Davor Javorovic/PIXSELL

Da su naši branitelji u Domovinskom ratu bili skloni trulim kompromisima kao političari danas, sada bi predsjednik Sabora bio možda Mile Martić

Autor: Zvonimir Hodak

Pitalica: zašto pas liže svoja jaja? Zato jer može! Zašto su Kinezi dali tako povoljnu ponudu za izgradnju Pelješkog mosta? Zato jer mogu… Tako misli i kineski veleposlanik. Da bi Kina tehnološki zaokružila svoju ponudu morala bi imenovati savjetnike jer se most ne gradi na Chang Jiangu ili po naški Dugoj rijeci nego u nekoj balkanskoj vukojebini kako to vole kazati EU činovnici. Pa da, teoretski, Ante Ramljak ponudi svoje savjetnike Kinezima po cijeni od recimo 40.000 kn. dnevno kineska bi cijena izgradnje Pelješkog mosta odmah dosegla iznos za koji bi naše tvrtke gradile isti most.

Zašto Ramljak tvrtki Texo Management d.o.o. plaća oko milijun kuna mjesečno za savjetovanja? Zato jer može! Dobro, to je stvarno velika tvrtka jer je do ulaska u “veliki biznis“ s Hrvatima imala godišnji promet tu negdje oko milju kuna. Još 2016.g. je Texo Management d.o.o. imao dva zaposlena, a godinu prije samo jednog, ali itekako vrijednog. Najjača referenca očito im je bila činjenica da je u njoj radio naš Ante. Zlobnici sad javno sikću o tobožnjem sukobu interesa. Malo kasno! Ugovor je potpisan, a Texo Management d.o.o. već je zaposlio još jednog “savjetnika“, pa ako domoroci i dalje nastave mutiti vodu sva će lova Agrokora otići na Texo savjetnike.

Za to vrijeme radnici, blagajnice i prodavačice u Konzumu i dalje će vjerovati da su brojke objavljene u medijima obična izmišljotina. Iznos od 40.000 kn. zvuči k’o tiskarska pogreška. I jest greška, samo ne tiskarska. Usput rečeno, ona dva “savjetnika“ iz 2016.g. imala su prosječnu plaću od 4.276 kn, a onaj iz 2014.g. 2.730 kn. Po tim iznosima se najbolje vidi koliko su savjetnici Texo Managementa d.o.o. kompetentni i važni za posao koji rade. Možda bi baš oni mogli iz vlastitog iskustva objasniti blagajnicama Konzuma kako preživjeti sa 2.730 kunića mjesečno. I tako će bivši Ramljakovi suradnici savjetovati Antu Ramljaka. Kao strani partneri Ante Ramljaka i ministrice Marine Dalić. Tako to biva u zemlji homo balcanicus-a.

Jednom sam već napisao da i poštenog čovjeka možete potplatiti ako ga pošteno platite.

Neki dan je, nakon duge i teške bolesti, umro odvjetnik Marijan Hanžeković. Onima koji su tu vijest popratili gnjusnim komentarima na društvenim mrežama želim samo poručiti kako pok. Marijan Hanžeković nije sudjelovao u pisanju inače katastrofalnog Ovršnog zakona već su to radili ”pravni stručnjaci” pod dirigentskom palicom tadašnjeg i sadašnjeg ministra Bošnjakovića. Kad je već u percepciji javnosti bio sustavno stvaran dojam o pok. Hanžekoviću kao ”kralju ovrha”, dobro je što je u Večernjem od 3.veljače o.g. napokon objavljena lista odvjetnika koji se bave ovrhama. Čak ni Večernjak, koji je glavni konkurent na medijskom tržištu Hanžekovićevom Jutarnjem, nije mogao sakriti činjenicu da je Hanžekovićeva kancelarija dijelila tek peto/šesto mjesto po prihodima od ovrha u 2016.g.

