‘KAO DA SE ČINI GRIJEH!’ Vatrenima će se ispuniti želja, ‘Lijepa li si’ orit će se Hrvatskom: Skoko izostavio ključne činjenice u zgražanju oko Herceg-Bosne

Očekuje se da će Vatreni sletjeti u zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman u nedjelju 18. prosinca u 17:10 sati, od kuda će krenuti prema Trgu bana Josipa Jelačića istom rutom kojom su putovali nakon osvojene srebrne medalje 2018. godine. Na zagrebačkom gradskom trgu već se sad okupilo mnoštvo navijača koji željno iščekuju doček i dobru proslavu, a vjeruje se i da će televizijski prijenos nadmašiti očekivanja.

Redatelj programa bit će Joško Lokas, a navijače i reprezentativce raspjevat će Prljavo kazalište, Jura Stublić i Film, Daleka obala, Dalmatino, Zaprešić Boys, Opća opasnost i Slavonia bend, potvrdili su iz HNS-a.

Službenu himnu Republike Hrvatske otpjevat će Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj”, a doznalo se i da će izvesti veliki hit pjevača Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si”, oko koje su se ovih dana vodile neviđene polemike, o čemu smo ranije pisali.

Na izvedbu klape “Sveti Juraj”, točnije samu pjesmu,  osvrnuo se komunikacijski stručnjak, sveučilišni profesor Božo Skoko, koji se dotakao i, nekima, spornog stiha “Herceg-Bosno srce ponosno!”.

“Pored Moje domovine, Vatreni obožavaju pjevati Thompsonovu “Lijepa li si”. Večeras na njihovu dočeku izvest će ju klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice. U tom kontekstu me ovih dana čude zgražanja nekih u Hrvatskoj i BiH, kako se spominjanjem stiha “Herceg-Bosno srce ponosno!” u pjesmi tobože čini nekakav grijeh.

Koliko su takvi komentari promašeni, najbolje ćemo razumjeti kroz objašnjenje književnika Željka Ivakovića:

“Zašto hrvatska nogometna reprezentacija ili golman Bayerna s njima ne bi pjevao ”Herceg-Bosno, srce ponosno”? Herceg-Bosna je u kratkoj pameti ovih mrzitelja samo ona Tuđmanova, Šuškova i Bobanova ratna tvorevina. No, što ćemo s barem sto godina imena Herceg-Bosna koje znači Bosna i Hercegovina? Što? Treba li, očito treba, sve ove neznalice podučiti da i Nada Mamula pjeva o Herceg-Bosni svoju sevdalinku? Niste čuli? Nađite, nije teško. ”Herceg-Bosno, djedovino stara”! Treba li reći da je spominju i slave i pjesnici muslimanskoga imena? Safvet-beg Bašagić svoju pjesmu ”Mile uspomene” započinje stihom: ”Herceg-Bosno!”, a Džemaludin Čaušević tvrdi da ”nema ljepše zemlje na svijetu od Herceg-Bosne…”

Hoćete li još? Osman Nuri Hadžić također je spominje. Pa nisu valjda svi oni prije toga i svi oni poslije toga koji spomenu Herceg-Bosnu odmah za političku diskvalifikaciju? Počeo sam s autorima muslimanskoga imena, ali i hrvatski pisac i folklorist Ivan Zovko (1864.-1900.) uporno za BiH rabi pojam Herceg-Bosna.

A sad pogledajte Hrvatsku enciklopediju o tom pojmu: ”Naziv koji se upotrebljavao za cijelu BiH još od austrougarske okupacije. U tome značenju služili su se njime sve do 1991. najviše Hrvati, ali i Bošnjaci. Taj je naziv imao određenu stilsku vrijednost i funkciju, gotovo da se i nije upotrebljavao u običnome govoru, nego ponajprije u geslima, pjesmama, manifestima, svečanim govorima i sl.”

Eto, a sad zamislite da Nada Mamula pjeva: Bosno i Hercegovino, djedovino stara ili Bosno i Hercegovino, srce ponosno… I nakon 1991. taj pojam nije izgubio stilsku funkciju… Problem imaju oni koji su zaraženi banalnom ispolitiziranosti gore nego koronom.”

