ČOVJEK KOJI JE UTJELOVIO ISUSA: Šokantna ispovijest: Nije slučajnost da sam tada imao 33 godine…

Autor: I.Galešić

Priznao je kako je tijekom snimanja filma mnogo puta osjetio kakve se sve snage u njemu suprotstavljaju.

Glumac Jim Caviezel utjelovio je Isusa u filmu Pasija koji nas svake godine na Uskrs slikovno podsjeti na teške muke Isusa Krista. Nakon tog filma, koji je nastao 2004. godine, glumca se filmska industrija odrekla. Prije tog bio je na vrhuncu slave, angažiran za neke od najboljih filmova, kao što je Grof Monte Christo.
Caviezel je odani katolik i prihvaćajući ulogu Isusa u Pasiji bio je svjestan rzika kojem se izlaže.
“Isus je i sad kontroverzan, kao što je uvijek bio. Nije se puno promijenilo u dvije tisuće godina”, isticao je Jim u intervjuima. Vjera je za njega vodič kroz život pa se nije zabrinuo zbog naglog zastoja u karijeri.

Jim je u mnogo navrata istaknuo kako nije slučajnost što je upravo u svojoj tridesetrećoj godini dobio poziv da glumi Isusa Krista. Još jedna pojedinost za koju vjeruje da nije slučajna je i što ima iste inicijale kao kao Mesija.

Priznao je kako je tijekom snimanja filma mnogo puta osjetio kakve se sve snage u njemu suprotstavljaju.

“Sigurno poznajete izraz “prijeći Rubikon“. To znači da se više ne može natrag. Film „Pasija“za mene je bio jedan takav Rubikon. Kada je počelo snimanje imao sam 33 godine, upravo kao Isus. Uvijek sam se pitao jesam li dostojan igrati Isusa”, priznao je davno u intervjuu u kojem je istaknuo i kako je Međugorje igralo ključnu ulogu u prihvaćanju ove uloge.

“Ako želim glumiti Isusa, znao sam da mu moram biti sasvim blizu. Svakoga sam dana išao na ispovijed i na euharistijsko klanjanje. Na Svetu Misu dolazio je i Mel Gibson pod uvjetom da bude na latinskom. To je bilo dobro, jer sam tako učio i latinski”, kazao je.

“U sceni gdje mi prilazi Marija, Majka Božja, a ja joj kažem: „Vidi, sve činim novo.“ Tu smo scenu ponovili četiri puta i ja sam svejedno osjećao da stojim previše u prvom planu. Onda je netko udario u križ i iščašilo mi se lijevo rame. Od te nagle i strahovite boli izgubio sam ravnotežu i pao pod teretom križa. Licem sam udario o prašnjavu zemlju i krv mi je briznula iz nosa i iz usta. Ponovio sam riječi koje Isus govori majci: „Vidi, sve činim novo“. Rame me je tako neopisivo boljelo kada sam polako zagrlio križ i pri tome osjetio kako je dragocjen. Tada sam prestao glumiti, i vidjelo se samo Isusa. On je stupio naprijed kao odgovor na moje molitve: Želim da ljudi vide tebe, Isuse, a ne mene.”, pričao je svoja duhovna iskustva sa seta Pasije.

“Kada smo snimali scenu Posljednje večere, na posebnom džepiću na unutarnjoj strani odjeće imao sam relikvije svetaca i jedan komadić relikvije Kristova Križa. Imao sam snažnu želju da Isus bude doista nazočan i zamolio sam svećenika da izloži Presveto. Najprije nije htio, ali sam ga uporno molio jer sam bio uvjeren da će ljudi, ako budem gledao u Krista, Njega lakše u meni prepoznati. Svećenik je stajao s Presvetim u rukama tik uz snimatelja i zajedno s njime mi se približavao. Kada ljudi u filmu vide svjetlucanje u mojim očima, ne shvaćaju da zapravo vide Isusa, odraz posvećene hostije u mojim zjenicama. Tako je bilo i u sceni razapinjanja: svećenik je bio nazočan i držao je Presveto u rukama, dok sam ja molio bez prestanka…”, ispričao je Caviezel.




Priznao je i kako najveći izazov u filmu nije bio, kao što sam u početku mislio, naučiti tekstove na latinskom, aramejskom i hebrejskom jeziku, nego tjelesni napori koje je trebalo savladati.

“Kod posljednje scene imao sam iščašeno rame koje je iskakalo kad god bi netko udario o križ. Kod bičevanja, bičevi su me dvaput doista zahvatili i na leđima sam imao ranu od 14 centimetara. Pluća su mi bila puna tekućine i imao sam upalu pluća. Tome treba dodati i kroničan nedostatak sna: mjesecima sam svakoga jutra ustajao u tri sata, jer je samo šminkanje trajalo po osam sati…”.

“Poseban izazov bila je hladnoća: temperature su bile jedva iznad ništice, što je bilo posebno teško u sceni razapinjanja. Moje se kostim, naime, sastojao od samo jednoga komada laganoga platna… Kod snimanja posljednjega kadra oblaci su bili vrlo niski i munja je udarila u križ na koji sam bio pričvršćen. Oko mene je odjednom zavladala mukla tišina i osjećao sam kako mi se kosa diže na glavi. Oko 250 ljudi koji su stajali oko mene vidjeli su kako je moje tijelo zasvijetlilo, i primijetili su vatru lijevo i desno od mojega tijela. Mnogi su bili šokirani onime što su vidjeli”, frapantni su detalji iz intervjua koji je nastao prije pet godina, a na koji je i danas važno podsjetiti.




Autor:I.Galešić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.