Dolazi nam Aleksandar Vučić. Predsjednik “nesvrstane“ Srbije kako ga titulira cinični i zlobni Marcel Holjevac. Milijan Brkić čeka ga raširenih ruku: “Srbija je naša prijateljska i susjedna zemlja“. Istinito, ali djelomično! Roby Bajruši ruši stereotipe o tome kako neki u RH ne vole našeg Acu. Volimo mi i Acu Stankovića koji nam diže tlak svake nedjelje, pa zašto ne bi smo voljeli predsjednika “prijateljske nam i susjedne zemlje“? Zemljo otvori se, cvile ognjištari, rigidni i frigidni desničari, klerofašisti i intelektualni talog koji je od neke koristi samo u izbornoj godini. Pomalo zabrinuto klima glavom čak i Davor Ivanković. I njemu se čini da se tu radi o tipičnoj političkoj “svetoj vodici“ za koju znamo da niti koristi, a niti šteti. Vrijeme u koje su navodno “gospodari svijeta“ zavrnuli ruku Kolindi i Aci više je nego tragikomično.

Do tog “srdačnog“ susreta, na inicijativu KGK, dolazi upravo u vrijeme histeričnih napada naših “susjeda i prijatelja“ na RH. Proglašavaju nas ustašama, nacistima, klerofašistima, genocidnim Hrvatima itd. Sve je to zgodna i već oprobana taktika. Nazvao bih je novim trendom u Europi. Njemačka tvrdi da su Poljaci fašisti, četnici tvrde da su Hrvati nacisti. Dobro ih izvrijeđaj, popljuj i optuži za genocid 5. kolovoza 1996. g. i onda očekuj njihov poziv i možda ispriku za sva zla koje su nanijeli još u II svjetskom ratu srpskoj nejači. Srbi nesporno imaju pravo na svoju taktiku i strategiju.




Međutim, što je s hrvatskim vladajućim elitama koje žmirkaju čekajući neki “miraz“ koji će Vučić donijeti sa sobom? Dobar miraz mogao bi biti izložba o Jasenovcu koju je tako fino uredio “kustos“ Dačić zvan mali Sloba. Odgovor našeg MVEP-a je bio diplomatsko-poltronska juha bez mirisa i okusa. Sad bih ja po stoti puta trebao zamarati sve oko sebe koji je to SS general slao Hitleru brzojav o tome kako je 1942.g. Srbija već bila očišćena od Židova. Tko će napokon reći u lice današnjim srpskim političarima da je njihova agresorska politika početkom devedesetih poražena i upozoriti ih da mi spremamo izložbu o njihovim ratnim zločinima u Vukovaru, Kijevu, Škabrnji i Dubrovniku te ih podsjetiti na presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu o Oluji, na Srebrenicu, na činjenicu da je Hrvatskoj vojsci trebalo 72 sata da završi operaciju “Bljesak“ te samo četiri dana da finalizira “Oluju“? Tko će ih napokon podsjetiti da je sam vožd Sloba one pobjegle na traktorima proglasio zečevima?

Hoće li ih ikada itko s naše strane upozoriti da Memorandum II nema izgleda za bilo kakav uspjeh? Hrvatski politički poltroni uvijek su skloni tzv. “Bečkoj školi“ odnosno mlakom i beskrvnom izražaju tako da se ni u snu ne bi sjetili iznijeti bilo kakve činjenice kojima bi odgovorili na laži i klevete s druge strane. Da su naši branitelji u Domovinskom ratu bili tako skloni trulim kompromisima danas bi predsjednik Sabora bio možda Mile Martić. Ratni heroj i zapovjednik 4. splitske general Damir Krstičević podržava posjet, ali uz ispriku. Zbog toga je bio odmah upozoren da se brine o svom resoru. Kao da je Oluju odradio Mate Granić čiji se rukopis osjeti u pozivu KGK Vučiću.

Mišljenja sam da urbana bajka o Trumpu i Putinu kao liderima koji su djelovali na Predsjednicu RH da pozove Vučića u posjet ima bazični nedostatak. Svjetski lideri se, barem dok traje mir, ne bave državicama koje su često manje od pojedinih četvrti njihovih većih gradova. Mi zapravo tepamo sebi i svojoj narcisoidnosti kad vlastite političke poteze pripisujemo tobožnjoj brizi svjetskih lidera o nama. Neka se napokon naši političari ugledaju u Trumpa koji bez dlake na jeziku direktno iznosi svoje stavove, a da mu popularnost u SAD-u nije pala nego raste.




