Kad može Kosor zašto ne bi mogao i Kuljiš biti premijer!

Autor: Zvonimir Hodak

Arapi lijepo kažu: Nema tog starog lava koji ne bi htio biti mladi magarac. A Mesić je bio oboje!

Opet zlobni napadi na «najpopularnijeg» hrvatskog političara svih vremena, na našeg voljenog Stipu Mesića. Zamislite samo nekakvi «bezvezni» zlatar Anton Kačinari tvrdi na sudu kako je našeg legendarnog bivšeg Predsjednika RH u njegovim kao snijeg čistim predsjedničkim kampanjama, između ostalih, financirala i albanska mafija. Stipe se vjerojatno krsti i brani se željeznom logikom: kakve veze ima taj Kačinari sa Albanijom, pa on živi u Zagrebu. Najprije su ga optuživali kako ga je financirao Gadafi, a sada mu podmeću albanske mafijaše. Svašta! Došlo je vrijeme da Mare Ingrid Martinčević opet osnuje Klub prijatelja Stipe Mesića kao i davne 2000 g. Bojim se da će mu opet uskoro trebati javna potpora da politički preživi. Moj prijatelj, popularni Boljanin Ufo (jednom su mu prijatelji poslali sa Roland Garrosa razglednicu naslovljenu samo na Ufo, otok Brač, Hrvatska, i zamislite uredno ju je primio) «obožavatelj» našeg Stipe, čuvši za ove klevete i laži samo je lakonski procijedio: «To je jedan fin i krasan gospodin kojem treba vjerovati i podržati ga!» Ufo je samo parafrazirao Mesića i njegov cinizam prema jednom francuskom odvjetniku kad ga je tužio zbog klevete. Stari lav misli da još nije došlo vrijeme za njegovo umirovljenje. Stalno nešto kombinira, priziva medije, traži saveznike, pojavljuje se tamo gdje ga pozovu i ne pozovu, komentira sve i svašta itd. Međutim, kao svakom starom lavu vrijeme mu je da prihvati biti ono što uistinu i jest. Arapi lijepo kažu: «Nema tog starog lava koji ne bi htio biti mladi magarac.» A Mesić je bio oboje!

Hrvatski neokomunisti i danas tvrde kako je 10 godina (1990-2000) bilo vrijeme tzv. Tuđmanovog mraka. I dalje su čvrsto uvjereni kako je period od 1945-1990 bio idilično doba bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije kad smo svi bili jednaki, a naročito neki. Priznaju tek da je bilo nekih sitnih devijacija, ali uostalom svako ih društvo ima. U Staroj Gradišci, Lepoglavi, Jasenovcu, na Golom otoku bilo je zatvorenika kao u priči, mnogi su streljani bez ikakvog suda i zakopani u raznim jamama diljem Hrvatske i Slovenije, a udbaši su batinali i posvuda pronalazili i progonili domaće neprijatelje i neprijateljsku emigraciju. Nakon mučenja i ubijanja zabavili bi se uz janjetinu i nikšićko pivo i evocirali na koji su način smaknuli narodne neprijatelje. Nakon tog demokratskog i svijetlog razdoblja bivše Juge, dolaskom hrvatske države za neokomuniste je nastalo razdoblje Tuđmanovog mrklog mraka. Pitaju se drugovi: tko je taj Tuđman koji je «počinio» genocid Srba u Vukovaru, Dubrovniku, Zadru i drugdje po Hrvatskoj. Nenaoružan srpski narod u Hrvatskoj miroljubivo je postavio barikade kako bi okupirao bar 1/3 hrvatskog teritorija. Sa suzama u očima morali su pobiti ranjenike na Ovčari. A znate li tko je najemotivnije proživljavao prijelaz iz jugo-idile u Tuđmanov mrak? Denis Kuljiš. Čovjek koji već godinama lije krokodilske suze za neposrednom socijalističkom demokracijom, omladinskim radnim akcijama, za Koktom, Divkom, nesvrstanima, Fijatom 1300 (popularnim iljadutristačem), Čkaljom, Mijom Aleksićem itd. Neki dan je u Rovinju, u sklopu Weekend Media Festivala trebala biti održana panel diskusija na temu: Fenomen Dnevnika. Moderator skupa je bio Denis Kuljiš – naš borac za neposrednu socijalističku demokraciju. Ugledni gosti, ljudi koji svakodnevno uređuju Dnevnik bili su sa TV Nova Iva Gačić, sa RTL-a Ivan Lovreček i sa HTV-a Zoran Šprajc. Umjesto jalove diskusije i potom krkanja janjetine došlo je do pravog fijaska. Zašto? Naš Denis je, u svojoj demokratskoj maniri, odbio dati gore navedenim gostima riječ da govore. Stoga su gosti napustili dvoranu bježeći od Denisove neposredne socijalističke demokracije. Oni koji vole Kuljiša, a ima i takvih, reći će: «Pa što onda? Ne moraju na svakom skupu svi govoriti.» Zamislite da jednog dana Denis Kuljiš ne-daj-Bože postane Predsjednikom Vlade. Kad može Kosor zašto ne bi mogao i Kuljiš! Stara izreka kaže: «Daj čovjeku vlast i odmah ćeš vidjeti kakav je!» Denisu se na vlasti ne bi moglo dogoditi 10 godina mraka. Njemu je mrak na oči pao već nakon par sekundi čim su sudionici skupa koji je vodio zatražili riječ da i oni nešto kažu. Stoga su mu sudionici skupa pobjegli iz dvorane jer oni poznaju Denisa, a Denis poznaje sebe. Aristotel je davno rekao: «Poznavanje sebe početak je svake mudrosti!»

