Jadranka Kosor nadmašila je čak i kralja Aleksandra

Autor: Zvonimir Hodak

Sad vidimo tko su ljudi koji su vodili i još vode Hrvatsku u vrijeme tehničke revolucije, interneta, čipova i kibernetike. To su ljudi čija se retorika svodi na narodne poslovice i jadne doskočice. Sad mi je jasno zašto je njujorška burza, nakon što ju je svečano i ponosno otvorila Jadranka Kosor, odmah počela poslovati s gubitkom.

Premijerka Jadranka Kosor – poznata po tome da nema pojma što joj se dešavalo u Stranci u kojoj je bila deset godina zamjenica Predsjednika Stranke, a ni u Vladi gdje je pet godina bila potpredsjednica i dvije godine predsjednica – još jednom nas je oduševila svojom inventivnošću. Odlazeći, naime, u SAD, prije ulaska u zrakoplov, manirom velike državnice poručila nam je: „Čuvajte mi domovinu!“ netko bi rekao da je to patetično, a ja bih rekao da je to demagoški plitko. Asocijacija na kralja Aleksandra nameće se sama po sebi. Navodno je kralj smrtno ranjen u Marseju rekao: „Čuvajte mi Jugoslaviju!“ Kako su je čuvali, ali nisu očuvali, znamo. No cinici i danas tvrde kako je Kralj tada zapravo procijedio: „Upucaše me bre p…. im majčinu!“ Ako je to točno, onda je Jadranka nadmašila čak i kralja Aleksandra. Otišla je s pozom monarha na otvaranje njujorške burze i čitanje govora na lošem engleskom pred Generalnom skupštinom. Za to vrijeme ostavila je u zemlji kaos. Radnice Kamenskog gladuju i štrajkaju jer pet mjeseci nisu primile plaću. Iz dana u dan Remetinec se puni HDZ-ovim uzdanicama, a Predsjednica Vlade nas uveseljava deseteračkom retorikom iz dana u dan „naš brod će uploviti u sigurnu luku unatoč olujnim vjetrovima“, od vrućeg krumpira napravit će krumpir salatu, uhvatit će konja čvrsto za uzde, i još mnogo sličnih „mudrosti“.

Ni njen donedavni mentor Ivo Sanader ne zaostaje za Jadrankom. Ponaša se kao da živi u tursko doba. Kad su ga nedavno novinari u Austriji zapitali nešto o Hypo banci, mudro im je odgovorio: „Psi laju, karavane prolaze“. Dobro da nije rekao: “Tko rano rani… sam u nju upada“. Sad vidimo tko su ljudi koji su vodili i još vode Hrvatsku u vrijeme tehničke revolucije, interneta, čipova i kibernetike. To su ljudi čija se retorika svodi na narodne poslovice i jadne doskočice. Sad mi je jasno zašto je njujorška burza, nakon što ju je svečano i ponosno otvorila Jadranka Kosor, odmah počela poslovati s gubitkom!

Radnice Kamenskog nemaju za sir i vrnje

Sjećate li se odličnog novinara i prosječnog političara Nenada Ivankovića? On se ne tako davno bio kandidirao na zagrebačkim izborima, a osnovna misao njegove kampanje bila je da će Hrvatska ulaskom u EU ostati bez stoljećima popularnog sira i vrhnja. Naravno, Ivankovića su zbog slogana o siru i vrhnju razni medijski euro-idioti uporno ismijavali i podcjenjivali tako da je izgubio povjerenje javnosti i izbore. Ovih dana je sanitarna inspekcija grada Zagreba donijela rješenje da se mliječni proizvodi na našim tržnicama iliti placevima mogu prodavati samo u rashlađenim vitrinama na temperaturi između 4-8 stupnjeva jer tako zahtijevaju propisi EU-a. Još se samo čeka odluka da svaka kumica mora nabaviti svoj laptop kako bi mogla inspektorima, kad ju posjete, pokazati kako je napravila sir, a kako vrhnje. Ipak Nenad Ivanković nije bio sasvim u pravu. Siru i vrhnju nije odzvonilo ulaskom Hrvatske u EU već su ih sa štandova na našim tržnicama izbrisali domaći birokrati i politički poltroni koji su počeli provoditi EU propise i prije hrvatskog ulaska e da bi pokazali kako smo mi spremni učiniti i više negoli se od nas očekuje samo da nas prime u EU. Radnicama Kamenskog je to sve sigurno sasvim svejedno jer one nemaju ni za kruh i mlijeko, a kamoli za sir i vrhnje!

