(FOTO, VIDEO) Jeste li ikada posjetili Rabsku fjeru? Ako niste EVO ZAŠTO ju NE SMIJETE propustiti!

Kada bi čitava zemlja funkcionirala onako kako funkcionira Rabska fjera, Hrvatska bi bila najveselija i najuspješnija zemlja na svijetu. U trodnevnom srednjovjekovnom spektaklu koji je u gradu Rabu ove godine održan 17. put, sudjeluju stanovnici svih uzrasta. Svaki Rabljanin na Fjeri ima specifičnu zadaću, a svoje poslove obavljaju sa zaraznim entuzijazmom. Prvi sudjeluju u organizaciji, drugi u pripremi hrane, treći oživljavaju drevne, zaboravljene zanate, četvrti pak u šarenim žonglerskim kostimima trčkaraju gradom i zafrkavaju turiste, peti su zaduženi za muziku, šesti za barjake…

Za svakog je Rabljanina ipak, najveća čast sudjelovati u viteškom natjecanju Udruge samostreličara koje se održava zadnjeg dana Fjere, 27. srpnja kada se slavi blagdan rapskog sveca zaštitnika, Svetog Kristofora. Samostreličarsko se natjecanje prati s velikom napetošću, a svladavanje ciljanja iz glomaznog samostrela nije laka zadaća, osobito u drugom krugu kada se meta potpuno izvitoperi. Zbog srednjevjekone tradicije i vještine potrebne da bi se svladalo, rapsko samostreličarstvo možemo nazvati kvarnerskim pandanom Sinjskoj alki.

“Da bi postao samostreličarom, svaki Rabljanin najprije mora proći druge zanate. Tek nakon više godina ‘službe’ u zanatima i organizaciji Fjere, osvaja čast da sudjeluje u udruzi samostreličara”, objašnjava nam Luka Perčinić, marketing manager Turističke zajednice Raba koji je lani osvojio prestižnu nagradu “Čovjek – ključ uspjeha u turizmu” što s obzirom na njegov diskretni šarm, nije ni čudo.

Zbog svojih dugogodišnjih zasluga na Fjeri, dobio je čast pridružiti se samostreličarima. Iako nije sudjelovao u samom viteškom natjecanju, mogli ste ga ovih dana vidjeti kao Rabom ponosno šeće u gizdavoj nošnji samostreličara koju krasi kapa s velikim fazanovim perom.

“Bijela košulja koju nosim napravljena je od indijskog lana. Prsluk je od brokata. To su bili originalni materijali odora koje su nosili samostreličari. Kostime su nam, prema srednjovjekovnim crtežima, izradili gospodin i gospođa Bourek iz HNK Zagreb”, otkrio nam je ‘gizdavi’ Luka.

Uistinu, na Rabskoj se fjeri pazi da sve bude autentično i srednjovjekovno čak do najsitnijih detalja poput materijala starinskih nošnji koje Rabljanke i Rabljani ponosno odijevaju, usprkos velikim vrućinama. Autentična je i spiza pa se na Fjeri mogu probati brojni specijaliteti s hobotnicom i srdelom koji hrane otok još od srednjovjekovlja, a ukusna otočka i istarska vina tih se dana piju iz posebnih keramičkih, mi na kontinentu bismo rekli, ‘kupica’, koje djeluju kao da su napravljene ručno na lončarskome kolu (a vjerojatno i jesu). Kruna otočke gastronomije svakako je čuvena rabska torta čiju su recepturu redovnice benediktinke stotinama godina držale u strogoj tajnosti, no torta, zbog gotovo gnostičkog iskustva koje kušanje pruža, zaslužuje poseban tekst.

Svaki prizor s Rabske fjere umjetnička je fotografija, a svaki predmet potencijalni suvenir; kupica, ručno izrađen sapun, mistično slovo glagoljice na komadićku drveta ili tradicionalni vjenčić koji je na prvobitnoj fjeri, utemeljenoj 1364. nakon oslobođenja Raba od duždeva jarma, krasio duge kose rapskih gospoja. Čitava fjera miriše na vjenčiće koje od otočkog bilja izrađuju vješte ruke gospođe Petrice Krstačević i njenih pomoćnica. Svaki od njih je unikat.

