FOTO: YouTube

Dino Dvornik jedini je u povijesti hrvatske glazbe na pozornicu izašao iz mrtvačkog sanduka

Autor: Barbara Grgić

Splitski skladatelj i kompozitor Nenad Vilović jednom se prilikom prisjetio kultnog nastupa Dine Dvornika na splitskim Prokurativama 1995. godine.

Foto: Duje Klaric / Cropix

Nitko nije znao hoće li se Dvornik pojaviti na nastupu

U jednom je intervjuu ispričao kako je ekscentrični glazbenik nestao tri mjeseca prije Splitskog festivala te da nitko nije znao gdje je i hoće li uopće zapjevati, no onda je priredio spektakl.

“Njega su šestorica dovela u mrtvačkom sanduku na binu. Kad je počela glazba iskočio je iz sanduka i počeo je pjevati i plesati. To je bio šok. Jedan od tih šokova je isto razlog da je pjesma isto uspjela”, prisjetio se Vilović.

Zanimljivo je i to da je Dinova pokojna majka Lejla platila sve račune napravljene u studiju Nenada Vilovića jer je budžet kojim je raspolagao Dino Dvornik bio tek za jedva osamdeset sati snimanja.

“Bili smo susjedi u Kineskom zidu. Tada sam napravio 4-kanalni studio koji sam imao na balkonu, a sviralo se u mojoj sobi. Snimali smo mnoge domaće izvođače, a tako je došao i Dino da želi snimiti ploču. Već tu smo počeli raditi na albumu Kineskog zida, no snimanje se prekinulo jer su se Dino i brat Dean razilazili u glazbenim ukusima. Kasnije sam se preselio u novi prostor i tamo imao 24-kanalni magnetofon. Ipak smo napravili album za Kineski zid, a nakon određenog vremena došao je Dino jer je htio snimiti svoj samostalni album.

Dino Dvornik imao je i srednje ime: Danas ga rijetko gdje možete čuti, a prije je bilo među popularnijim




Nabavio sam iz Londona prvi polifoni sampler u nekadašnjoj državi, kompjutor Atari, i počeli smo programirati pjesme. Međutim, Dino je uvijek bilo piši-briši osoba. Taj dan bio bi zadovoljan, ali drugi dan sve bi htio snimiti ponovo. Budući da sam radio svoje pjesme i predstavljalo mi je opterećenje to da se stalno nešto snima ispočetka jer on je bio dosta težak, tražio sam nekoga tko bi s njim radio. Kako je kod mene dolazio Saša Lukić, otac Dragana Lukića Lukija, molio me: ‘Uzmi mi maloga, neka se malo vrti i nauči nešto o studiju.’ Tako je dolazio Luki, a došao je i Dino, pa sam ih spojio. Nastavili su dalje skupa, a ja sam bio supervizor kad ne bi znali nešto napraviti. To se godinu dana snimalo, pisalo, brisalo”, prisjetio se Nenad Vilović.




 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.