Anto Magzan/PIXSELL

Iz atmosfere u Lisinskom osjetio se ponos na taj revolucionarni zanos: ‘Hapsi, streljaj i puni jame bandom!’

Autor: Zvonimir Hodak

Nitko od šišmiša u Lisinskom nije ni zucnuo o tome tko je započeo agresiju na državu koju su oni stvorili još 1943.g? Tko je izmasakrirao 12 hrvatskih redarstvenika u Borovom selu?

Oni koji su još u ZAVNOH-u stvorili međunarodno priznatu RH imali su u Lisinskom veliku feštu. Sve se crvenilo, ali se baš nitko nije zacrvenio! Zašto i bi? Kad se trebalo glasovati u Saboru o odvajanju od Juge oni su demonstrativno napustili Sabor. Naravno su već davno znali da je država stvorena na nekom od ZAVNOH-a, a Titovim ustavom od 1974.g., ona je – kako bi rekao Ćiro – samo galvanizirana. Zbog čega onda to operetno glasovanje o izlasku iz Juge kad je još na zasjedanju ZAVNOH-a sve bilo riješeno. Ali tko to može objasniti ognjištarima? Što god da im kažeš, dijalektički im objasniš, oni samo ponavljaju “Zna se!“. Evocirale su se i uspomene na herojsko “oslobođenje“ grada heroja Zagreba. Odmah je bilo jasno da je nakon “oslobođenja” kvaliteta života u glavnom gradu takozvane NDH naglo porasla. Skoro svaki stanovnik imao je ponekog svog u grobu. Kad su “oslobodioci“ malo stišali svoj “bijes pravednika“, iza njih je ostalo 120 masovnih grobnica. To je ujedno tehnološki bum vrijedan još i danas divljenja. U mjesec i pol napunili su 120 masovnih grobnica! Stvarno udarnički! Iz atmosfere u Lisinskom osjetio se ponos na taj revolucionarni zanos. “Hapsi, streljaj i puni jame bandom!”.

Ivan Fumić, koji je 1945.g., bio sa svojih 15 godina u punoj snazi i vrijedan omladinac, pozvan je u glavni Dnevnik hrvatske “javne“ televizije da nas poduči tko su u Lijepoj našoj nacisti, fašisti i totalitaristi. Ivan je stručan i iskusan potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH. Zlobnici neosnovano tvrde kako je bio čudo od djeteta: sve što je znao sa deset godina, kad je otišao u partizane, zna i danas! Na HRT-u je naš dobričina Fuma procjenio da Vukovarski stožer vode nacisti, i “šatoraši“ su nacisti, a Kolinda je totalitariskinja. U isto vrijeme “dežurni demokrat“ Buda Lončar u Jutarnjem tvrdi da Tito nije bio diktator. Na radost i veselje Tvrtka Jakovine i Hrvoja Klasića. U Dnevniku nas je Fuma upozorio na ”Kevine jame“, a 120 jama koje su istinski demokrati u mjesec i pol iskopali i napunili Hrvatima, nije u žurbi ni spomenuo. U očima časnih antifašista vidjelo se da su spremni opet – pročitati Goranovu “Jamu”. Ako samo Bog i sreća junačka da! Tko je jamio, jamio je! Oni su 1945. i te kako jamili… Nitko od šišmiša u Lisinskom nije ni zucnuo o tome tko je započeo agresiju na državu koju su oni stvorili još 1943.g? Tko je izmasakrirao 12 hrvatskih redarstvenika u Borovom selu? Tko je razorio Vukovar, pobio ranjenike u bolnici i na Ovčari, tko je počinio pokolj u Škabrnji, tko je “poklonio“ Zagrebčanima zvončiće, tko je pobio Hrvate u Petrinji, tko je sravnio 14 km dugački Saborski sa zemljom, tko je zapalio žive starce u Sertić poljani? Čak ni Vlahušić u Dubrovniku ne zna tko je granatirao grad. Hvala Bogu i Svetom Vlahi da granatiranje nije bilo prekomjerno.

