‘GLATKO SAM ODBIO!’ Damir Kedžo rekao ne ugovoru koji je mogao promijeniti sve: ‘Za mene bi takav život bio nemoguć’

Talentiranog pjevača Damira Kedžu, koji je u subotu odnio pobjedu u zabavnom showu ‘Masked Singer’, šira je javnost upoznala u showu Story Super Nova Music Talent kada je imao samo 16 godina. Godinu dana poslije postao je članom prvog hrvatskog boy-benda Saša, Tin i Kedžo sa Sašom Lozarom i Tinom Samardžićem. Bend je objavio album “Instant” koji je prodan u 10.000 primjeraka, a najveći uspjeh postigla je pjesma “365”. Nakon kraće stanke, Damir se odlučio otisnuti u solo vode. Pokazao se odličnim u mjuziklima, a dobio je i nagradu hrvatskog glumišta za velika ostvarenja mladih umjetnika u mjuziklu i opereti za ulogu biskupa Hudija u mjuziklu “Crna kuća”. Uz uspjehe na festivalima, Kedžo je ostvario uspjeh i na Dori s pjesmom “Divlji vjetre” kada je pobijedio, no na Eurosong nije otišao.

Kedžin talent dobio je i međunarodno priznanje. Između ostalog, godine 2010. na festivalu u Bjelorusiji Slavianski Bazaar osvojio je Grand Prix, a godine 2015. pobijedio je na ruskom festivalu New.

Pjevač se prije nekoliko godina podvrgnuo operaciji čeljusti, od koje se oporavljao mjesecima. Iako je priznao da je zbog operacije postao snažnija osoba, navodi kako njegov zdravstveni problem, granični poremećaj osobnosti, nema veze sa spomenutom operacijom.

* Sada kada su se dojmovi s Dore malo slegli, jeste li sveukupno zadovoljni ili mislite da ste mogli nešto drugačije ili bolje?

Sve se uvijek posloži i dogodi onako kako treba biti. Jako sam zadovoljan nastupom. Dora je specifična priča, ne možeš predvidjeti kako će publika i žiri glasati. Možeš samo dati sve od sebe, a to jesam.

* Pripremate li se već za iduću Doru i što bi vam značio nastup na Eurosongu?

Ne pripremam se. Sama odluka o odlasku na Doru zapravo je spontana. Kada se dogodi pjesma koja mi upali “Dora žarulju” u glavi, prijavim je. Nemam planova u tom smjeru, ali ako se dogodi pjesma, zašto ne.

* Bi li to bila najveća pozornica na kojoj ste nastupali ili je ona u ruskom talent-showu New Wave Stars 2015. bila veća?

Ovisno o dvorani, u Rusiji sam nastupio pred 15.000 ljudi, tako da iskustvo takvog nastupa imam, zašto ne ponoviti.

* Kakva vas iskustva vežu uz to natjecanje, što posebno pamtite?

Dug boravak u Sočiju. Bio sam ondje punih mjesec dana. Natjecanju se pristupa jako ozbiljno uz svakodnevne intenzivne probe. Bilo je to nezaboravno iskustvo druženja s mladim ljudima iz većine krajeva Europe i Azije, tri dana iznimno velikog pritiska, adrenalina i naposljetku velike sreće i zadovoljstva. Još kad imaš čast pobijediti – gdje ćeš bolje!

* Nakon pobjede u showu čekalo vas je potpisivanje ugovora s najjačom ruskom diskografskom kućom. Je li se to na kraju dogodilo?

Bile su dvije nagrade, potpisivanje ugovora s najjačom ruskom diskografskom kućom i novčana nagrada od 50.000 dolara. Moram priznati da mi je novčana nagrada bila veći motiv za natjecanje od potpisivanja ugovora. Nisam mogao zamisliti život u Rusiji daleko od svoga doma i ljudi koje volim. Volim svoju zemlju. Bilo bi mi teško živjeti i u Zagrebu jer sam ovisan o blizini mora. Za mene bi život u Moskvi bio potpuno nemoguć. Zato sam ugovor glatko odbio.

* Te 2015. godine domaći mediji su se naglo raspisali o vama, dijelile su se snimke vaših nastupa, hvalio se vaš talent i čekao povratak u Hrvatsku. Nekako mi se čini da se taj vaš ogromni uspjeh brzo zaboravio. Što se dogodilo nakon povratka u Hrvatsku?

Ništa previše, ali opet puno toga. Primijetili su me upravo ljudi koji su trebali. Pogotovo Ante Pecotić, s kojim sam tada započeo uspješnu suradnju. Čovjek treba biti strpljiv i ne gledati samo ono opipljivo i vidljivo. Svaki taj manji ili veći uspjeh izgradio je život koji danas živim.

* Jeste li ikada osjećali da vas u Hrvatskoj nešto ili netko koči u karijeri?

Ne. Čovjeku je u životu točno onako kako si sam napravi. Imao sam više prilika otići izvan Hrvatske, ali uvijek sam odabrao ostati. Sve kočnice koje čovjek ima su one koje si sam postavi u glavi. To mi je jedna od najvećih životnih lekcija.

* Nedavno ste progovorili o svom zdravstvenom problemu, graničnom poremećaju osobnosti. Jeste li zadovoljni kako je to preneseno u medijima, jesmo li nešto bitno izostavili?

Sve što sam htio reći o tome zapravo sam rekao. Drago mi je što sam potaknuo cijeli niz ljudi na otvoreniji razgovor o mentalnom zdravlju. Isto tako e-pošta i moje društvene mreže prepune su poruka zabrinutih roditelja, ljudi s istim ili sličnim problemima ili onih koji su se tek prepoznali u nekim simptomima. Volio bih da se dijeli više važnih i korisnih informacija za sve kojima je potrebna pomoć. Ako sam uspio imalo demistificirati taj problem o kojem se iznimno malo govori, meni je drago što sam o tome javno progovorio.