Nije ga uplašila ni naša lijeva medijska falanga koja će ga jobovski strpljivo rušiti sve do kraja njegovog drugog mandata. Na kraju, izgleda da je Damir Krstičević ipak sugestivno djelovao na naše susjede i “prijatelje“. Iz Beograda dolaze vijesti da će srpska delegacija, u znak dobre volje te bratstva i jedinstva, priznati legitimitet Oluje(!?) Tako da se srpski politički establišment neće ubuduće uzbuđivati kad će u našem HNK-u igrati drama Williama Shakespearea ”Oluja”, niti će skakati na noge lagane ako naša publika oduševljeno zapljeska Prosperu, vojvodi od Milana i moćnom čarobnjaku u sukobu s braćom Antoniom i Alonsom kad ga ovi budu bacali u more.

Ako sve to bude režirao Oli Frljić u more bi mogli letjeti zajedno Kolinda i Plenković držeći se za ruku. To bi svakako izazvalo opće oduševljenje, jednako iskreno i spontano kao na nedavnom kolinju u Jazavčevom Kerempuhu. Kad bi nam, uz to, još Aca, Dačić, Vulin te ostali “antifašisti“ donijeli na dar reprint Micićevog Zenita i tako reprizirali susret Josipović – Tadić, našoj sreći ne bi bilo kraja. Opet bi se do sita “nasmejali“ Micićevoj duhovitoj simetriji o nastanku Hrvata kao križanju papige i majmuna. Nadam se kako će Vučić, nakon što se led otopi, posjetiti i “napaćene“ zemljake u Glini gdje im je 1995.g. održao ”historijski govor” kao Šešeljev izaslanik. Aca je tada pozdravio glinske Srbe koji su prvi ustali protiv ustaške vlasti… “Nikada ovdje više ustaška vlast neće moći da dođe“ rekao je tada odlučni Aca. Sad je vrijeme da ga naš lav Mate Granić za vrijeme posjete KGK podsjeti na te dane ponosa i slave…

F.M. Dostojevski je jednom napisao: “Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zaustavljati da bi bacio kamen na svakog psa koji je zalajao na tebe, nećeš nikada stići do cilja“.

Umjesto već legendarne Sneške Banović izronila je iz progresivnog mraka dr. sc. Snješka Knežević i to upravo kad je počeo padati snijeg u ustašiji. Doktorici je udarila na slobodarsko lijeve živce vijest da se u Zagrebu sprema podizanje općeg spomenika Holokaustu. Suštinski problem je, smatra doktorica, u tome što se nismo konačno i definitivno obračunali s ustaškim zločinima. Snješka je po Telegramu “najvažnija povjesničarka zagrebačkog urbanizma“.

No, očito je s političkom poviješću Sneška još uvijek na ”vi”. Možda joj Bule i Jelena Lovrić blago napomenu da je s ustaškim zločinima obračunalo još 1945.g, zatim 1971.g i na kraju u Vukovaru, na Ovčari, u Dubrovniku, Škabrnji, Saborskom i na ostalim mjestima diljem Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Snješka bi se i po četvrti put obračunavala, ali sada su nastala neka nova, malo tvrđa vremena za Snješku, Snježanu, Olija Frljića, Vedranu Rudan, Freda Matića, Matu Kapovića, Klasića, Jakovinu, Markovinu i dr. Snješkine “ustaše“ danas više nisu goloruki zarobljenici već su spremni na reprizu Oluje i Bljeska. Neće više u Hudu jamu, na Križni put, u jame Macelja… Dosta im je jama po sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Kako bi se to Snješka obračunala s ustašama? Oni su davno ispod zemlje! Dobro, u Hudoj jami nije se dogodio pravi masovni zločin ustaškog tipa. Tamo je stradalo svega 3.000 nenaoružanih muškaraca, žena i posve mladih djevojaka čije smo pletenice gledali u tragičnom filmu u Lisinskom.

Kad se već Snješka poziva na Ognjena Krausa i Sanju Tabaković Zoričić iz Židovske općine Zagreb, trebalo bi i njih napokon priupitati jesu li se oni ikada referirali na činjenicu oko slanja telegrama Nedića Hitleru o očišćenoj Srbiji od Židova? Ustaše su za vrijeme NDH otele Židovima svu imovinu i uživali u njoj pune četiri godine sve do kraja rata. Nakon rata Krausov je otac bio javni tužitelj pa je li tražio od tadašnjeg komunističkog režima povratak židovske imovine? Ako i je, nije uspio jer su komunistički “oslobodioci“ preuzeli tu imovinu i u njoj uživali od četrdesetpete pa sve do danas, preko svojih potomaka. Danas se javljaju neki potomci tih ”oslobodioca”.

