fbpx

Pastoralni duh Nikice Valentića i zbor hrvatske elitne ljevice

Autor: Zvonimir Hodak

Nikica daje verbalno i konkludentno primjer svima kakvi trebamo biti i zato ga se više ne smije zvati za svjedoka jer ako njegov pastoralni duh prekrije čitavu dvoranu na Županijskom sudu u Zagrebu, Sanader će odmah skrušeno priznati sve što mu se stavlja na teret, a zastupnica optužbe će ganuta odustati od optužbe.

U Lici vole reći da se netko očešao o nekoga “kao gluha kuja na kiši o banderu”. Evo upravo se tako o mene očešao bivši ministar branitelja Ivica Pančić. Pročitao negdje bivši ministar, a sad čelnik velike i popularne stranke kojoj se ovaj tren ne mogu sjetiti imena, da sam ja protiv kaznenog progona političkih stranaka, prvenstveno protiv kaznenog progona HDZ-a. U njegovoj percepciji ja sam valjda negdje u duši HDZ-ovac pa pokušavam stati na stranu stranke svoje tajne ljubavi. Što mislim o stranci Ive Sanadera i Jadranke Kosor znaju i oni koji su pročitali tek jednu od mojih kolumni. U više sam navrata tvrdio da je današnji HDZ samo blijeda sjena Tuđmanovog HDZ-a. Međutim, kako drug Ministar misli drugačije, njegovo je demokratsko pravo da se, eto, očeše o “banderu”, tj. mene. Sjetih se kako su ga, kad je postao Ministar, s oduševljenjem prihvatili branitelji i u tom oduševljenju obasipahu ga darovima među kojima se naročito isticala jedna nožna proteza koju mu je javno pred medijima donio jedan branitelj bez noge. Mislim da nije shvatio da su mu branitelji na simboličan način dali do znanja kako mu, nakon proteze, žele dati i nogu. Nogu je napokon dobio i od svoje bivše stranke. Branitelji su tu samo malo pripomogli.

No, bit će još prilike…

Zanimljivo je kad se rađala ideja o kaznenom postupku protiv pravnih osoba, mala čela koja produciraju velika načela, nisu se u ovom slučaju pozivala na europske pravne tečevine. U Hrvatskoj kad se god predlaže neki priglupi zakon onda se autori kao Micićeve papige obvezno pozivaju na europske propise, presedane i pravnu praksu. Međutim u slučaju ovog zakona nisu ni pisnuli o tzv. europskim iskustvima. Zašto? Zato što u povijesti europskog parlamentarizma nema ni jednog primjera da je neka stranka odgovarala kazneno. Čak ni Hitlerova Nacional-socijalistička partija. Ona je naravno bila zabranjena, ali zanimljivo naši zakoni takvu sankciju zabrane stranke ne predviđaju. Tako su Hrvati otkrili još topliju vodu od dosadašnje. Nešto ravno Radmanovoj čudesnoj vodici protiv starosti. Imam dojam da je zakon nastao u Radmanovom institutu u Splitu. Kad ga se malo bolje pročita vidljivo je da on u stvari štiti HDZ ili neku drugu stranku koja bi se zaigrala s našom lovom. Postavlja se pitanje: zašto Europa i svijet nigdje kazneno ne gone političke stranke? Zato jer svaka stranka ima Predsjednika i Predsjedništvo stranke, pa tako i HDZ. To je uže rukovodstvo stranke koje je znalo ili znati moralo da li u stranci postoji kriminal ili ne. U slučaju HDZ-a stranka će skucati lovu i vratiti ono što je maznula, a po turu će eventualno dobiti blagajnica Pavošević i glasnogovornik Maček koji i tako nisu bili članovi Predsjedništva. Tako niti stranka neće biti ozbiljno kažnjena, a njeno će Predsjedništvo, uz janjetinu u restaču bez video nadzora, slaviti i čestitati mudrom zakonopiscu koji tako mudro štiti rukovodstvo stranke. I još nešto. U čl. 6. ovog veselog Zakona država je izuzeta od kaznenog gonjenja. Što je i logično. Navodno su bili razočarani samo Pupovac, Uzelac, Stanimirović, Mesić i još neki drugovi koji su smatrali da je, uz malo više hrabrosti zakonopisaca, mogla na elegantan način biti eliminirana i sama država. No, bit će i za to još prilike!


