Sicario: Day of the Soldado poster

GLEDALI SMO SICARIO 2 Surovi Spin-off i zabranjena tema politički korektne Amerike

Autor:

Prvi (tada i jedini) nastavak 'plaćenika' režirao je sve prisutniji majstor simbolike Denis Villeneuve koji se netom nakon okušao na nastavku Blade Runnera, a kao nagradu dobio je i Herbertovu Dinu.

To vam već dovoljno govori koliko je težak posao naslijedio sin maestralnog špageti vestern redatelja Sergija Sollime, Stefano. Filmaš kojeg znaju i u Hrvatskoj proslavio se ACAB-om, Gomorom i Suburrom, te je preko te Netflixove veze dobio angažman uz scenarij hvaljenog Taylora Sheridana. Automatski imate priliku pokazati što znate, no isto tako i više se nikad ne pojaviti u ozbiljnom okruženju ako zabrljate potencijalno jak predložak. Nezahvalno je nastavljati na upečatljivim temeljima prvijenca koji je izazvao podijeljene kritike i javnosti i struke, ali isto tako nikoga nije ostavio ravnodušnim. Film je bio surov, autentičan i dinamičan te je po mnogima najbolji prikaz pograničnog kaosa, tuge, jada i čemera koji okružuju Meksikance. S druge strane imao je subliminalnu simboliku koja je površinskom sloju dodavala dubinu i zadovoljeni su apetiti onih koji od sedme umjetnosti očekuju nešto više.

Sollima od prvog trenutka nije nastojao kopirati svog kolega na kormilu prvijenca pa je išao u smjeru onoga što je prezentirao u vlastitom opusu. Glumačku postavu je tek parcijalno uspio ponoviti, što je donekle i logično ispalo – u suprotnom bi se reklo kako je u igri čisti pokušaj ‘mlaćenja mrtvog magarca’. Premisa izgleda malo navučena, no razvojem radnje više nitko ne može reći da je u pitanju klasična američka ekspanzionistička propaganda. Dapače, ta nota iskorištena je da bi gledatelja uljuljala i onda potresla žestokim razvojem radnje. Benicio del Toro i Josh Brolin ponašaju se i izgledaju kao uigran dvojac dok su prinove u ekipi naizgled tu da bi upotpunile scenarij, ne i da bi dominirale ili nadomjestile nekoga od ranije. Karteli su okvir radnje, kao i dugo najavljivana mogućnost proglašavanja istih ‘teroristima’, a nekako u cijeloj priči lebdi sveprisutna debata o traffickingu, imigrantima, Meksiku i licemjerju američkog društva. Upravo je taj sociološki segment glavni fokus, za razliku od osobnog obračuna koji je oblikovao originalnu priču. Film ima relativno nizak budžet pa nije nevjerojatno da s obzirom na posljednje scene dobije i treći dio.

Iako se sve svaki puta nastoji zaokružiti, uz cliffhanger koji to nužno ne mora biti. ‘Benicio del Toro napokon ima vlastitu franšizu’ veli kritičar Mark Ryan i pretpostavljam da nije daleko od istine. Ako je prvi dio bio simbolička parabola, drugi je svakako konkretna surova kritika problema koji se uvijek i iznova spretno gura pod tepih. Kako u jednoj od sekvenci kažu – nekoć je najprofitabilniji bio kokain, zatim terorizam, a danas je na red došao čovjek. Redatelj je s vrlo dobrim položio ispit, no vozio je automobil kojeg vrlo dobro poznaje i koristi ga godinama. Zato se mogu složiti s kritičarima koji ovaj format etiketiraju kao Spin-off, prije nego redovni villeneuvovski nastavak. Posljednja najava producenta i ide u smjeru trilogije pa će svi ljubitelji ovog podžanra još jednom doći na svoje. Riječ je definitivno o solidnom filmu s britkom kritičkom notom, eksplozivnim stilom i depresivnom atmosferom. Baš kao život na pograničnom jugu. Kojeg vjerojatno ni golemi zid ne bi stabilizirao…

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.