fbpx
Foto: YouTube

FILM KOJI JE SABLAZNIO I UVRIJEDIO LJEVIČARE: Redatelj je samo postavio pitanje ‘što je žena’ i sada mu prijete smrću!

Autor: Maja Hrgović

U egzorcizmu, da biste svladali demona, morate ga zazvati njegovim pravim imenom. Isto je i s ideološki užarenim raspravama: ako ste sigurni da su vaši argumenti utemeljeni na dokazivim činjenicama, ne treba ulagati previše debatnih napora da se prokažu zablude sugovornika – dovoljno je stvari imenovati jednostavno i jasno i pustiti da se lažni argumenti rasplinu kao zlodusi iz crtića.

To je barem strategija koja je upalila kod Matta Walsha u njegovu dokumentarcu “What is A Woman?”, koji od premijerne projekcije početkom lipnja nije prestao uzburkavati duhove (i demone) u vječnom sukobu konzervativaca i ljevičara na zapadu.

Ljevičari su, naime, gnjevni. Pitanje iz naslova dokumentarca, “Što je žena?”, toliko je neugodno da Walshev pokušaj dolaska do definicije smatraju surovim, bezdušnim i zadrtim nasrtajem na – transrodne osobe. Aktivisti s ljevice su uvrijeđeni i sablažnjeni. Na društvenim mrežama oformljene su grupe u kojima se kuje osveta autoru, neki jedino rješenje vide u premlaćivanju i atentatu na Walsha. Primio je prijetnje ubojstvom i bio pod policijskom zaštitom. Srednjostrujaški mediji stali su u čvrstu liniju obrane, odbivši posvetiti tom filmu ma i trunku medijskog prostora, a njegova je premijerna online projekcija podrivena hakerskim napadom.


No snaga usmene predaje nezaustavljiva je sila u doba društvenih mreža: unatoč orkestriranoj cenzuri, dokumentarac je apsolutni hit godine i punokrvni fenomen s vratolomno visokom ocjenom od 97/100 na platformi Rotten Tomatoes.

Pogledajte trailer!

Jednostavno pitanje

Kako je Matt Walsh postigao takav uspjeh? Jednostavno, u seriji dogovorenih intervjua postavio je pitanje iz naslova dokumentarca nizu stručnjaka koji bi, očekivalo bi se, trebali biti kompetentni ponuditi nedvosmislenu definiciju žene. “Što je žena?”, pitao je aktiviste, političare, pedijatre, kirurge koji provode operacije promjene spola, učitelje koji djecu uče da dječaci mogu biti djevojčice i obratno. Razgovarao je i s transrodnim osobama, biološkim muškarcima koji usprkos žarkoj želji i uloženom golemom naporu, novcu i boli da promijene spol – i dalje ne znaju reći što to žena jest.

“Zaista sam htio razgovarati sa stručnjacima, s ljudima koji se bave svim aspektima rodnih pitanja. Nisam htio snimiti dokumentarac u kojemu će svi sugovornici samo potvrditi ono što ja mislim, a osuditi ono s čime se ne slažem”, rekao je Walsh, koji smatra da je istina bitna, osobito u svijetu post-istine, gdje se činjenice zamućuju, a granica između dobra i zla postaje proizvoljna kao rodni identitet zbunjenog tinejdžera.

Dokumentarac je dostupan na Daily Wireu, najbrže rastućoj medijskoj platformi koja okuplja konzervativne intelektualce i političke komentatore, a u posljednje vrijeme pokušava stvoriti alternativu radikalno lijevom Hollywoodu. Producirali su nekoliko igranih filmova koji su oslobođeni od woke imperativa, fokusirani samo na zanimljivost radnje i kvalitetu glume. Bitnu ulogu u tom projektu ima Matt Walsh, koji na Daily Wireu slovi kao glavni troler: čovjek je talentirani govornik, katolik, otac četvero djece, pobornik crkvenog braka i hejter ispraznosti Tik Tok ljevičara. Na dnevnoj bazi vodi “The Matt Walsh Show” koji je u nekoliko godina okupio strastvenu, milijunsku sljedbu. Jedan od uspjeha kojima se, prema vlastitom priznanju, najviše ponosi, činjenica je da ga je Amazon (automatizmom algoritma te aplikacije) proglasio vodećim svjetskim LGBT autorom, na temelju njegove slikovnice u kojoj kreativno i ironično prokazuje suludost transrodne zajednice, osobito roditelja koji svoju djecu podvrgavaju operacijama promjene spola na temelju ničega drugoga doli prolaznog dječjeg hira. Slikovnica “Johhny the Walrus” od objave početkom godine ne silazi s popisa najprodavanijih knjiga za djecu u SAD-u. 




Medicinsku, biološku činjenicu – da žena nije, niti može biti, muškarac – ljevičari ne žele i ne smiju priznati jer bi to imalo za posljedicu rušenje cijelog sustava rodne ideologije, iz kojeg pokret, potpomognut srednjostrujaškim medijima i lijevom, kvantitativno nadmoćnom kulturom crpi obilje političkih bodova. 

