‘BILA JE NEVJEROJATNO LIJEPA, POPUT SRNE’ Preminula je diva HNK-a Zagreb: ‘Zadužila je cjelokupnu hrvatsku kulturu’

Dugogodišnja prvakinja Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, velika kazališna glumica Ivka Dabetić, preminula je u 87. godini života, obavili su iz HNK-a Zagreb. Ispraćaj je legendarne kazališne glumice održat će se danas na Krematoriju u 14.40 sati, a komemoracija u srijedu, 11. siječnja u 13 sati u foyeju kazališta.

Ivka Dabović, rođena Varaždinka, svoju glumačku karijeru započela je još kao dvanaestogodišnjakinja u današnjem ZKM-u. Akademiju dramskih umjetnosti završila je 1959. godine ulogom Kasandre u Eshilovoj tragediji “Agamemnon”. Od toga trenutka započeo je njezin 40-godišnji rad u HNK-u, gdje je djelovala sve do umirovljenja 2001. godine.

Tijekom dugogodišnje karijere odigrala je brojne uloge, no najzapamćenija će ostati kao Petrunjela u Držićevom “Dundi Maroju”, Natasja Filipovna u “Idiotu” Dostojevskoga i kao Medeja Euripidove istoimene drame. “Briljantna dikcija heksametara, baršunasti tembar glasa i odmjerenost u najtragičnijim scenama neke su od odlika po kojoj je ta uloga ostala upamćena i od kritike i od publike”, stoji na službenoj stranici HNK-a Zagreb.

Glumila je Hasanaginicu, a okušala se i u ulogama Vojnovića, Pirandella, Krleže, Hrabala, Šenoe, Brešana i brojnih drugih, “uvijek spremna na težak rad, profesionalnog odnosa prema svakom redatelju i kolegi glumcu u kazalištu”. “Tijekom gotovo pedeset godina bavljenja kazalištem Ivka Dabetić je zadužila ne samo svoje matično kazalište u Zagrebu, nego i cjelokupnu hrvatsku kulturu. Hrvatsko narodno kazalište se oprašta od svoje Ivke Dabetić s tugom u srcu”, navodi HNK.

S glumicom se oprostila na Facebooku i Snježana Banović, kazališna redateljica, teatrologinja i sveučilišna profesorica, koja je, između ostaloga, napisala: “Upoznala sam je 1985., iste godine kad je igrala Euridiku u Sofoklovoj Antigoni, u Kunčevićevoj režiji s Enom Begović u naslovnoj ulozi. Surađivale smo na više predstava (bila sam na njima asistent režije), puno se i družile iza scene. Bila je nevjerojatno lijepa, kao srna, s tim svojim velikim očima prepunima emocija, bila je divna, samozatajna, duhovita, fina, vrijedna i preskromna.

Bila je prepuna ljubavi i nježnosti za svoju prerano otišlu sestru Sašu, za supruga Borisa Dogana, velikog hrvatskog slikara, sina jedinca Andreja i njegovu suprugu Olgu, za obožavanoga unuka Borisa. Režirala sam joj samo jednom: u predstavi Good (Dobri, HNK, 2000.) igrala je Majku, a njezina potresna scena umiranja još mi je pred očima i nekako mi se čini da je baš tako i otišla nekidan, dugo i tiho kročeći kroz kontralicht, kao da lebdi… Počivaj u miru, draga Ivka, divo!”