Navodno je jedan istaknuti HDZ-ovac, čuvši da Predsjedništvo njegove stranke neće biti kazneno gonjeno, rekao: “Hvala Bogu, sve i dalje ostaje status quo vadis!”

Život u oblacima

Ovih dana lišen je slobode stari antifašist Josip Boljkovac. Jako su se zbog toga uzbudili antifašisti, komunisti, neokomunisti, preživjeli partizani i cijela hrvatska lijeva elita. Nigdje više nema jeftinih parola tipa: “Nema više nedodirljivih”, “Zakon treba biti jednak za sve” itd. Argumenti koje lijeva elita iznosi s formalnopravnog aspekta su isti kao i argumenti koje su 1945.g. iznosili Boljkovac, Manolić, Simo Dubajić, Aleksandar Ranković i slični. Sad svi oni zborno pjevaju kako to njihov Joža nije nikada učinio. Ako je pak i smaknuo par desetaka zaostalih bandita bez presude i suda, on je sad tako već star da se više ničega ne sjeća pa se ne može goniti čovjeka njegovih godina. Njegovim pritvorom se tako i tako oni koji su završili u jamama neće više vratiti u život. Mislim da su drugovi zauzeli pravilan stav. Još da su za vrijeme Domovinskog rata uspjeli zauzeti Zagreb, do ovakvih desničarskih devijacija ne bi nikada ni došlo. Uostalom i ja sam, s obzirom na svoje godine, protiv toga da se proganjaju stari ljudi. Druga je stvar ako se progone i ako se sudi mlađim osobama kao što su bile Šakić, Artuković i Ašner koji su bili u naponu snage i psihofizički vitalni premda zajedno nisu još imali ni 300 godina.

Dok ovo pišem ujedno gledam na RTL-ovom Dnevniku razgovor sa Stipom Mesićem. On kaže da je tu bilo nekih zločina (misli na Boljkovca) i da to nitko ne opravdava. Ujedno mudro daje do znanja kako nije dobro da se diraju antifašisti i komunisti. Potom prelazi na jednu sklisku temu rekavši kako ne želi govoriti o izgubljenim dolarskim čekovima, ali tvrdi kako je principijelno protiv svake korupcije. Zločesti urednici RTL-a postave mu nakon toga bezobrazno pitanje o tome tko mu je pozajmio novac za kupnju stana. Stipe, obziran kakav već je, kaže da on time ne želi zamarati hrvatsku javnost. Ne želi zamarati javnost ni time gdje je izgubio dolarske čekove. Na kraju je stručno objasnio primjenu ZKP-a u odnosu na poratne i ratne zločine, a to je učinio tako stručno i elokventno da je odmah bilo vidljivo kako, dok je on studirao pravo, taj predmet sigurno nije još ni postojao na Pravnom fakultetu. Iz čitavog tog razgovora na RTL-u bilo je vidljivo da Stipe još uvijek živi u nekom drugom dobu, vjerujući kako on može svojim autoritetom nekoga štititi ili mu pomoći. Netko živi na selu, a netko u gradu, a Stipe Mesić živi u oblacima vjerujući kako ljudi još uvijek puše njegove fore!

