Foto: Privatna arhiva

‘AKO ZNATE BROJ BIEBEROVA MENADŽERA, JAVITE!’ Devin Juraj uoči prvog samostalnog koncerta: ‘Pjesme mi dolaze invokacijom muza’

Autor: 7dnevno/ Tea Šojat

Mladi istarski kantautor Devin Juraj 2022. godinu zasigurno će pamtiti po uspjesima, ali i opravdanim očekivanjima onih koji su ga još do prije godinu dana nazivali mladom glazbenom nadom.

Multitalentirani Istrijan iz Pule s radnom adresom u Zagrebu ima samo 22 godine, ali i brojna postignuća. Već sa 16 godina postao je finalist Supertalenta, kad je plesom opisivao sebe i emocije, što ga je 2016. dovelo do samog vrha najboljih talenata Hrvatske. Prošle godine stigao je do Dore, a poslije i do Eurosonga, gdje je plesom prenosio glazbene poruke naše predstavnice Albine. Cijelo vrijeme pisao je tekstove, skladao glazbu, svoja iskustva pretvarao u pjesme i polako ih predstavljao.

Devin je dvije godine u engleskom Brightonu studirao izvedbene umjetnosti, a s pandemijom se vratio u Hrvatsku. Uzeo je stanku od studija zbog poslovnih obveza kojih je sve više, no nada se da će se jednom vratiti i tom formalnom, umjetničkom obrazovanju.

Uoči početka nove godine i njegova prvog samostalnog koncerta, s Devinom smo razgovarali o njegovu stvaralaštvu, ljubavi prema umjetnosti, popularnosti i brojnim planovima.

Foto: Privatna arhiva

* Gledali smo vas u Supertalentu. Kakvo je to bilo iskustvo?

Iskustvo u Supertalentu u glavi mi je tako daleko, to je bilo prije gotovo sedam godina. Mislim da je u globalu to bio jedan potpuno drugi Devin. Zanimljivo je kad se sjetim što sam sve stvorio i proživio otad.

* A ono s Dore i Eurosonga?




Dora i Eurosong su točke u mom životu koje su u meni probudile neku glad. Glad za nečim, za nekakvim posebnim ciljevima. Trenutak kad sam se sam sebi nasmijao i rekao: Ja to mogu!

* Jeste li već tada znali da se želite baviti pjevanjem?

Mislim da sam to odmalena znao, ali nisam imao hrabrosti sam sebi to priznati. Zapravo, lik Devina koji nastupa na pozornici, on postoji oduvijek, ali je tek sada udahnuo kako treba, mislim da bi on imao bolje odgovore.




* Ples, pjevanje… Mora li se čovjek odlučiti za jedno od toga ili ne?

Onaj koji zna čime se želi baviti nema taj problem, a svaka vještina hrani drugu. Plesačima služi pjevanje, pjevačima ples, glumcima glas, plesačima gluma i tako dalje. To je sve jedna umjetnost podijeljena na više razina. Odmalena znam da želim živjeti od umjetnosti, ali vjerujem da nas život uvijek testira i daje nam prilike da se dokažemo sami sebi.

* Što vam je draže?

Glazba mi je najviše u glavi, ali vjerujem da se bavim svime u isto vrijeme. Sve je to povezano na kraju dana, ali na meni je da odaberem u što ću u tom trenutku uložiti energiju.

* Uskoro ćete održati svoj prvi samostalni koncert. Možete li nam reći nešto više o tome?

26. siječnja doći će puno brže od očekivanog i ne mogu vam opisati koliko se veselim tomu! Prvi nastup u Zagrebu, debitantski kako bi se reklo, u kojemu će biti rocka, popa, plesanja, skakanja, akustični blok s klavirom, sve i svašta! Nastupam uz dvije plesačice, što me jako veseli jer na taj način hranim svoju plesačku dušu.

* Kako to da ste se odlučili za rock, a ne možda za zabavnu glazbu?

Nisam se strogo odlučio za rock, nego za to da emociju koju osjećam mogu prenijeti kad uđem u taj senzibilitet. Prošao sam jednu dugu fazu traženja samog sebe, gdje sam najviše osjećao svoju pripadnost, i jednostavno je to u raznim nastupima kliknulo u meni. Taj lik koji je iz mene zračio jednostavno je zaživio jače nego ikad prije. Od pokreta, glasa, stasa pa do samog izgleda, sve je u jednom trenutku postalo to. Nije to pripadnost jednom žanru, nego prihvaćanje samog sebe, a to što ja jesam, e pa to će svatko shvatiti na neki svoj način.

* Koji su vam omiljeni glazbenici, što slušate?

Pravo pitanje je: što ne slušaš? Volim eksperimentirati i slušati što raznovrsnije stvari, ali na kraju dana sam samo čovjek i ponekad vrtim jedne te iste stvari jer u njima nalazim spas i mir. Freddie Mercury, David Bowie, Andy Black, Justin Bieber, Elvis Presley, Michael Jackson i G Dragon. Neka imena se možda ovdje ne spajaju, ali jedino tako glazba za mene ima smisla. Trenutno sam jako u metalu. Motionless in White, Black Veil Brides, Ghost, Bring Me The Horizon, i lista ide u beskraj. Ne znam kako opisati što me to toliko zaluđuje oko svih njih, možda je to ono što povezuje moje stalne uzore, činjenica da stvaraju nešto tako apstraktno, a tako opipljivo, humano, ranjivo.

Foto: Privatna arhiva

* Inspiraciju za tekstove pjesama našli ste u privatnom životu. Koja je pjesma najosobnija, odnosno najintimnija i zašto?

