Hrvati su aktivirali svoj najjači adut – famoznu hrvatsku šutnju!

Autor: Zvonimir Hodak

Srbi su u glavama Zimmermana, Goldsteina, Lustiga i sličnih vječni mirotvorci. Još od Sarajeva i Gavrila Principa, Stjepana Radića, Draže Mihajlovića, Bleiburga, Vukovara, Srebrenice i Đinđića Srbi su stekli marljivom diplomacijom na svim razinama taj gandijevski status koji je galvaniziran u glavama zapadnih političara, a hrvatska ljevica će im benevolentno otpisati i oprostiti svaki zločin kao tek ishitreni nestašluk.

Za razliku od Japana, koji je ‘zemlja smješka’, Hrvatska je sve više smješna zemlja! Ovih dana su Hrvati, na čelu s Jadrankom Kosor, pali u laganu komu jer ih je popljuvao njihov veliki prijatelj Bob Dylan. Bože, kako smo ga samo voljeli! Istina da on nikada nije imao pojima kako je naš veliki prijatelj i naš uzor. Ostali smo mu jedino u sjećanju po tome što nam je uzeo dobru lovu za svoja dva koncerta koja je tu održao! No, Robert Allen Zimmerman se malo našmrkao i prosuo svoju političku mudrost u magazinu Rolling Stone podučivši nas kako ‘crnci osjete rasistu, Židovi nacistu, a Srbi Hrvate’! Izgleda da jedini koji nisu nikoga u stanju nanjušiti su – Hrvati! Oni nisu čak nanjušili ni Stipu Mesića. Taj bi boljševik, koji je zdušno svjedočio protiv vlastite zemlje u Haagu, bio i danas još predsjednikom države, samo da mu to hrvatski Ustav dopušta. Da su Hrvati rasni ili rasistički psi, kako to misli gospodin Zimmerman, oni bi boljševika u Mesiću sigurno na vrijeme nanjušili! Ali Hrvati nažalost imaju instinkt gusaka koje s vremena na vrijeme odlutaju u maglu! Naravno, naš Dylan zna da su njegovi favoriti i povijesne žrtve Srbi samo u jednom danu posmicali u Srebrenici 8.000 Bošnjaka. Međutim, uvjerili su ga kako je to bio samo eksces i da se ionako pretjeruje s brojkama kad se radi o srpskim zločinima. Srbi su u glavama Zimmermana, Goldsteina, Lustiga i sličnih vječni mirotvorci. Još od Sarajeva i Gavrila Principa, Stjepana Radića, Draže Mihajlovića, Bleiburga, Vukovara, Srebrenice i Đinđića Srbi su stekli marljivom diplomacijom na svim razinama taj gandijevski status koji je galvaniziran u glavama zapadnih političara, a hrvatska ljevica će im benevolentno otpisati i oprostiti svaki zločin kao tek ishitreni nestašluk. Rusi, iako im je sve savršeno jasno o kakvom je to srpskom mirotvorstvu riječ, uvijek će podržavati Srbe iz strateških razloga. I to je ok! Ali pogledajmo kako Hrvati reagiraju na floskulu o Srbima kao vječitim povijesnim žrtvama nepravde? Hrvati su aktivirali svoj najjači adut – famoznu hrvatsku šutnju! Vlast mudro šuti, a Zagorci bi rekli ‘Kaj je je!’

Goldsteinova knjiga opravdala sveti rat Srba protiv ‘Ustaša’

