Tito gleda, a koje ne

Stoga, nije iznenađujuće što su Čengićevi filmovi izazivali žustre reakcije kako vlasti tako i publike u to vrijeme. Zanimljivo je napomenuti da filmovi “Mali vojnici” i “Slike iz života udarnika” nikada nisu bili prikazani u bivšoj Jugoslaviji. Postoji priča da su domaći distributeri filmove darivali Josipu Brozu Titu, a postojala je i evidencija filmova koje je Broz gledao i koje nije.

Interesantno je da je među filmovima koje nikada nije želio pogledati bio i Čengićev film “Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji,” koji je adaptacija istoimenog romana Bore Ćosića.

“Moji su filmovi vezani za moju generaciju, za naše poslijeratne godine, za vjerovanje da smo odjednom postali odrasli i da smo preko noći prekinuli s dječjim igrama… Te godine pamtim, zapravo, kao jedan veliki osmijeh.

Svi smo bili radosni i svi smo vjerovali u iste stvari. Svjestan sam da u ovim godinama razlika među generacijama postaje sve snažnija, što ponekad produbljuje nesporazume. To je neminovno, ali ipak pomalo žalim za onim prošlim vremenom“, govorio je Bato Čengić.

Pazite što piše o Titu na Brijunima: Teško je za povjerovati da mu je ovo pošlo za rukom

Bato Čengić smatrao je da je cijela kinematografija Balkana nastala na temeljima dokumentarnog filma. Dugo je snimao dokumentarne filmove. Tijekom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini snimio je više od 1.000 minuta opsade Sarajeva, koje je kasnije pretvorio u dokumentarni “esej“ po imenu “Sarajevo”.

“U ovom sam dokumentarnom eseju o Sarajevu ja svjedok. Kao filmski radnik bio sam sretan što sam imao kameru pa sam čitav rat iz osobnog ugla snimao, materijal o nesreći koja nam se dogodila. Smatrao sam da trebam napraviti svoje životno djelo, a, znajući da nije lako pred Sarajlije doći s takvim filmom o Sarajevu, napravio sam film koji se nije isključivo bavio nesrećom i sramnim uništavanjem grada i njegove kulturne baštine“, objasnio je Čengić.