Primijetio sam da mi pjesme dolaze isto kao starim piscima iz antičkog doba – invokacijom muza. Ne brinem se hoću li napisati nešto, jednostavno znam da će me pjesma zvati kada za to dođe trenutak. Ne volim pisati nasilu iz principa da ću sada nešto napisati. Vježbam autorstvo, naravno, ali svjestan sam kada pišem nešto za što znam da je vrijedno izdavanja. Glazba je subjektivna stvar pa mi je posebno drago kada mi se ljudi jave privatno da bi mi otkrili koliko ih je nešto dotaknulo. U tom trenutku znam da sam stvorio nešto posebno. Moja glazba komadić je mene, tko god je osjeti, zadržava malo mog života uza se, što mi je posebno drago. Zasad su sve pjesme jako osobne, ali jedna posebna tek dolazi!

* Je li lakše pisati pjesme po iskustvu iz vlastitog života?

Definitvno je. Umjetnici ne vole lagati, što automatski pokazuje da, kad vam prenosimo neku misao ili emociju, prenosimo je iz nekakve istine. Život nas spaja kroz bol, sreću, tugu, nadu, veselje, ali najviše kroz istinu. Zato nam je i tako lako poistovjetiti se s nekim pjevačem, baš zato što se ne osjećamo sami.

* Što radite kada se odmarate, koja vam je omiljena aktivnost?

Obožavam igrice, filmove i knjige. Sve je to moja branša na neki način, ali obožavam se izgubiti u nekom dobrom fantasy svijetu i samo nestati iz ovog. Kao mali živio sam za videoigre, a sada kada sam stariji, shvaćam koliko mi je to oblikovalo mentalitet jer sam kroz njih živio još sto života i proživio i dobro i loše.

Foto: Privatna arhiva

* Kako se nosite s novostečenim obožavateljicama, je li bilo već kakvih poruka ili ponuda? 

Vjerujem da sam ja uzbuđeniji od njih kad ih upoznam! Ovo ljeto sam nekoliko puta naletio na obožavatelje od prošle godine koji su se vratili na ljetovanje u Hrvatsku, pa ponovno došli na moj nastup. Luđi sam od njih i uvijek se zapričam o svakakvim temama. Imao sam nekoliko smiješnih situacija na društvenim mrežama, na primjer, jedna djevojka me neprestano zvala videopozivom, što mi je dan-danas smiješno. Ljudi su vrlo, vrlo dragi i jako sam sretan kad ostanemo u kontaktu jer me odano prate.

* Smetaju li vam ti pokušaji da vam se fanovi približe, ostvare neki intimniji kontakt?

Neki u meni vide veliki uzor kao što ja to vidim u nekomu drugom pa mi je uvijek jako drago razgovarati s njima u beskraj, ali dosad nisam nikada doživio nikakvu veliku neugodnost. Svi su uvijek fini, kulturni i jednostavno je uvijek veliki užitak ponovno stupiti s njima u kontakt. Smiješno mi je kad mi ljudi napišu da su me vidjeli u trgovini ili u dućanu, a ja njima uvijek odgovorim zašto me nisu došli pozdraviti!

* Što je, po vašem mišljenju, najteži korak na putu prema vrhu glazbene scene?

To vam ni sam ne znam reći. Znam samo da je jako teško i jako lako izgubiti se u svemu. Previše je tu razmišljanja i onda ni sami ne znate kako postupiti. Najteže je ostati normalan na kraju dana.

* Koje su vam želje za budućnost, poslovni planovi?

Raditi što više, stvarati i zabavljati. To su mi uvijek ciljevi, i naravno poboljšati se što je više moguće. Jedan veliki cilj mi je nastupati što više. Živim za live gaže pa mi je to najveći cilj za nadolazeću godinu!

* Što Devin nudi hrvatskoj glazbenoj sceni?

Puno toga, ali da biste to vidjeli, morate doći na koncert!

* Imate li želju za nekim duetom, s kime biste zapjevali? 

Imam, ako znate broj telefona Bieberova menadžera, slobodno mi javite. Šalu na stranu, počeo sam ga slušati na samim počecima njegove karijere, tako da ne znam kako bih stajao pred njim u studiju od silne sreće.

Kada sam ga 2016. vidio na turneji Purpose u Zagrebu, njegova prva pojava umalo me dokrajčila. Gledao sam ga kao da rođenog brata gledam i podržavam.

* A zaplesali, koga ne biste odbili da vas želi angažirati?

Opasno pitanje. Već dugo ne plešem za nekoga niti imam želju za time. Plešem za sebe i radim sve što je u mojoj moći da jednog dana ja budem taj koji će birati izvođače za svoju turneju.

* Imate li neku neostvarenu novogodišnju želju?

Hmm… neostvarena novogodišnja želja? Pa imam ih sigurno, ali ne volim se fokusirati na njih koliko na one koje su se ostvarile, a jedna od njih je ona za iskustvom. Ove godine sam imao priliku puno toga doživjeti, od milijun dobrih trenutaka do nekoliko loših i teških. Bile su tu uspješne suradnje, ali i neuspješne, suradnje koje bolje da nisu zaživjele i one kao da su sudbinom predviđene. Za sebe, ali i kolege želim da nam nadolazeća godina da najviše snage i nade. Vjerujte mi, nema tu talenta koji vas može spasiti ako ostanete bez nade, a nekako je nju najteže imati.

Autor:7dnevno/ Tea Šojat
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.