Sanaderova novinarska bolumenta

Pao je i šef Carine! Svi koji i malo poznaju način funkcioniranja USKOK-a su to očekivali. Svi osim Barišića! Da je očekivao uhićenje, valjda mu se ne bi dogodilo da policija kod njegovog zeta i kćeri pronađe preko dva milijuna kuna. Čitav taj vrtlog kaznenih afera polagano se približava epicentru, tj. Ivi Sanaderu. On je miran i kaže.“Ne bojim se, ponosan sam što sam učinio za Hrvatsku i HDZ i vraćam se u Zagreb“. Nadam se da mu je odluka o povratku mudrija od odluke da se povuče s mjesta Predsjednika Vlade. Možda vjeruje kako će imati medijsku potporu od onih lijevo orijentiranih novinara koje je godinama častio i obrađivao u Baltazaru te kojima je drugi dan davao ekskluzivne izjave i procjene. Sva ta novinarska bulumenta ga je godinama, dok je bio na vlasti u državi i HDZ-u, sustavno glorificirala i štitila, a istodobno nisu mogli ni smisliti HDZ. O njegovoj viletini u elitnom dijelu Zagreba nisu nikada progovorili iako su sigurno već i tada imali informacije o njegovom sumnjivom otkupu stanova. Međutim, kad je Darko Milinović počeo graditi obiteljsku kuću u Gospiću ti isti ljevičarski novinari tzv. istraživačkog novinarstva su iz dana u dan objavljivali reportaže o tome uz čuđenje od kuda mu lova, što će mu tolika kuća i sl. Opće je poznato da su uz Sanadera, dok je bio na vlasti, bili svi vlasnici naših tiskovina, ljevičarski urednici i novinari koji su svi zajedno godinama „glancali“ njegov lik i djelo i to podjednako Jelena Lovrić, Mladen Pleše, Davor Butković, Mladenka Šarić, a uz njih i Slavenka Drakulić, Snježana Banović i slični. Kad je riječ o novcu kojim je kupljena vila u Kozarćevoj nije se pronašla nikakva nova Ankica Lepej. Nitko nije nikada ozbiljno načeo teme Sanaderove imovine (osim malo o satovima), Mesićevih transakcija, načina na koji je Dragićević vodio Inu, IDS-ove prenamjene zemljišta u Istri vrijednog stotine milijuna eura, prodaje hotela ispod realnih cijena (Štrok) i sl. Sve su to teme o kojima je naše lijevo novinarstvo samo sporadično i površno izvještavalo, ali nikada nije ozbiljno i potpuno istražilo i iznijelo o čemu se zapravo radilo. Sve su to bile „nepodopštine“ njima dragih i bliskih političara pa ih je samonametnuta autocenzura (naslijeđena još iz doba komunizma) sprečavala da traže i objave istinu. Stara arapska poslovica kaže: „Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali“. Treba biti krajnje naivan i vjerovati da svi ti novinari nisu do sada ništa znali o „nepodopštinama dragih dečkića“ ili nisu bili radoznali saznati kako se to Sanader tako silno obogatio još u doba komunizma svojim poduzetništvom u Austriji da može kupiti vilu te nositi najskuplja odjela i satove, kako to da je Mesić bio poklopac u svakoj aferi, je li Štrokovo prijateljstvo s pok. Račanom imalo utjecaja na kupnju hotela u Dubrovniku za mizernu cijenu itd. Naravno, spomenuti novinari nisu naivni nego su se samo ponašali pragmatično. Naivan je jedino narod kad je izabrao dva zadnja Predsjednika države. Kao već otpisani političar, koji nije čak ni ušao u tadašnji novi sastav Sabora, Stjepan Mesić je 2000.g., voljom hrvatskih građana, premoćno pobijedio karizmatskog studentskog vođu iz 1970-tih i lidera liberala – Dražena Budišu. Budiša je bio politička i moralna vertikala sve dok nije omogućio onima, koji su ga poslali u Staru Gradišku na četiri godine robije, da dođu na vlast. Kad su 2000.g., osvojili vlast, Budiša je bio njihov službeni kandidat za Predsjednika RH, ali ispod žita su, zajedno sa HDZ-om, „drukali“ za Stjepana Mesića. Kao predsjednik Mesić je ostao zapamćen po jeftinim vicevima (kao npr.: onima o tek umrlom predsjedniku Tuđmanu), slanju arhive u Hag, valjda da zapečati svoje svjedočenje u Hagu protiv Hrvatske. Unatoč svemu, i opet uz pomoć HDZ-a koji je namjerno istaknuo kandidatkinju koja nije imala šanse, hrvatski su ga birači izabrali i drugi puta za Predsjednika RH.

Groteskna slika hrvatskih birača




Sadašnji predsjednik dr. Ivo Josipović je po obrazovanju, taktu i smislu za politički kompromis svjetlosnu godinu ispred Mesića. Međutim, na pitanje novinara u predsjedničkoj kampanji: „Tito ili Tuđman?“ odgovorio je „Tito!“. Mnogi će reći da svatko ima pravo na svoju procjenu. Kad spojimo dvije općepoznate činjenice onda dobivamo grotesknu sliku hrvatskih birača. Prva je činjenica da je pok. dr. Franjo Tuđman čovjek koji je najzaslužniji za stvaranje hrvatske države. Samim time je i zaslužan što je Josipović danas mogao postati Predsjednikom te države. S druge strane pok. Tito se proslavio izjavom da će prije Sava poteći uzvodno negoli će Hrvatska postati samostalnom državom. Da se ta Titova procjena ostvarila, Josipović sigurno nikada ne bi postao Predsjednikom države. Kad se, na kraju, uzme u obzir da se 85% Hrvata bar izjašnjava kao katolici i vjernici, a Josipović je agnostik, onda se o motivima koji vode hrvatske birače na izborima može govoriti samo uz gorki podsmjeh. Tolstoj je rekao: „U šahu kao i u životu primjećujemo svoje pogreške tek kad se drugi njima okoriste“. U šahovskoj partiji hrvatskih birača, oni još nisu spoznali da griješe!

Autor:Zvonimir Hodak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.