Krhki sustav

Da je taj sustav jako krhak, to smo intuitivno znali. No nitko ga nije tako preciznim karate pokretom srušio do temelja onako kako je u devedeset minuta svoga dokumentarca učinio Matt Walsh. Kula od karata rodne ideologije srušena je njegovim izvlačenjem samo jedne, ključne karte.

“Samo ih pustite da govore. Ne morate ih napadati, ne morate se svađati. Postavite im jednostavno pitanje i promatrajte njihovu muku kad se suoče s teretom opravdavanja kompliciranih, neobranjivih zabluda kojima su zamutili stvarnost u ime ideologije”, kaže autor dokumentarca.




“Što je žena?” pitanje je koje je Matt Walsh postavio na svome popularnom profilu na Twitteru 2018. godine, kad je u američkom društvu počeo naglo jačati “wokeizam”, signaliziranje vrline i deklarativno zalaganje za sve vrste manjina koje “trpe opresiju”. Negdje u to vrijeme uhvatila je maha i tiranija političke korektnosti, koja je do apsurda dovedena u Trudeauovoj Kanadi izglasavanjem zakonskog akta C-16 kojim je rodni identitet uključen u ustavom zajamčena ljudska prava, što je u praksi značilo surovo kažnjavanje onih koji su se drznuli nazvati muškarca muškarcem – ako se taj muškarac “samoidentificira” kao žena. 

Stvari su u međuvremenu progresirale do te razine da se u školama, trgovinama i širokoj paleti institucija uvode “preferirane zamjenice” kojima svaki osnovnoškolac, student, trgovac ili činovnik može zahtijevati da mu se drugi obraćaju – čak i ako se korisnik samoidentificira kao aseksualna demonska vila, što je jedan od bezbrojnih novih fluidnih “rodnih identiteta” kojima se kite pažnje gladni korisnici Tik Toka. 

Ozbiljna kazna

Ako tko, dakle, omane pa u obraćanju nositelju egzotičnog rodnog identiteta neupućeno nazove tu individuu muškarcem ili ženom, dakle onim što svojim biološkim postavkama i jesu, prekršitelja je moguće kazneno goniti zbog govora mržnje, a prijeti mu i “otkazivanje” – što je suvremena ljevičarska interpretacija valjanja protivnika u katran i perje, s posljedicama gubitka statusa i zaposlenja.

Netko bi rekao da ovo nije tema koja je toliko ozbiljna da joj se vrijedi posvetiti s križarskim žarom s kakvim je Matt Walsh jurišao na nju u svome dokumentarcu. On sam reći će da je tema vrijedna da se za nju, metaforički, i izgine – jer je istina dragocjena. Osobito to vrijedi u vremenu koje je opasno počelo nalikovati na distopijski svijet Orwellove “1984.”, u kojemu ministarstvo istine propisuje što misliti, kako misliti i kako “novogovoriti”. Kad jezik počne upravljati stvarnošću, događaju se i takve mentalne vratolomije poput one koju su izveli urednici velikog rječnika Merriam Webster prošle jeseni, kad je definicija antivaksera proširena na sve koji se protive bilo kakvim pandemijskim mjerama. I samo tako, u antivaksere su, i ne znajući, potezom pera regrutirane stotine milijuna ljudi, među njima i velik dio cijepljenih.

Napori oko toga da se pojam “žena” iskorijeni iz biološke realnosti već su dali ploda u SAD-u. Kad je nedavno Bidenova kandidatkinja za članicu Vrhovnog suda, Ketanji Brown Jackson, u saslušanju pred Senatom upitana “Što je žena?”, ta je pravnica blistave karijere s Harvarda ušutjela. Bio je to trenutak u kojem je bilo jasno da sutkinja razumije da se došlo do visokih uloga i da ne smije napraviti pogrešan korak koji bi je stajao naklonosti ljevice. “Ne mogu ponuditi odgovor na to pitanje. Nisam biologinja”, protisnula je naposljetku.

Nemaju pojma

Nitko od sugovornika u dokumentarcu Matta Walsha nije mogao ponuditi odgovor na to jednostavno pitanje. Naravno, nije stvar u tome da aktivisti, pravnici, kirurzi i profesori na ljevici ne znaju odgovor, nego je stvar u tome da bi nedvosmislen točan odgovor imao neželjene posljedice. Ako je žena odrasla osoba ženskog spola, onda za osobu godine ne bi mogao biti proglašen očuh sestara Kardashian, niti bi za sportašicu godine mogao biti proglašen plivač koji se, nakon ispodprosječnih rezultata u muškom plivanju, samoidentificirao kao žena, promijenio ime iz Thomas u Lia i počeo pobjeđivati u ženskom plivanju.

