‘CRNA MISA POČINJE!’ Jeziva sekta usmjerena na mlade prestravila Hrvatsku: Niz stravičnih događaja probudio sumnju koja i dalje traje

Prije 35 godina medijski je prostor tadašnje države preplavljen tekstovima o stravičnim događajima. Naime, te davne veljače 1988. godine, posvuda se pisalo i govorilo o nizu samoubojstava, a povezivalo ih se sa “skupinama mladih, uglavnom polaznika završnih razreda osnovnih te polaznika srednjih škola u Zagrebu i okolici, starosne dobi od 14 do 25 godina, pripadnika dark-pokreta (tzv. darkeri), te o navodnoj učestaloj pojavi samoubojstava (ili pokušaja) među pojedinim skupinama.”

Sve je započelo 31. siječnja 1988. godine, kada se 15-godišnja djevojka iz Dugog Sela prostrijelila pištoljem. Pripadala je podskupini darkera, a dan danas se ne znaju njezini motivi. U policijskim izvještajima stoji da je život odlučila skončati iz “osobnih, obiteljskih ili drugih objašnjivih razloga”.

Pisanje medija o postojanju navodno samoubilačke sekte naziva Crna ruža izazvalo je nemir u društvu, a gotovo svaka osoba odjevena u crno povezivala bi se s darkerima. Ubrzo, mnogi građani nisu više sumnjali u postojanje crne ruže, a tomu u prilog je išao porast popularnosti gothic glazbe, koja je tada svojim pesimistično-melankoličnim tonovima dolazila sa Zapada do Jugoslavije.

Senzacionalistički naslovi, poput “Ubija li miris Crne ruže?”, dovodili su članove dijelova društva do histerije, koja je pak izazvala i napade na prolaznike koji su prema nekim vanjskim karakteristikama nalikovali “sotonistima”. Gotovo za svaki nesretan slučaj, krivnja se automatski pripisivala darkerima.

‘Više puta sam ulazio na njihove obrede’

Branimir Petranović Maka, poznati poduzetnik, otkrio je kako je Crnoj ruži pristupio sedamdesetih, kako bi iz njenih ralja izvukao svoju tadašnju curu. U knjizi “Crni anđeli” pisao je da je svjedočio samoubojstvu 15-godišnje učenice koja se bacila pod automobil. “Vođa sekte, markantan muškarac kojeg su svi oslovljavali s “On”, natjerao nas je da s poda ližemo njenu krv!”

O Crnoj ruži mnogo je govorio i Dimitrije Pastuović, srpski sektolog, a prema njegovim riječima, na ovim prostorima djeluje još od sedamdesetih godina. “Više puta sam ulazio na njihove obrede. Crna misa počinje na skrovitim mjestima. Članovi se skupe te konzumiraju pogačice natopljene krvlju i izgovaraju molitvu Oče naš unazad, a obred završava orgijama!” otkrio je u jednom intervjuu.

Svatko tko im je htio pristupiti, morao je prvo prespavati u grobnici te tetovirati pentagram, tro šestice ili križ na stopalima, kako bi ga neprestano gazili. Prema njegovim riječima, mladi ljudi vrbuju se kako bi ih se nagnalo na suicid. Tim činom vođe povećavaju osobnu moć – onaj tko uspije nagnati nekoga na samoubojstvo, iniciran je u najviši, dvanaesti stupanj hijerarhije, koji predstavlja kršenje univerzalnih Božjih načela.

Članovi oduzimaju sebi život po principu “bacanja kockice” – onome koga kocka odabere članovi šalju pismo s crtežom crne ruže i datumom samoubojstva. Ako odbiju, bivaju ubijeni.

Nebojša Buđanovac, socijalni pedagog iz Varaždina i voditelj županijskog Crvenog križa, već 20 godina upozorava na zlokobna sektaška postojanja. Godinama se bavi prevencijom samoubojstava, a iz svog iskustva zaključuje: “Stojim iza konstatacije kako je upravo Crna ruža uzrok određenom broju samoubojstava mladih ljudi. Ta je sekta prema njima i usmjerena. Konkretni čvrsti dokaz s kojim mogu istupiti pred istražne organe nemam, to su tek ispovijesti ljudi koji su sekti pripadali, ili s njezinim članstvom bili u kontaktu”, kazao je jednom prilikom za Slobodnu Dalmaciju.