Ali zato ne šuti Slavko Goldstein. Hrvatska npr. ima akademika Duleta Bilandžića u Povijesnom razredu HAZU-a koji nije nikada studirao povijest nego je kao oficir JNA završio ekonomiju. Još ugledniji od njega je Slavko Goldstein koji također nije nikada studirao povijest, ali nikada nije završio ni jedan fakultet, no danas je za ljevicu ugledni i uvaženi povjesničar koji izriče same neoborive istine o Hrvatima i našoj povijesnoj krivnji. Ovaj naš vrli povjesničar je nedavno objavio knjigu pod zanimljivim naslovom: ‘Četrdesetiprva – godina koja se vraća’. Ovih je dana ta knjiga svečano predstavljena u Beogradu u velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine koja je bila prepuna znatiželjnika. Oni koji su došli na prezentaciju, a 1991.g., bacali su cvijeće na tenkove koji su kretali na Vukovar i Hrvatsku, cvali su sada od sreće. Goldsteinova im je knjiga napokon priznanje da su 1991.g., pravilno nanjušili Hrvate i krenuli u sveti rat protiv Ustaša. Još da je samo bilo mjesta i za sve gledatelje Žikine dinastije iz Hrvatske, e to bi onda bio potpuni pir… Možda je pao i prijedlog da se druga prezentacija knjige održi na Gazimestanu tako da mogu doći i svi gledatelji Žikine dinastije, a pjevali bi u pauzi Bora Čorba i Bob Dylan! Goldstein je Židov, pa zamislite da se neki židovski pisac domisli napisati knjigu koja opisuje sve židovske zločine u izraelsko-arapskim ratovima. Prezentaciju takve knjige zamislite da održi u nekoj dvorani koja se nalazi u pojasu Gaze, a u kojoj bi sjedili zajedno pripadnici Hamasa, Al Fataha i Hezbolaha! Nagradno pitanje glasi: Kako bi bio dočekan u Izraelu? Danas i apolitična mladež zna da je Srbija sa svojom JNA izvršila agresiju na Hrvatsku, okupirala trećinu hrvatskog teritorija, napravila teške zločine od Vukovara do Škabrnje tako da je čak i međunarodna zajednica bila prisiljena proglasiti Miloševića balkanskim krvnikom. Sve to ipak nije omelo nezavršenog studenta Goldsteina da odleprša u Srbiju i da svojom tobože povijesnom knjigom dade im za pravo sve što su radili Hrvatima u Domovinskom ratu! Po mojoj je procjeni Slavko Goldstein, uz sve počasti u dvorani Kolarčeve zadužbine, izgubio svaku čast!

Sanader ima pravo na svoj optimizam

Pišući ovu kolumnu, jednim sam okom gledao Ivu Sanadera u emisiji ‘Nedjeljom u dva’. Nogometnim rječnikom rečeno bio je to čisti bunker. Bunker koji je Aca Stanković u par navrata ipak uspio probiti. Dragi Ivo misli da protiv njega postoji urota Mladena Bajića. Stanković mu je dao do znanja kako je naše podzemlje ukopano vrlo visoko. Tresla su se brda, a nije se rodio čak ni Mladen Bajić. Sanader ima pravo na svoj optimizam. On vjeruje kako su sve činjenice o njegovoj nevinosti evidentne, ali ih nitko ne želi vidjeti. Uz njegovo najveće životno razočaranje – Jadranku Kosor, bojim se da će se uskoro razočarati u još jednoj Jadranki Sloković kad uvidi da mu neće uspjeti isposlovati oslobađajuću presudu kojoj se tako usrdno nada vjerujući kako nije ni za što kriv i kako nije učinio ni jednu pogrešku ili bilo što loše dok je bio na čelu Vlade i HDZ-a. Stvarno je neizlječivi narcis! Talentirani Josip Sirovec iz Koprivnice napisao je u svom aforizmu: ‘Loš ljubavnik će se i u francuskom krevetu praviti Englez!’

Boga nema jer da ga ima ne bi bilo Auschwitza

Došla mi je u ruke Slobodna (Feralova) Dalmacija! Osim što sam iz nje prepisao par aforizama Josipa Siroveca iz Koprivnice, zapazio sam i nadarenog Feralovca Damira Pilića. Kao i svaka hrvatska stara kokoš rasipa on svoje ljevičarske nepročešljane misli na feralovski plitak način. Dohvatio se Branka Lustiga koji je, s obzirom na to što je sve u životu proživio, poručio zadarskoj djeci da Boga nema jer da ga ima ne bi bilo Auschwitza, Jasenovca, Srebrenice, Vukovara itd. Lustig ima pravo tako zboriti jer je bio još kao dječak od 11 godina u Auschwitzu! Međutim, naš Damir je skočio na zadnje noge i trese se od pomisli kako živi u državi u kojoj je normalno da školska godina počinje s katoličkim vjerskim obredima unutar školske zgrade bez obzira što među učenicima ima i nekatolika i ateista, a nije normalno da netko učenicima kaže da Boga nema. ‘Čemu onda Ustav?’ zabezeknuto se pita naša kokoš odnosno Pilić. Ako je normalno da Lustig nameće djeci svoj ateistički nazor, zašto bi bilo nenormalno da na to reagira katolička većina u Hrvatskoj koja iznosi oko 85% ljudi. Piliću, kao staroj jugo-kokoši, nije smetalo da je u njemu neprežaljenoj Jugi 10% partijaša svoj ateistički svjetonazor nametalo 90% većini vjernika. On bi i danas zasjao od sreće da školska godina započne s upoznavanjem djece s osnovama dijalektičkog materijalizma i s drugom Titom na čelu kolone. I na kraju naš se Pilić sam zapetljao kao pile u kućine pa se pita kad to treba djeci otkriti da Bog zapravo ne postoji? Premudro zaključuje kako bi tu tešku zabludu trebalo demaskirati onaj tren kad djeca spoznaju nepostojanje pravog Djedice Mraza. Vrlo mudro od jednog pilića! To su u Sarajevu riješili uspješno tako da su Djeda Mraza javno ekskomunicirali tvrdeći kako je on zapravo katolička izmišljotina. Znači da u Sarajevu nema Boga, a što je s Alahom…..? Josip Sirovec bi to lijepo popratio riječima: ‘Ne treba praviti razliku među ljudima, treba razlikovati ljude!’