Također, nedvosmislen i ispravan odgovor na pitanje koje u ovom zanimljivom dokumentarcu postavlja Walsh dokinuo bi utemeljenje sve glasnijoj kampanji da se trans-žene koje počine kaznena djela smještaju u ženske zatvore i da se biološki muškarci koji se “samoidentificiraju” kao žene puštaju u ženske javne zahode.  

Foto: YouTube

Uznemirujući su podaci o brutalnim silovanjima zatvorenica koje su prisiljene boraviti u američkim zatvorima s trans-ženama (procesuirani su slučajevi u kaznionici Rikers, u Illinoisu i u Kaliforniji), a još je strašniji slučaj iz srednje škole u okrugu Loudoun, gdje je 15-godišnju učenicu silovao transrodni vršnjak, nasilni tinejdžer koji je odlučio predstavljati se kao žensko i koristiti se ženskim zahodom. Kad je pokušao protestirati protiv pasivnosti škole u sankcioniranju, otac žrtve je uhićen zbog narušavanja javnog reda i mira.

S ovim je slučajem povezan, posredno, i Matt Walsh. Zainteresirao se za slučaj koji su mediji, očito, odlučili temeljito ignorirati, pa se najavio kao sudionik na javnoj raspravi o javnom školstvu okruga u kojemu se silovanje dogodilo nakon školske inicijative da se ženski zahodi otvore svima koji se osjećaju kao djevojke. Uprava je potom ograničila sudjelovanje isključivo na one koji stanuju u tom kraju. Walsh je prevladao i tu prepreku unajmivši na jedan dan kuću u blizini škole i prijavivši boravište na toj adresi. Njegov govor u školi trajao je samo šezdeset sekundi, ali bio je razorno učinkovit. Podržali su ga roditelji koje je škola pokušala isključiti iz donošenja odluke o obrazovanju njihove djece.

Kršćanski temelji

Kako je uopće došlo do toga da je progresivna ljevica odabrala transrodnu zajednicu kao epicentar svoga djelovanja? Publicist Matija Štahan u korijenu ovog radikalnog pokreta vidi – paradoksalno – kršćanske motive. 

“S postupnom dekristijanizacijom Zapada dolazi do neobičnog preokreta: kršćanska briga za žrtve sekularizirana je i opstaje, ali u postkršćanskom obliku gdje se kršćanstvo počinje percipirati generatorom proizvodnje žrtava, a ne spasenjskim sustavom koji dokida žrtvovanje. Takozvana ‘kultura otkazivanja’ tako preuzima privid kršćanske brige za žrtve, ali dubinski je zapravo poganska jer ne djeluje prema obustavi žrtvenih obrazaca, nego ih samo preokreće prema onima koje smatra eksploatatorima – štoviše, prema samome kršćanstvu koje je cijeli taj proces demistificiralo. Umjesto istinskog prestanka proizvodnje žrtava, ova parodija kršćanstva samo pronalazi novi tip žrtava”, objašnjava Štahan.

U Rječniku hrvatskog jezika u izdanju Školske knjige, imenica žena je (još) definirana kao “odrasla osoba ženskog spola”. No imajući u vidu spremnost kojom ovo društvo prihvaća ideološke trendove progresivne ljevice sa zapada, nije sasvim izvjesno da će se ta definicija još dugo zadržati. 

Bilo je smiješno, ali pomalo i uznemirujuće, čuti zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića kako u Programu za mlade Grada Zagreba od 2022. do 2025., što ga je u svibnju predložio na usvajanje Skupštini, spominje “osobe koje menstruiraju”. Suočen s negativnim reakcijama oporbe, koja je ukazala na ridikuloznost tako žilavog izbjegavanja definiranja žene, Tomašević se “branio” da se ta definicija pojavljuje u različitim dokumentima i UN-a i EU-a i da ona nikoga ne vrijeđa.

S Tomaševićem se, međutim, ne slažu žene. 

Ismijani gradonačelnik

Dio feministkinja smatra da je privilegiranje transrodnih žena i njihovo puštanje u ženske prostore korak unatrag u ostvarivanju prava žena jer su, tehnički, kroz trans-pokret biološki muškarci ponovno našli način da dominiraju nad ženama u teško osvojenim područjima slobode, od učionice do sportske dvorane. Umjesto raspravom, na njihove je prigovore odgovoreno lijepljenjem etiketa i izrugivanjem – feministkinje koje se zalažu za prava žena (a ne muškaraca koji se identificiraju kao žene – iako ne znaju reći što je to žena), jednostavno su diskreditirane pejorativnom etiketom TERF (trans exclusionary radical feminists). Kao žrtva gnjevnih jurišnika na slobodu govora pala je i autorica Harryja Pottera, J. K. Rowling. I njoj je prilijepljena etiketa TERF, i njoj su prijetili ubojstvom – a sve zato što je odbila pristati uz orvelovski novogovor i prihvatiti da su muškarci, eto, žene. Ovo je, zapravo, prvi put da su feministkinje i konzervativci na fundamentalno istoj strani rasprave o pravima žena. U zanimljivim vremenima živimo.

Autor:Maja Hrgović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.