Photo:Damir Spehar/PIXSELL

POZNATA GLAZBENICA OTVORILA DUŠU: Zbog korone je upitan izlazak mog novog albuma, a izgubila sam i sve dogovorene snimke

Autor: Marina Tenžera / 7dnevno

Ivana Kindl na glazbenoj sceni pojavila se 2002. uspješnim r’n’b albumom “Trenutak istine” i već je prvim singlovima osvojila prva mjesta na top-ljestvicama. Nametnula se vrlo prepoznatljivim vokalnim interpretacijama te modernom produkcijom koja je bila preokret na klupskoj sceni. Slijedila su brojna gostovanja i suradnje s mnogim eminentnim imenima glazbene scene.

Glazbenica je nedavno dala veliki intervju za tjednik 7dnevno, u kojem je progovorila o svim projektima koji su iza nje, ali i o budućim projektima.

Upravo radite na novom glazbenom projektu. Kakvom?

Pripremam novi studijski album, dugo i pomno. Posljednjih pet godina konstantno izbacujem singlove, gotovo svaka pjesma doživjela je izvrstan radijski uspjeh. Tako i posljednji singl, disco-funk, plesna pjesma “Divovi ljubavi”. Tri tjedna bila je na prvome mjestu top-ljestvice Hrvatskog radija 2 i jedna je od najemitiranijih pjesama u radijskom eteru. Riječ je o pjesmi ljubavne tematike. Divovi ljubavi ustvari su božice ljubavi koje spominjem u refrenima pjesme. Iz raznih mitologija izvukla sam Veneru, Freyu i Innanu. One se u pjesmi dozivaju kako bi donijele ljubav u odnos između dvoje ljudi u kojem je jedna strana nedefinirana, a druga želi više od prijateljstva. Pjesma će se naći na petom studijskom albumu koji će izaći u izdanju Universal Hrvatska. Kujem planove za neke nove projekte i izazove na više frontova, nadam se da će se nešto od toga i realizirati. Zbog korone sve je tako neizvjesno, pa tako i izlazak novog albuma. Planirala sam njegov izlazak ove jeseni, ali zbog trenutne situacije postoji mogućnost odgode.

Kako ste živjeli svih ovih mjeseci pod pritiskom pandemije i nemogućnosti živih nastupa?

Definitivno pod pritiskom. Nisam se ja osobno uplašila pandemije, ali taj strah i paranoja koja se uvukla u ljude, to se jako osjetilo, strah se širio zrakom više nego virus. Ostavit će teške posljedice na mentalno zdravlje ljudi, koje je najvažnije da bismo uopće funkcionirali. Političari su svojim izjavama i ponašanjem ispali prilično nedosljedni, zbunjuju narod. Osjeća se da je ljudima dosta manipulacija. Budućnost je neizvjesna, osobito onima koji ne mogu raditi svoj posao zbog toga. Mnogim je glazbenicima tako. Većina ne radi, i ja sam izgubila sve dogovorene svirke koje život znače. Ulaganja u posao su velika kao i u drugim poslovima. Sve što zaradim ulažem dalje u glazbu i sve vezano uz taj posao. Ne živim luksuzno, niti to želim, pjevanjem se ne mislim prestati baviti jer to je prije svega ljubav, a sad već i dugogodišnja karijera u koju sam uložila sve. Ne zanima me slava jer želim svoj mir i privatnost. Želim stvarati i nastupati, ne tražim čudo. Vidjet ćemo kako će se stvari dalje odvijati.

Kako ste se zaljubili u glazbu i poželjeli biti pjevačica?

Odrasla sam u Požegi i djetinjstvo mi je bilo super i bezbrižno. Najljepše je biti dijete, definitivno. Toliko maštovitih igrarija, pentranja po drveću, stalno smo bili vani. U to doba bilo je i zajedništva, veselja i non stop se feštalo. Atmosfera za život bila je puno zdravija i imali smo bezbrižnost kakve danas više nema. Kad je riječ o harmonici koju sam učila svirati, nije bila baš neki izbor za mene, brzo sam odustala od nje. Mene je uvijek više zanimalo pjevanje. Roditelji kažu da sam prije propjevala nego počela govoriti. Tatu sam ujutro gugutanjem budila za posao. Mama mi je pjevala pjesme Novih fosila. Kažu da sam bila predobra beba, nikakvih problema sa mnom nije bilo. Glazba mi je u genima, Kindlovi su bili dosta umjetnički nadareni. Djed je u svoje doba svirao u swing-bendu i oslikavao reklame. Stric je slikao i svirao bubnjeve. Ja nisam nadarena za slikarstvo, ali za glazbu itekako. Muzikalnost mi je u krvi. Da mi je pjevanje poziv, shvatila sam sa 15 godina, kad sam otkrila Mariah Carey. Ona mi je bila i ostala najveći pjevački uzor. Potrudila sam se najviše sama ostvariti svoj san, nitko me nije gurao. Naravno, uz podršku roditelja. No, sama sam najviše “grizla”, jednostavno sam osvijestila svoj talent u tinejdžerskim godinama i radila sam na sebi. Puno sam vježbala pjevanje i bildala glasnice uz Mariah i ostale pjevačice koje sam voljela. Prvih godina sam nastupala besplatno, stjecala iskustvo i kondiciju uz nastupe u kafićima.

