Frontmenu Plavog orkestra kapa je zaštitni znak, no ovo je jedina fotka na kojoj je nema

Ako ćemo po jednom detalju pamtiti Sašu Lošića, frontmena sarajevske grupe Plavi orkestar, onda je to sigurno njegova kapa, koju gotovo nikad ne skida sa sebe.

Ipak, u javnost je jednom prilikom isplivala i rijetka fotografija na kojoj slavni pjevač ne nosi svoj zaštitni znak.

Fotografiju s Lošom na svom Facebook profilu objavio je glazbenik Neven Kepeski.

Ispod fotografije, Kepeski je napisao:

“Podsjetnik na jedan od boljih tuluma u Zagrebu, osamdesetih. A bilo ih je ohoho. Loša i Boro Radaković. Odvalili po Beatlesima. Brijem da je ovo valjda jedina Lošina fotka bez kape… Fotkala moja nezamjetnost”.

Maideni ‘posudili’ pjesmu od Divljih jagoda, Nirvana od Valjka, a Doris je zbog Cece izgubila titulu ‘Kraljice Torcide’

“Pozdrav ekipi sa scene”, “OMG, predobro”, “Vidi ga”, “Bravooo”, “Najbolje je u kuhinji”, samo su neki od komentara ispod fotografije.

Jeste li uočili grešku u pjesmi ‘Bolje biti pijan nego star’? Ni sam pjevač nije primijetio lapsus

‘Bojim se da je sve prešlo u anarhiju’

Podsjetimo, brojni pamte Lošićev intervju iz 1992. u kojem je dao svoj stav o glazbenoj sceni, ali i društvenim i političkim zbivanjima na području čitavog Balkana.

“Sad je bitno samo jedno – je l’ “smrdiš” na ovu ili na onu naciju. Ne znam… Bojim se da je sve, malkice, prešlo u anarhiju. Jedino se sa sigurnošću može reći da će se vlade dizati i padati, a da će se sladoled uvijek proizvoditi s istim uživanjem, jer će uvijek biti ljeto. To je jednom prilikom rekao Makavejev, želeći da pokaže svu apsurdnost povijesti”, rekao je u spomenutom intervjuu.

‘Zamrznuo sam svoj osjećaj jugoslavenstva, osjećam se kao Sarajlija’

Na pitanje “Što je to u našem mentalitetu što tjera ljude da blate one koji se izdignu iznad prosjeka”, Loša je odgovorio: “Problem je u intelektualcima koji su se previše unarodili. Ti narodni intelektualci samo pothranjuju jednakost, teoriju da smo svi isti, čime se postavlja imperativ – biologije. Tako se u prvi plan ističe nacionalno, kao najsnažniji oblik identifikacije na svijetu. U takvim uvjetima, tko god odskoči – biva prognan. A, svi smo mi, na ovim našim prostorima, tragično i prokleto vezani jedni za druge. Možda to sad zvuči glupo, ali – to je činjenica. Upravo zato i mislim da će biti velikih problema kad se počnemo miriti, a to će se morati dogoditi. U ovom trenutku, malo sam “zamrznuo” svoj osjećaj jugoslavenstva, već se osjećam samo kao Sarajlija. To mi je, nekako, najšira demokratska forma”, izjavio je, a zatim objasnio što za njega znači biti Sarajlija.

“To znači da se u mojoj umjetnosti i krvi sudara mistika orijenta, osjećajnost slovenskog naroda, dekadencija zapada, temperament juga i Mediterana… Sve je to u Sarajevu, koje je raskršće svih mogućih konfesijskih utjecaja. U stvari, Sarajevo je raskršće svijeta. To je grad na četiri tornja – ti u njemu imaš i džamiju, i sinagogu, i katedralu i pravoslavnu crkvu. Naprosto, Sarajevo je moralo biti sačuvano kao jedna vrsta duhovnog eksperimenta. Ono je svijetu bilo potrebno kao dokaz da se, ipak, može zajedno. Čini mi se da ga nikakva trenutna glupost neće moći uništiti; ali – Bože moj – živi bili pa vidjeli… kad sve prođe…”, zaključio je.