Ideja koja je pala na glavu Jadranke Kosor

Nikad prežaljeni drug Tito je 1972.g., izrekao povijesno-pravnu rečenicu: «Drugovi ima sudija koji se drže zakona kao pijani plota!» Možete samo zamisliti koje je nastalo oduševljenje tada napredne inteligencije kad su čuli takvu Titovu doskočicu. Međutim, to je bilo vrijeme kad su dominirali izrazi kao socijalističko zakonodavstvo, sudovi udruženog rada, djela protiv naroda i države i sl. O svemu tome su razni Kuljiši, Plešei, Butkovići, Lovrićke i drugi ljevičarski novinari s ushitom izvještavali svekoliku javnost. Tu i takvu socijalističku idilu pokvario je namrgođeni starac Franjo Tuđman koji je štoviše naredio da suci u Hrvatskoj moraju suditi samo po zakonu. Dr. Tuđman je u međuvremenu detuđmaniziran, ali pravi ljudi uvijek imaju pokoju bistru ideju.

Takva jedna ideja pala je na glavu Jadranke Kosor! Usred borbe protiv korupcije ona se odlučila malo relaksirati te je u ime Vlade predložila Saboru zakon kojim će poništiti sve optužnice koje će Srbi podići u Srbiji protiv genocidnih Hrvata, a osobito ako je riječ o optužnici protiv njenog mentora Šeksa. Ako pak Srbi optuže Sanadera da je noću sa specijalcima ulazio u SAO Krajinu i likvidirao srpsku nejač, Vlada će izdati posebno priopćenje kako pažljivo prati situaciju, a neka srpske institucije rade svoj posao. Kad bude u Saboru izglasan ovaj zakon koji je smislila Kosorica u Srbiji će nastati panika slična onoj kad su ustaše 1995.g., napali Knin i usmrtili jednog civila. Hrvatski branitelj Veljko Marić, koji je ovih dana u Beogradu osuđen na 12 godina zatvora, bit će odmah pušten na slobodu uz «izvinjenje» Tadića & co. Srbi će se vaditi kako nisu znali da smo mi već ranije poništili sve optužnice i presude protiv njih. Tadić će se čak osobno «izvinuti» Josipoviću i predat će mu još jedan broj časopisa Zenit (u kojem Micić tvrdi kako je znanstveno dokazano da su Hrvati vanbračni plod papige i majmuna). Javio se i bivši Mesićev savjetnik za vanjsku politiku Tomislav Jakić, liberalni demokrat rankovićevskog tipa i dao izjavu za novosadski Dnevnik. Tužan je jer smatra da će 44 optužnice koje je Srbija digla protiv hrvatskih državljana na neki način narušiti odnose dviju prijateljskih zemalja. Uvjeren je kako je to sigurno iznenadilo te pogodilo i same Srbe u stilu «prosto ne mogu da verujem». Navodno je Srpska akademija znanosti i umetnosti na čelu sa starijim Tadićem odmah naredila tužiteljstvu da malo zastanu sa štancanjem optužnica protiv ustaša. Ostalih 356 isporučit će se Hrvatima prigodom narednog prijateljskog sastanka dvaju Predsjednika. Mogli bi ih tiskati kao prilog uz primjerak časopisa Zenit. Na kraju bivši savjetnik Stipe Mesića zaključuje kako je sve to dio predizborne kampanje u Srbiji i Hrvatskoj i da se tu više vodi računa o stranačkim negoli o interesima regiona. Winstomn Churchill je jednom rekao: «Najviše se laže u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji.» No, na našu žalost Srbi ne lažu. To je najbolje na svojoj koži osjetio hrvatski branitelj Veljko Marić.