Publiku ste vrlo rano medijski oduševili i u emisiji Siniše Cmrka “Turbo Limach Show” i nastupom u televizijskoj emisiji “Pljesak, molim”. Koliko su vam ti medijski nastupi otvorili vrata daljnoj karijeri?

Mnogi me još pamte iz “Turbo Limach Showa” u kojem sam pjevala 1995. Nisam se natjecala jer sam prešla prag, klinci do 16 godina imali su pravo natjecanja, ja sam imala 17. No, ipak sam se pojavila na požeškoj audiciji, Cmrk me čuo i oduševio se, zato me zvao da nastupam kao gošća u finalnoj emisiji te godine u Osijeku. Siniša je izniman i pamtim ga samo po dobru, kao i sva djeca. Kako je njegov duh oduvijek dječački i razigran, znao je s klincima, obožavali smo ga. Tada je u Osijeku gostovao i Rajko Dujmić koji me poslije, 1995., zvao da budem nova pjevačica nove postave Novih fosila. Bila sam počašćena, ali sam još išla u srednju školu pa mama nije dala da odem u Zagreb dok je ne završim.

Nastup u “Pljesak, molim” dvije godine poslije bio je značajan jer su me prvi put čuli neki važni ljudi, kao i osobe koje su mi danas kolege. Bila sam vrlo samopouzdana zbog svog pjevanja, uporna i vrlo ambiciozna u naumu da uspijem. No, nakon gimnazije ipak sam najprije otišla u Osijek u zabludi da ću studirati pravo.

Godine 1997. otišli ste na studij prava u Osijek, gdje ste upoznali bend Zvučni zid. Kako je izgledala vaša suradnja?

Tako je, otišla sam u Osijek studirati i pjevati u bendu Zvučni zid. Nisam bila ispunjena i osjećala sam da se vokalno i psihički trošim u bendu za svadbe i da to nije to što želim. Kao ni studij. Spasio me sudbonosni poziv iz Zagreba sredinom 1998. Taj poziv tada mi je trebao više nego išta. Zvao me prijatelj iz djetinjstva, klavijaturist Jurica Leikauff. Zanimljivo je to da je on s Vesnom Pisarović nastupao u Požegi u počecima kao i ja s Alenom, tada smo bili konkurencija. On danas svira u Prljavom kazalištu, a prije je svirao i s Dinom Dvornikom. Zvao me je zato što je svirao u cover funk bendu Funky Town i trebali su pjevačicu jer je Jelena Radan koja je pjevala do tada izlazila iz benda. Iako su postojale neke neugodnosti i pokušaj sprečavanja mog odlaska iz Osijeka u Zagreb, uz pomoć roditelja prebrodila sam to i već početkom 1999. bila u Zagrebu.

Kako ste dalje napredovali? 

S dolaskom u Funky Town počinje jedan od najboljih razdoblja u mom životu. Bend je vodio gitarist Robert Krkač, s njim sam se povezala i privatno. Njegova kći Brigita i ja postale smo bliske prijateljice. S bendom sam posvuda nastupala i to je počelo otvarati prava vrata za dalje. Tog ljeta upoznajem i Jacquesa koji je imao 18 godina, povezali smo se i brzo skompali. Tada smo se nas troje često družili, Brigita on i ja, a nešto kasnije počinje i njihova ljubavna priča. Baš je lijepo što smo svi ostali povezani. Jacques i ja 2001. počinjemo s našim soul-večerima u Saxu i tada kreće pravo pozitivno ludilo i naše karijere.

Zašto ste izašli iz benda?

Oduvijek sam htjela biti solo pjevačica, zato sam naposljetku i izašla iz benda Funky Town. Danas, nakon toliko iskustva, ipak drugačije razmišljam, voljela bih se okušati u autorskom bendu. No onda me nosila mašta da moram biti diva, da sva pažnja mora biti usmjerena prema meni. Pravu priliku sam dobila kad sam snimila pjesmu Marka Tomasovića koji me odveo u diskografsku kuću Menart. Čim su čuli kako pjevam, dobila sam zeleno svjetlo i ugovor za tri albuma. Povezala sam se s Baby Dooksom i napravili smo moj prvijenac, album “Trenutak istine”.

Kako je nastao taj za vas ključni album koji vas je lansirao?

Nakon potpisivanja ugovora s Baby Dooksom sam radila album, a najveći je uspjeh imala pjesma “Ja neću biti kao druge” kojom sam započela suradnju s producentom Silvijem Pasarićem.