Lako ih je prepoznati jer su zauzeli medije i razne nevladine udruge, bore se za Trg Maršala Tita, traže reviziju Vatikanskih ugovora i hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije. Kako to lucidno piše Borislav Ristić u Večernjaku, cinično ismijavajući borbu za prava žena kroz baš Istanbulsku konvenciju: “…a poznato je da je Istanbul sa svojim haremima kroz stoljeća bio simbol ženskih prava i sloboda“. Ti isti potomci ”oslobodioca” kroz “satiru“ kolju i ubijaju sve one koji misle drugačije od njih kao nepodobne. Istina je za njih nebitna. Bitno je oduševljenje istomišljenika i opetovano laganje i iskrivljivanje činjenica. Kao u Kerempuhu.

Čitava jedna plejada likova kao što su Snješka Knežević, Sneška Banović, Ikača iz Siska, Tomić, Jergović, Dežulović, Frlja, Mile Kekin, Rade i familija, Gerovac, Mandić, Vlašić, Jelena Lovrić, Vedrana Rudan, Klasić i ostali povjesničari ljevičari… žive od svog laprdanja o antifašizmu te od neprekidnog detektiranja novih i novih ustaša i fašista. No, mirne duše možemo im zasvirati “Uzalud vam trud svirači… za druge je dunja žuta.“

Da parafraziram Indiru Gandi: “Neprekidno nam pružate ruku, ali ne možete se rukovati stisnutom šakom“.

Trump je lakmus papir u politici. Što je uspješniji to su naši “intelektualni proleteri“ zeleniji od zavisti. Trump i Regan su dovoljno čvrsti dokazi da su konzervativni desni predsjednici daleko uspješniji od tzv. liberala. S Reganom su se ismijavali, a on je, ne ispalivši ni jedan metak, srušio najprije Berlinski zid, a nakon toga i SSSR. Opjevani Obama je bio za mene isprazni demagog. Vodio je osam što ratova što vojnih akcija po svijetu, ali ljevičari su mu priskrbili Nobela za mir. Ni manje ni više! Država je stagnirala na svim poljima, 46 milijuna ljudi živjelo je od socijalne pomoći. Sada je “nesposobni“ i trapavi Trump u godinu dana otvorio dva i pol milijuna radnih mjesta. Po procjeni MMF-a pokrenuo je svjetsko gospodarstvo. Burze cvijetaju, nezaposlenost je skoro na nuli. Gledam neku večer lijevu RTL. Komentar na Davos u Švicarskoj. Opća strka oko Trumpa. Borba da se približe onom tko je evidentno uspješan. Međutim, naš lijevi drug s RTL-a Trumpovo godišnje obraćanje naciji komentira u posprdnom tonu. On “misli“ da se nesretni Trump hvali s Obaminim “reformama“. Spominje se čak i JFK kao autor nekih Trumpovih poteza. I na kraju aluzije na propali brak SAD-ovog predsjednika jer supruga prvi puta na godišnje obraćanje nacije nije došla zajedno s njim. Drugovi i drugarice novinari, nađite si nove uzore i prodajte ih jeftino na lijevim liberalnim sajmovima. Već su otrcani Bill Clinton i Monica Lewinsky, Francois Mitterand i njegova vanbračna djeca, John F. Kennedy i Marilyn Monroe… zar vas malo ne zabrinjavaju vaši kompleksi? Radnička Amerika je zadovoljna. Posla imaju kao nikad prije. Standard im raste, a hrvatska Šesta lička kreće u križarski rat protiv tipa sa nemogućom frizurom. Da barem imamo u RH nekog sa sličnom frizurom! Ili barem s Orbanovom.

Abraham Lincoln je se jednom zapitao: “Što je to konzervatizam? Nije li to odanost starom i isprobanom protiv novog i neisprobanog”.

Autor:Zvonimir Hodak