“U drevna vremena jedan je redovnik koji je proučavao biljne vrste na Rabu izjavio kako ovdje raste ljekovitog bilja više no što je dana u godini. većinu tog bilja koristim u izradi vjenčića, a svaka biljka ima svoju simboliku i nekoliko bolesti koje liječi”, objasnila nam je Petrica te dodala kao je Rab nekoć bio poznato lječilište za plućne bolesnike. Zgrada na zapadnoj strani poluotoka u kojoj je smještena bolnica kojom upravlja zagrebački KBC Rebro danas propada, a mnogi Rabljani zbog toga negoduju. Ipak, svi problemi, trzavice i negativa u tri dana Fjere nestaje kao rukom odnesena, a tako je, doznajemo, bilo i prije 600-njak godina kada je uspostavljena prva Fjera.

“Originalna, srednjovjekovna fjera bila je razulareni tulum koji je trajao dva tjedna. U starome, zidinama opasanome Rabu 14. stoljeća živjela je samo vlastela i svećenstvo. Ostali su nastanjivali rapsku okolicu i nisu smjeli ulaziti u grad, osim za vrijeme Fjere kada su vratnice bile otvorene svima. Staleške su razlike tih dana bile zaboravljene, a dugovi svim dužnicima oprošteni. Centralni događaj, baš kao i danas, bile su viteške igre samostreličara. Prilikom obnove fjere, odlučeno je da traje tri dana jer bi nama, suvremenim radnim ljudima, dva tjedna feštanja ipak bilo previše”, šali se uvijek dobro raspoložena direktorica Turističke zajednice grada Raba, Ivana Matušan koja nam je diskretno prišapnula da Rab, usprkos lošim prognozama, već u ovim datumima početka špice sezone bilježi rast od 4% u odnosu na lani te da većina turističkih djelatnika već sada zadovoljno trlja ruke.

Sintagma ‘spoj tradicionalnog i modernog’ već je postala iritantna floskula koja se koristi gdje treba i ne treba, ali u ovom slučaju najbolje opisuje karakter i ozračje Fjere. Otok Rab živi Fjeru i za Fjeru, a fine, suptilne niti spajaju suvremeni trenutak sa srednjovjekovljem. Idejni začetnik Fjere lokalni je rapski kipar Mladen Šćerbe koji je sličnu manifestaciju vidio u vrijeme dok je studirao na likovnoj akademiji u Münchenu. Svoju ideju povjerio je u ruke otočke legende Uga Belamarića koji je njegove zamisli sproveo u djelo, dok je ekscentrični Mladen zvan Miško zaslužan za vizualni identitet Fjere. Sve zastave, crteži, lepeze i plakati koji svojom likovnošću pomalo podsjećaju na drevne srednjovjekovne drvoreze i bakroreze, njegov su autorski rad.

Zbog toga Fjera nije lažna kostimirana zabava, ni kičasta iskomercijalizirana predstava za turiste, već vjerodostojna manifestacija koja utjelovljuje ljubav Rabljana prema svom otoku i svojim precima čije su ga vrijedne ruke učinile ovakvim kakav je danas – ponosan, bogat, gostoljubiv i unikatan.

U srednjem vijeku, ljudi su se okupljali u cehove kako bi ojačali svoje zanate, a današnji se Rabljani okupljaju u udruge kako bi što autentičnije oživili zanate svojih predaka. Na viteškom natjecanju na pozornici samostreličare promatraju za tu prigodu oživljen gradski knez i njegova svita, a istovremeno i njegov današnji pandan, gradonačelnik i njegovi uzvanici što stvara zanimljivu igru ogledala između prošlosti i sadašnjosti. Na Fjeri ta tri dana vrijeme kao da stoji, a sama je manifestacija praznik za svih pet čula i, s obzirom na to da se ove godine održavala u vrijeme najveće pomrčine mjeseca u stoljeću – i za ono šesto.

*NAPOMENA ČITATELJIMA
Ispravno je koristiti naziv Rabska fjera jer je to originalno, srednjovjekovno ime te manifestacije u vrijeme kada se glasovna promjena još nije dogodila. Rabska je fjera, rabska je torta, sve ostalo je rapsko. Hvala na razumijevanju! 🙂