Javio se mirni i staloženi ministar rada Srbije Aleksandar Vulin te poručio Ranku Ostojiću da on, što se tiče ratnih zločina, najprije počisti vlastito dvorište. Sudac Vojnog suda JNA Ivek Fumić na to se samo blago nasmiješio. Ima pravo Aco. Masakr 12 hrvatskih redarstvenika već smo svi zaboravili. Zašto zbog 12 ljudi kvariti idilične odnose sa komšijama. Blago se nasmiješio i Boris Vlašić novinar Jutarnjeg, a Zoran Pusić od srca se nasmejao, Lora Vidović, pučka pravobraniteljica blago se nasmiješila, a da ni sama nije znala što je tu smiješno. U Documenti su se valjali od smijeha. Pomalo čak histerično! Kad bi bilo po nadobudnom ministru MUP-a onda bi morali loviti po Hrvatskoj i one koji su silovali oko 3.000 žena pa bi Šešelj morao svaki dan paliti hrvatske zastave. Tu smo se sami pobrinuli za pravdu. Već su dvojica silovatelja osuđeni. Dobro, nijedan nije završio u buksi, ali smo silovanim ženama osigurali lovu. Što bi još htjele? Kao i svaki kmetski i poltronski narod, mi volimo smijeh, ali nismo svi za to obdareni. Recimo europarlamentarka Ruža Tomašić, ”marginalna političarka”, poznata po tome da glatko pobjeđuje na izborima. Mada samo na onima na kojima se natječe. Na mirnu, normalnu i miroljubivu izjavu ministra Ace Vulina bivša kanadska policajka odgovorila “govorom mržnje“. Referirajući se na dobronamjernu izjavu Vulina o čišćenju hrvatskog dvorišta, Ruža je istom poručila “neka Srbi mole Boga da Hrvati ne čiste svoje dvorište jer će inače jako puno Srba iz Hrvatske morati otići u Srbiju“. Moram priznati da sam ostao zgrožen! Ona bi sve silovatelje otjerala iz Hrvatske? Sve one kojima smo obnovili kuće, a koji su masakrirali 12 redarstvenika u Borovom selu. Ona bi protjerala one koji su u Sertić poljani zapalili u kućama žive starce koji nisu uspjeli pobjeći. Ona se očito ne slaže sa izjavom, nama inače naklonjenog srpskog predsjednika Tome Nikolića da je Vukovar i danas srpski grad. Pa ima čovek valjda pravo na svoje mišljenje!

Zgrožen je i Ivica Dačić, poznat po nadimku “mali Sloba”. Sloba ga je navodno izuzetno cijenio skoro više nego Zoran Pusić, Vesna Tešerlič, Boris Vlašić i ostali. Uostalom, trebala bi mi podeblja knjiga, poput one koju je sad izdao Vice Vukojević, a koju je “napisala“ UDBA, da nabrojim sve koji “prosto nisu mogli da veruju“ da Ruža može tako da mrzi. Boris Vlašić, koji je u Jutarnjem napisao mali doktorat o iracionalnoj i bezrazložnoj mržnji prema miroljubivim Srbima, otkrio je još jednu tamnu stranu “posljednje“ Ruže hrvatske. Ona je, po Borisu, navodno ponosno izjavila kako ne želi da joj se kći uda za Srbina. Umjesto da je ponosno izjavila da je jedino što želi u svom životu da joj se kćer uda za Srbina. Po mogućnosti za jednog od onih 3.000 junaka koji su tako uspješno silovali žene za vrijeme “građanskog rata”.

Zgrožen je i bivši odvjetnik, a sad advokat, Branko Šerić koji apelira na DORH da odmah pokrene kazneni postupak protiv Ruže. Ako se Ruža slučajno želi nagoditi s tužiteljima tu je Branko da pomogne. Ako bi se provela anketa među časnim gledateljima Žikine dinastije, Ruža bi spaljivanje na Markovom trgu mogla izbjeći jedino da na motoru zapali natrag u Kanadu. Pa će drugi put malo pripaziti prije nego Srbe nazove četnicima mada sud u Beogradu još nije sudski rehabilitirao Dražu Čiču Mihajlovića.

Zbog govora mržnje nesretne Tomašićke jedna velika i masovna stranka kao što je HNS ide za 10 dana u kampanju. Nada Turina-Đurić šokirana je što na Ružin govor mržnje nije reagirala Kolinda i ako ju je bivša stranka Ruže Tomašić HSP AS podržala u predsjedničkoj kampanji. Po premudroj Nadi, da HSP AS nije podržala Kolindu za vrijeme predsjedničkih izbora onda bi Kolinda čak i mogla podržati Ružu u “govoru mržnje“. Sad mi je jasno zašto Vesna Pusić nije osudila maštanje Tome Grobara da je Vukovar srpski grad. Zato jer je ona navijala za Borisa Tadića. Jasna mi je sada i masovna podrška HNS od 1,5% glasača.

Na Markovom trgu trknuli se auti Kolinde i Zorana Milanovića, što su i ona i on ocijenili kao pokušaj državnog (s)udara.