Jesmo, siti smo HDZ-a i Pupovca i…

Ogorčen uhićenjem Boljkovca, Milorad Pupovac odlučio je tužiti Hrvatsku Europskoj uniji. Kad u EU dobiju Pupovčevo pismo mnogi će zakolutati očima jer Hrvatsku tuži predsjednik stranke koja je u koaliciji sa strankom na vlasti koja je naredila Boljkovčevo uhićenje. Pupovčevi ministri sjede u Vladi zajedno sa HDZ-ovim Ministrom unutarnjih poslova. Nije baš jasno zašto se Uzelac nije obratio Karamarku i pokušao nešto srediti preko Jadranke na zatvorenoj sjednici Vlade. Bilo bi još efikasnije da su napisali pismo Šešelju u Haag tužeći se što genocidni Hrvati rade ne samo Srbima nego i svojim oznaškim kadrovima. Evo, pomoću takvih političkih dealova, kao što su Pupovac i njegova stranka, HDZ je sedam godina vladao Hrvatskom. Da slučajno nema rigidne desničarke Vesne Pusić, Pupovac bi već danas u Slavoniji imao Zajednicu opština po uzoru na SAO Krajinu. Naravno, Vesna ne voli HDZ. Naša je sreća što ne voli i ne podnosi ni imbecilnosti iz HDZ-ove kuhinje. Usput rečeno, iz te iste kuhinje nas već godinama uvjeravaju da smo sretni, ali ne znaju jesmo li i siti. Jesmo, siti smo i HDZ-a i Pupovca i velikog maga Šeksa i predsjednice Stranke i Vlade koju nitko nikada nije izabrao i koja nikada do sada u svoje ime nije dobila bilo koje izbore. Stara židovska poslovica glasi: “Od uspjeha do neuspjeha vodi samo jedan korak, a od neuspjeha do uspjeha vodi dugačak put!” nadam se da će se, nakon 5., prosinca ove godine, netko pametan u HDZ-u sjetiti ove uzrečice!




Potrčko Ive Sanadera

U postupku protiv bivšeg premijera Sanadera svjedočio je bivši predsjednik Vlade Nikica Valentić. Sve u svemu čisto gubljenje vremena. Nikica može govoriti satima, a da pri tome nikome niti pomogne niti naudi. Nikica voli sve ljude i sve stranke u Hrvatskoj. On naročito voli i simpatizira HDZ, SDP, HNS, HSS, HSP, HSLS, Hrvatske laburiste, Kerumovu stranku, Bandićevu Stijenu, Hrvatski plamen, Sačićev ABH, a u rodnoj Lici voli se osloniti na Hrast, a ne bukvu. Kao svjedok, Nikica daje verbalno i konkludentno primjer svima kakvi trebamo biti i zato ga se više ne smije zvati za svjedoka jer ako njegov pastoralni duh prekrije čitavu dvoranu na Županijskom sudu u Zagrebu, Sanader će odmah skrušeno priznati sve što mu se stavlja na teret, a zastupnica optužbe će ganuta odustati od optužbe.

Svi, međutim, s nestrpljenjem očekujemo zanimljivog svjedoka koji je već ušao u povijest hrvatskog pravosuđa legendarnom rečenicom “pola meni, pola tebi, pola Bagi”. On je bivši potpredsjednik Vlade i Ministar vanjskih poslova koji nikada nije patio od kompleksa veličine i pretjerane sujete. On će, očekuje se, na sudu, iskren kakav već je, otvoreno priznati da je 1994.g. bio obični potrčko Ivi Sanaderu, svom zamjeniku. Tresao se pred Sanaderom kao prut na vodi i javno daje do znanja da je sve što je Sanader izrekao ili će tek izreći o njemu najobičnija laž. Laž je čak i ono što će Sanader, u zajedničkom interesu, prešutjeti. Tu je stvar otišla tako daleko da bivšeg ministra i njegovog zamjenika ne bi mogao pomiriti čak ni Nikica Valentić. Mate je sve do danas živio u zabludi da je bio savršen birokrat, no je li zaista bio pokazat će postupci koji su u tijeku. Brooks Atkinson je jednom napisao: “Savršen birokrat je onaj koji uspijeva ne donositi nikakve odluke i izbjeći svaku odgovornost. Savršeniji je samo onaj koji uspijeva donositi sve odluke i izbjeći bilo kakvu odgovornost!’




Autor:Zvonimir Hodak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.