Bušenje Hrvatske neprekidnim kapanjem ljevičarskih floskula

WikiLeaks postaje nepresušni izvor istina o našoj političkoj eliti. Bivši američki veleposlanik Ralf Frank napisao je 2003.g., svojevrsni vodič kroz našu političku scenu. Odmah se nameće jedno jednostavno pitanje: koji su to izvori na kojima je Frank zasnivao svoje analize koje ponekad više sliče na Divku negoli na Franck. Tako ugledni veleposlanik u jednoj svojoj analizi izražava čuđenje kako to da Ivić Pašalić, unatoč lošem imidžu, nije bio optužen. Njega ne zanima je li Pašalić bio upleten u krađu glasova na Saboru HDZ-a, na organiziranje unutarstranačkih izbora uz pomoć Borbaševaca, je li možda izvlačio novac iz državnih javnih tvrtki za osobnu korist, je li ugovarao nezakonite provizije prigodom sklapanja državnih poslova i sl. Jako mu je čudno kako netko s tako lošim medijskim imidžom (kao Pašalić) može biti na slobodi. Kad bi loš imidž bio kazneno djelo, zamislite na koliko bi godina robije bio u SAD-u osuđen George Bush ml. Mudrom veleposlaniku Franku Stipe Mesić je pak kvalitetan, popularan, ljudi mu vjeruju te je on, po njegovu mišljenju (zamislite!) – savjest hrvatske politike! Šteta što taj gospodin nije kao svoj izvor iskoristio Antona Kačinarija. Dobro, ne mora američki veleposlanik poznavati svakog Hrvata, ali za Gadafija i Fidel Castra je sigurno čuo, a onda i za njihovo neraskidivo prijateljstvo sa «savješću hrvatske politike»! Frank je vjerojatno ljubitelj horor filmova jer za Miroslava Tuđmana kaže (diplomatski uvijeno) da mu je politički kapital «jezovita sličnost sa ocem». Jezovit otac, jezovit sin! Tog uličarskog rječnika ne bi se posramio ni Miljenko Jergović. Kako mu je Mesić oličenje pozitivnog, Budiša mu je oličenje negativnog. Smatra ga čovjekom imperijalnog stava, tragičarem Hrvatskog proljeća koji je srozao svoju stranku na pišljivih 26 zastupnika u Saboru. Kad ga se Stranka napokon uspjela riješiti načinila je ogroman korak naprijed – ravno u provaliju! Tako danas HSLS ima u Saboru tek jednog zastupnika, ali je zato valjda za g. Franka sad simpatična stranka.




Naš se veleposlanik malo zapetljao u matematici. Tako tvrdi da je Vesna Pusić, sa svojih 7-8 zastupnika spasila vladajuću Račanovu koaliciju, a Budiša ju je rušio sa svojih 26 zastupnika koji su također bili dio koalicije. Probajmo pogađati tko su ti izvori na čijim podacima je američki veleposlanik sastavljao svoja izvješća i slao ih u Washington. Jesu li mu osnovne podatke o hrvatskim političarima davali Ivan Aralica, Milan Ivkošić, Davor Ivanković, Ante Gotovina, netko iz jezive obitelji Tuđman, netko iz braniteljske populacije ili su mu podatke servirali Ivan Zvonimir Čičak, Žarko Puhovski, Davor Butković, pok. Ivo Pukanić, Jelena Lovrić, Miljenko Jergović, Boris Dežulović i slični likovi. Ja ne mogu pogoditi, a možete li vi? I tako strani veleposlanici, na temelju «vjerodostojnih» izvora, kap-po-kap indoktriniraju svoje vlade o jezivom Tuđmanu, Pašaliću, Budiši te naprednom Mesiću, Sanaderu, Pusićki, Kosorici, a da nisu ni osjetili pravo bilo hrvatskog naroda. Kineska poslovica glasi: «Kap buši kamen, ne snagom već neprekidnim kapanjem.» A veleposlanici u Hrvatskoj i danas buše Hrvatsku neprekidnim kapanjem ljevičarskih floskula!

Autor:Zvonimir Hodak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.