Zaiskrilo je oko mimohoda za Dan pobjede. Knin ili Zagreb? Mislio sam da je Gotovina tu dilemu riješio 5. kolovoza 1995.g., ali gledajući uzbuđene boljševike u Lisinskom shvatih da će se prije izumiti lijek protiv raka i leukemije nego li će crveni i crni uskladiti svoje stavove oko države, Oluje, Tuđmana, Tita, Dinama i Hajduka… Mimohod u Zagrebu koštat će 3 milje. Nakon toga novi izračun. Između 5 do 6 milja. Zadnja predviđanje govore o 12 milijuna kuna. Jedna me misao progoni. Da je, onako apstraktno govoreći, živ dr. Franjo Tuđman i da on donese odluku o mimohodu u Zagrebu u istom danu kad i u Kninu bi li se gledalo na lovu, na prijevoz i troškovnike itd., sve kako bi se mimohod eskivirao? Večernji je, kao i uvijek, dobro obaviješten. Naslov “Zapovijednici iz Oluje Gotovina i Stipetić za mimohod u Zagrebu“. Moj teniski partner Luka Zaradić me značajno pogleda i reče: “Ne mogu virovat’ da je Ante za Milanovića“. Čitajući dalje moj omiljeni dnevnik vidjeh da se Gotovina nije izjasnio. Novinar je to čuo od nekih “prijatelja“ Ante Gotovina. Što je isto k’o da je to rekao general. Skoro! E, kako sad riješiti problem Kolinde. Ona si je umislila da je vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Vladajući priznaju da je. Ali ona je ipak samo žensko. Kraj Stazića, Peđe Grbina, Olivera Frljića i drugih, kako da nam ženska odlučuje o mimohodu. Smijat će nam se EU! Odlučit ćemo mi muški iz SDP-a. Na čelu sa Ingrid-Marom Antičević-Marinović. Meni to po malo miriši na neku vrstu mekanog i puzajućeg državnog (s)udara. A vama?

Sve je očitije da su naši antifašisti živjeli četiri godine za antifašizam a potom preostalih 70 godina od antifašizma.

Nadam se da je Jutarnji završio sa mamutskom biografijom Bude Lončara, čovjeka koji je “spasio“ Hrvatsku od nje same. Toliko gluposti koliko je Drago Hedl pokušao prodati čitateljima zavrijeđuje Nobela. Za glupost naravno! Buda je 9’1. g, sredio embargo na kupnju oružja zaraćenim stranama da bi spriječio daljnje naoružavanje JNA i Miloševića! Ha, ha, ha! To je možda jedino zgodna podloga za sinopsis neke humorističke emisije. Sada kad je Dragu Hedla tako dobro krenulo u Jutarnjem, možemo možda uskoro očekivati i romanisiranu biografiju Slobodana Miloševića s tvrdnjom kako je zapravo vodio rat protiv Hrvatske kako bi utvrdio hrvatsko jedinstvo. Po mom skromnom mišljenju zajednički nazivnik svakog takvog glorificiranja je jedino – jugoslavenstvo. Ma Buda je prijedlogom za uvođenje embarga zapravo pokušao spasiti Jugu, a priče o sprečavanju naoružavanja JNA su vulgarna smijurija.

Zanimljivo je kako se danas sve češće u medijima promoviraju jugonostalgičari kao npr: Rade Šerbedžija, Oliver Frljić, Goran Bregović, Mira Furlan, Slavenka Drakulić, Johnny Štulić, Ante Tomić, Jurica Pavičić i tko bi ih sve nabrojao. Uglavnom, ako se Hedlu to ponudi, dok ih svih ispromovira, imat će posla do kraja života!

U Kumanovu počele ulične borbe između Makedonaca i Albanaca. Kako bi pomogli Makedoncima smiriti albanski bunt, Srbi su im spremni poslati tenkove kojima su još nedavno gazili Albance po Kosovu uz poruku: “Gazi dalje!“

U Moskvi još jedno priznanje srpskom antifašizmu. Prvi njemački vojnik u Srbiji poginuo je 1943. g., uz dva antifašistička pokreta: četnički i partizanski. Zato im je Putin odao zasluženo priznanje na megavojnoj paradi u Moskvi rekavši: “Srbi su se protiv fašizma borili do krajnjih granica.“ Točno, ali samo ako je ta krajnja granica išla do Virovitice, Karlovca i Karlobaga odnosno do zapadnih granica Velike Srbije. Izgleda kako neki kod komšija i dan danas BEZGRANIČNO vjeruju u tu “krajnju“ granicu.

Autor:Zvonimir Hodak