Ta pjesma bila je broj 1 na svim TV ljestvicama tada, i na najpopularnijoj ljestvici Hit Depo, na kojoj se zadržala na prvome mjestu dva tjedna. Dobila sam i prvu nominaciju za Porin za debitanta, puno sam nastupala i ti počeci bili su zaista bajka. Drugačija su tada bila vremena, iz današnje perspektive nestvarna. Ali izrazito mi je drago što sam uzor nekim današnjim novim pjevačicama izvrsnog glasa.

Moja misija je ispunjena, brzo sam shvatila da me velika popularnost i slava ne zanimaju. Zadovoljna sam i manjom publikom jer nisam izvođač za mase koji bi punio arene, više sam za intimnije ili klupske varijante orijentirane na publiku kojoj je stalo isključivo do muziciranja.

Godine 2004. izlašao je vaš drugi studijski album “Moj svijet” na kojem ste surađivali sa svojim omiljenim pjevačem Jacquesom Houdekom, Matijom Dedićem i Anom Rucner. Kakva su vaša sjećanja na tu suradnju?

Na tom drugom albumu ostvarila sam suradnje s njima troma i baš su dali poseban pečat albumu. Sa Jacquesom je suradnja bila očekivana, obradili smo predivnu baladu sestara Kovač. One su kćeri legendarnog Kornelija Kovača koji je   uz tadašnju suprugu napisao pjesmu za Zdravka Čolića “Ti si mi u krvi”. Zatim sam u suradnji s Anom Rucner obradila upravo taj Čolićev klasik, a Matija je dao svoj pečat u lijepoj r’n’b baladi “Zvoni telefon”. Lijepa su mi ta iskustva, neprocjenjiva.

Više ste puta nastupali u HTV-ovu showu “Zvijezde pjevaju”. Prvi put ste s glumcem Nikšom Kušeljom osvojili prvo mjesto. Kako danas gledate na te nastupe?

Obožavam “Zvijezde pjevaju” i super mi je bilo u svakoj sezoni. Dva puta sam pobijedila, s Nikšom i Goranom Navojcem, a s ostalima sam dogurala do polufinala. Statistički sam najuspješnija mentorica, i to mi godi. Ide mi to, imam dobar pristup i maksimalno se prilagođavam pjevačkom partneru. To mi daje vjetar u leđa da jednom otvorim školu pjevanja. Već me sada pitaju kad će se to dogoditi jer mnogi bi već sada dolazili k meni na poduke. No još me više zanima stvaranje glazbe, kreativa i nastupi, a jednog dana će i to doći na red. Nisam tip osobe koja bi sve sad i odjednom. Pomalo. Ne volim stres i ne znam se nositi sa stresnim situacijama.

Posebno je u pamćenju ostao vaš veliki  uspješni koncert “Gospel u Komediji” na kojem ste uz mnoge prepoznatljive vokale ugostili i Josipu Lisac. Krajem godine izdali ste snimku koncerta u audio CD izdanju za koji ste osvojili svoj prvi Porin. Što vam je značila ta nagrada? 

Porin pratim od početka i sanjala sam da ću ga i ja jednom osvojiti. Uspjela sam dosad osvojiti dva i sretna sam zbog toga. Prvi je bio upravo za taj gospel-album. Drugi i najdraži dogodio se za najbolju vokalnu izvedbu. Koliko sam se samo naradila oko tog gospel-albuma, jer nemam menadžera pa puno toga hendlam sama. Za taj gospel sam sve živo sama izdogovarala – od marketinga do koncepta nastupa, dogovaranja TV snimanja, gostiju, organizacije… Na kraju sam se od stresa razboljela, sjećam se gripe koja me srušila s nogu nakon toga. Paralelno s organizacijom koncerta nastupala sam s Nikšom u “Zvijezdama”. Shvatila sam da ipak ne mogu sve sama, zato se poslije nisam upuštala u takve pothvate. Bilo bi puno lakše da sam imala sreće u početku naći dobrog menadžera, ali eto, nije se dogodilo. To je još jedan problem na našoj sceni, nemamo dovoljno menadžera, a pjevača je puno.

Preživjeli ste potpuno sami dug put od Požege do vrhunaca hrvatske glazbe. Što biste preporučili mladim pjevačima koji tek stupaju na hrvatsku glazbenu scenu? 

Shvatila sam da je sreća presudan faktor uspjeha. Mora se jednostavno pogoditi sretan spoj suradnje na relaciji menadžer – diskograf – producent – skladatelj, tj. potrebno je uz dobre pjesme imati dobar, sposoban, agilan i pouzdan tim ljudi.

Najvažnije je biti svoj i furati svoj film. To je moja preporuka svima koji se žele baviti glazbom.

Autor:Marina Tenžera / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.