FOTO: Duje Klaric / CROPIX

Bio je na vrhu svijeta, a najteže je trenutke proveo na Dinari: ‘Bili smo napadnuti’

Autor: G.B.

“Kad nikog od nas jednom ne bude, jedino što iza nas može ostati su priče o nama”, često u svojim predavanjima kaže Stipe Božić, planinar, alpinist, gorski spašavatelj, fotograf, snimatelj i vrsni putopisac. Čovjek koji se na današnji dan prije točno 45 godina, popeo se na vrh svijeta, 8848 metara visoki – veličanstveni i zastrašujući Mount Everest.

Na to je objavom podsjetio HGSS Split: “Jugoslovenski tim u to vrijeme, imao je 24 penjača, ali samo su se četvorica uspela na krov svijeta među kojima je bio i naš Stipe. Prvi put se popeo 1979. godine preko Zapadnog grebena i kako nam je kazao bili su prvi koji su se tom stranom popeli, a tada je bio 85. čovjek na svijetu kojem je to uspjelo. Drugi put se na Mount Everest popeo 1989. godine smjerom preko Južnog sedla.

“Bio je to najsretniji trenutak u mom životu. Sve se u mom srcu promijenilo, osjećao sam se izaslanik svih mojih prijatelja i ostalih stanovnika Zemlje koji su ikad sanjali o vrhu Svijeta. Ovdje čovjek rijetko pobjeđuje, a nerijetko umire. Mislim da penjač mora imati malo ludosti za ovakve izazove, ali ne smiju dozvoliti da ih ta ludost previše obuzme i ubije. Bože, kako sam sretan što živim’, napisao je nakon prvog uspona”, podsjetio je HGSS Split.

OBLJETNICA USPONA NA KROV SVIJETA

Prije 45 godina, na današnji dan, 15. svibnja 1979. godine, Stipe Božić, alpinist,…

Objavljuje HGSS SplitSrijeda, 15. svibnja 2024.

Tragičan gubitak sina

Božić se ženio dva puta. Iz prvog braka sa suprugom Smiljanom je imao sina Joška, koji je 2007. godine, kao 32-godišnjak poginuo sa svojom suprugom Anom vozeći motocikl na cesti kod Drvenika.




LEGENDARNI STIPE BOŽIĆ OTKRIO PRIČU O TITU! ‘Slali su špijune mojoj ženi, sve su znali o meni’

“Ljudi su za mog sina oduvijek pričali da je ‘poboljšana verzija mene’, pa lako možete zaključiti koji su bili njegovi motivi za to. Svjetonazor nam je bio veoma sličan: Joško nikada nije trčao za novcem,važnije mu je bilo pomoći drugome. I karakteri su nam bili podudarni: obojica smo staloženi, mirni, nekonfliktni tipovi. Joško je čak bio staloženiji od mene, jer bih se ja, valjda zbog godina, povremeno ipak iznervirao”, ispričao je Stipe.




“Ljudi su ga voljeli jer je bio dobroćudan i veselog duha. Kao mladić, bavio tae-kwon-doom i boksom. Čak je bio i juniorski prvak Hrvatske u boksu. U GSS se učlanio na vlastitu želju, i to nakon što se vratio iz Domovinskog rata, u kojem je proveo pune tri godine”, dodao je.

Stipe Božić. Foto: Vojko Basic / CROPIX

Čak i ranjen, kameru nije ispuštao

U jednom od svojih mnogobrojnih gostovanja, onom u podcastu za Dalmacija Danas, Božić se prisjetio svog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

“U početku smo postavili linije obrane na grebenu Dinare i malo je koji stanovnik okolnih područja znao kompletan greben planine, a mi planinari smo to znali. Zato sam se i uključio te smo gorska služba i kijevski policajci napravili planinarsko-diverzantski vod pri 126. brigadi HV-a. Tamo smo bili dvije zime i gore smo obranili Hrvatsku, jer da nismo mi, ne znam tko bi drugi. Naš vod je brojao oko 35 ljudi. Nije nas bilo puno, no kada si na vrhu, kontroliraš sve”, započeo je Stipe. U istom je gostovanju progovorio i o svom ranjavanju. Zanimljivo, čak i ranjen – kameru nije ispuštao iz ruke.

“Istina, od toga materijala sam napravio film Oluja nad Kijevom. Kadrovi su nastali kada smo prenosili ranjenika Zvonu Čavku. Vidi se da je bilo po snijegu, puhala je snažna bura, no nismo nikoga ostavili, bili smo napadnuti, no na sreću smo se izvukli. Iako sam bio ranjen, prijatelj Darko Gavrić Čerčo me je pratio dok nismo došli do baze. 30 sati nakon ranjavanja došao sam u splitsku bolnicu”, kazao je Stipe Božić.

Sedam godina od odlaska Mirka Miočića: Zaradu od kvizova trošio je na neobičnu stvar

Pročelnik HGSS Stanice Split, Darko Gavrić Čerčo također se prisjetio kobnog dana veljače 1992. kada je Stipi Božiću spasio život: “Dogodilo se to 20. veljače 1992. na Dinari. Išli smo u rutinsku akciju u dubinsko izviđanje terena, a plan je bio neutralizirati neprijateljsko uporište. Dobro smo se pripremili, no vrijeme nam nije bilo naklonjeno. Veliki minusi, snježna mećava, no to je u jednu ruku možda i olakšalo situaciju jer se nismo morali skrivati po šumama. No trebali smo nositi opremu i oružje s kojim smo planirali uništiti to uporište. Nije nam to bio prvi put, već smo bili dobro obučeni i često smo odlazili iza neprijateljskih linija”, započeo je.

Autor:G.B.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.