Toliko o tome. Bosna i Hercegovina ili pjesnički Herceg-Bosna je i hrvatska zemlja i naravno da ju i u pjesmama trebamo slaviti i o njoj pjevati. Tim više što dio Vatrenih potječe iz ove zemlje. Kao što je Vice Vukov neponovljivo pjevao o Boki Kotorskoj ili tamburaši o bunjevačkim Hrvatima i njihovim običajima, pjevajmo o svim zemljama u kojima žive Hrvati i slavimo hrvatsko zajedništvo”, poručio je profesor Božo Skoko.

Ipak, kako je utvrdio portal Faktograf.hr profesor Božo Skoko u svojoj objavi na Facebooku izostavio je kontekst o političkoj tvorevini Herceg-Bosni tijekom 90-ih godina 20. stoljeća. Skoko je u objavi citirao Željka Ivankovića, odnosno njegov izvorni tekst objavljen na portalu Autograf.hr 2000. godine, a i jedan i drugi pozvali su se na natuknicu o nazivu Herceg Bosna iz enciklopedije Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”.

Međutim, izostavljen je drugi dio natuknice koji baca drugačije svjetlo na Herceg-Bosnu:

“Nazivom Herceg Bosna koristio se od 1991. HDZ BiH u pokušaju da uspostavi hrvatsku teritorijalnu jedinicu u BiH. Hrvatska zajednica Herceg Bosna, »politička, kulturna, gospodarska i područna cjelina«, koja je obuhvatila tridesetak općina Hercegovine te zapadne i središnje Bosne u kojima su Hrvati bili većinsko ili osjetno zastupano stanovništvo, proglašena je 18. XI. 1991 (prethodno je proglašena i Hrvatska zajednica bosanske Posavine).

Jedinica s državnim atributima – Hrvatska republika Herceg Bosna – proglašena je 28. VIII. 1993. u Grudama. Do proglašenja »republike Hrvata u Bosni i Hercegovini« došlo je odmah nakon obznanjivanja u Ženevi Owen-Stoltenbergova plana za podjelu BiH na tri nacionalne republike. Tijela vlasti (parlament, vlada, predsjednik, javna poduzeća) funkcionirala su na područjima koja je vojno nadziralo Hrvatsko vijeće obrane. Hrvatska republika Herceg Bosna postala je razlogom nesuglasica i sukoba između Hrvata i Bošnjaka, koji su je doživjeli kao izraz hrvatskog separatizma. Herceg Bosna kao politička tvorevina formalno je prestala postojati prihvaćanjem Daytonskoga sporazuma i njezinim stapanjem u Federaciju BiH, no pojedina njezina tijela nastavila su djelovati sve do kraja 1996., kada su pod međunarodnim pritiskom definitivno raspuštena.”

Dakle, iz dijela enciklopedijske natuknice koji Božo Skoko ne spominje, bitne činjenice su da je političko čelništvo Hrvata u BiH tijekom rata u toj državi 90-ih godina 20. stoljeća prvo proglasilo Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna, a potom i Hrvatsku republiku Herceg Bosna, jedinicu koja je imala “državne atribute”, odnosno “parlament, Vladu, predsjednika i javna poduzeća”, a na teritoriju koje su kontrolirale hrvatske vojne snage u BiH – Hrvatsko vijeće obrane. Zbog svega toga, ta je zajednica kod mnogih doživljena kao izraz “hrvatskog separatizma”.

Nadalje, za kontekst spominjanja “Herceg Bosne” u današnje vrijeme, bitna je i presuda Haškog suda u slučaju Prlić i ostali, odnosno ratnih čelnika Herceg Bosne koji su ukupno pravomoćno dobili 111 godina zatvora za zločine nad muslimanima. Haški sud je, kako stoji u sažetku nepravomoćne presude Haškog suda iz svibnja 2013. godine, “većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski entitet u BiH trebalo je ili da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom”.

Time je i Haški sud utvrdio kako je krajnji cilj postojanja Herceg Bosne bio “uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda” i da je plan bio da se Herceg Bosna ili pripoji Hrvatskoj ili postane nezavisna država unutar BiH povezana s Hrvatskom.