Uz ovakve prijatelje, Hrvatima u BiH nisu potrebni neprijatelji!

Biskup Ratko Perić uputio je, kako piše Večernjak, dramatičnu promemoriju Ivi Josipoviću. Biskup Perić, inače poznat kao veliki protivnik toga da je bilo ukazanja u Međugorju (pa se čudi kako je 30 milijuna ljudi palo na blef fratara), iznosi u svom pismu Josipoviću sve nepravde koje se nanose Hrvatima u BiH. Ukratko, biskup javno iznosi ono što u BiH znaju i mala djeca, a to je da Hrvati moraju dobiti u BiH svoj vlastiti entitet i svoje institucije, radijske i TV emisije na hrvatskom jeziku jer će inače nestati Hrvata u BiH. Po meni, crkveni vrh BiH nije puno zakasnio sa svojim upozorenjima – samo nekih dvadesetak godina! S druge strane hrvatsko kulturno društvo Napredak iz Sarajeva doživotno, a možda i nakon što umre, izabralo je opet mons. prof. dr. Franju Topića za svog predsjednika. On i danas smatra kako Hrvati dominiraju u BiH, a možda i u Republici Srpskoj. On smatra kako su Hrvati najbogatiji u BiH i da ih ima svugdje gdje treba i ne treba. Zanimljivo je da biskup Franjo Komarica prima zaslužno odlikovanje od Milorada Dodiga za uspješan povratak u Republiku Srpsku tri hrvatske obitelji. Mons. Perić si razbija glavu s 30 milijuna vjernika koji svake godine navraćaju u Međugorje. Možda bi bilo bolje da je dio njih otišao u Međimurje, umjesto u Međugorje. I na kraju ispada da hrvatske interese u BiH guraju i štite Tomšić i Topić. Uz ovakve prijatelje, Hrvatima u BiH nisu potrebni neprijatelji! Na svečanosti, na kojoj se dr. Franjo dao izabrati za vječnog predsjednika Napretka, bili su nazočni svi relevantni predstavnici BiH Hrvata kao Fehim Škaljić, Radoje Vidović, Chris Bennett, Tonino Inchingoli, Boris Miletić (Hrvata koji je zabranio Thompsonu da pjeva u pulskoj Areni), Miroslava Živanovića, Šaćir Filandra, Jakoba Fincija i Savu Vlaškog. Zašto nije došao i Topićev istomišljenik Komšić, nije poznato. Povodom održavanja skupštine u sarajevskoj katedrali Srca Isusova održana je bila i Sveta misa. Ona je i u simboličkom smislu bila jako potrebna svim, Hrvatima u BiH dok ih još uopće tamo ima. Ako hrvatske interese u BiH budu zastupali i nadalje samo Komšić, Topić, Komarica i Perić jedino im Bog može pomoći! Možda da se udruže sa sarajevskim Kinezima kojih je u Sarajevu više od Hrvata. Na kraju jedna opservacija na multietničku BiH: dok je turska novinarka premrla od straha da će ponovno iz dubrovačkog zatvora biti izručena Turskoj, u isto vrijeme je turski premijer u Sarajevu slušao ushićena evociranja o svim osmanlijskim pobjedama u osvajanju BiH. To je otprilike isto kao da Merkelica dođe u posjet u Francusku pa s domaćinima, uz francuski konjak, raspreda o sjajnim hitlerovim pobjedama u II. svjetskom ratu! Čisti mrak!!! Josip Sirovec bi rekao: ‘Naš mrak nije običan mrak. To je mrak-deluxe!’




Autor:Zvonimir Hodak
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.