* Na društvenim mrežama mnogi su, čitajući simptome, pisali da “to nije ništa”, da se “svi ponekad tako osjećamo”. Možete li opisati kako bi izgledao jedan baš loš dan u tom periodu i kako zapravo čovjek može shvatiti da to nije nešto s čime se svi nosimo svakodnevno ili periodično, nego da postoji razlika kada bismo trebali potražiti pomoć?

Postoji razlika između lošeg dana, lošeg razdoblja ili lošeg desetljeća kada ljudi pate u svojoj glavi koja kao da radi protiv njih samih. Ako se tako osjećaju, vrijeme je da pokucaju profesionalcima na vrata. Iako bih zaista volio pomoći svima i trudim se odgovoriti na sve poruke, ja sam samo čovjek s tom dijagnozom i nisam stručnjak. Mogu samo ispričati svoje osobno iskustvo, ne mogu pružiti konkretnu pomoć. Svatko je od nas drukčiji i ima svoje jedinstvene potrebe. Predlažem da se svi koji smatraju da im je potrebna pomoć jave u KBC u svojim gradovima i potraže pomoć.

* Koliko je u svemu tome ulogu igrala vaša fizička transformacija? Znamo da fizička transformacija nije bila samo estetske naravi, no smatrate li danas da ste možda trebali drugačije postupiti?

Apsolutno nikakve. Progenija je fizička deformacija s kojom se, nažalost, bori mnogo ljudi. Operacija, iako ima i estetski učinak, ima potpuno drugi cilj, a to je sačuvati pacijentima zube. Velika većina ljudi koji imaju tu deformaciju do pedesete godine ostane bez svih svojih zuba.

* Sve ovo vrijeme puno ste radili, izbacivali nove pjesme… Što vas je guralo naprijed?

Želja za pjevanjem i zadovoljstvo koje osjećam dok pjevam. Pjevanje je moj svijet u koji ulazim i u njemu mogu isključiti sve što me muči. Pjevanje je oduvijek bilo nešto što mi je donosilo mir i način izražavanja emocija.

* Čemu se vaši fanovi mogu veseliti ove godine, hoće li biti još novih pjesama?

U procesu sam snimanja cijelog niza pjesama i veseli me što će ova godina biti iznimno aktivna u tom pogledu.

* Jeste li razmišljali o nekom duetu na domaćoj sceni? Da možete birati, s kime biste snimili duet?

Bez ikakvog razmišljanja, s Doris Dragović!

* Rekli ste da vam je tekst za najnoviju pjesmu “Zbog tvojih pogleda” dao Matija Cvek. Je li to naznaka neke nove suradnje?

Matija i ja smo surađivali i na prošloj pjesmi “Izbor je tvoj”, kad sam se ja prvi put okušao kao autor glazbe, dok je na novom singlu “Zbog tvojih pogleda” on odgovoran i za tekst i za glazbu. Otvoren sam za sve suradnje, uvijek mi je jedino bitno da mi se pjesma svidi i da je osjetim, da joj mogu dati ono nešto svoje.

* S kojim autorima najviše volite surađivati?

Nekako sam najviše dosad radio s Antom Pecotićem i vjerujem da me on dosad najviše razumio i shvatio kao pjevača. Ali mislim da čovjek treba dati priliku i drugim autorima.

* Mnogo se u zadnje vrijeme priča kako su glazbenici iz Srbije preuzeli dobar dio kolača i u Hrvatskoj. Nastupaju po domaćim klubovima, mladi ih slušaju… Što mislite, zašto je to tako i ima li kod nas mjesta za sve?

Mislim da za sve apsolutno ima mjesta. I naši izvođači nastupaju u Srbiji.

* Vi ostajete “vjerni” popu ili se planirate okušati u nekom novom žanru?

Nikada nisam bio pobornik naglih preokreta. U svojoj glazbi težim evoluciji, sigurno ću eksperimentirati s nekim žanrovima s kojima još nisam imao priliku, ali želim da svejedno zvuči prepoznatljivo. Moje.

* Kada je u pitanju vaša glazbena karijera, imate li neku neostvarenu želju?

Nastup u pulskoj Areni.

* Kako se opuštate u slobodno vrijeme?

Ništa me ne opušta tako dobro kao bijeg u šumu. Osim toga, kauč, dobar film ili dokumentarac i grickalice ponekad su isto dobra opcija za dobar reset.

* Volite li kuhati, jeste li dobri u tome ili više volite jesti?

Izvrsno jedem. Nisam baš neki kuhar, ali ako netko vodi cijelu priču, jako dobro izvršavam ono što se od mene traži. Mozak mi je pun ideja koje stalno lete na sve strane, tako da mislim da nisam baš najbolji kuhar jer to ipak traži bolji fokus.

* Koja vam je omiljena hrana?

Lazanje. Mogao bih ih jesti svaki dan.

* Imate li neku pjesmu, ne nužno svoju, na koju ne možete ostati ravnodušni pa malo zapjevate, zaplešete ili pustite suzu? Što volite slušati?

Ovisno o danu. U posljednje vrijeme slušam “Sledgehammer” Petera Gabriela. To je pjesma koja me toliko podigne da osjećam kao da je cijeli svijet moj.

* Kakvi su vam planovi za ljeto, hoće li biti radno ili će biti vremena za opuštanje, neko putovanje možda?

Kako vidim, zasad će biti radno i to me iznimno veseli. Izlazi novi singl polovicom ljeta. Ako budem imao par dana slobodnog vremena, svakako ću nekamo pobjeći.