fbpx
Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL

Zločesti protivnici Plenkovićeve politike kritiziraju Strategiju razvoja! S druge strane, HDZ-ovci smatraju da će im osigurati uspjeh na izborima

Autor: Guste Santini / 7dnevno

Stanje u Lijepoj Našoj tmurno je i turobno. Nema dobrih vijesti. Čak kad nam jave kakvo poboljšanje, recimo smanjenje broja umrlih, izostaje očekivana reakcija. Ponašamo se kao da
su nas svi ostavili. Pokorno ispaštamo grijehe. Prihvatili smo najgori put – bit će što bude.

Takav pristup nije dobar i neće dati rješenje za nagomilane probleme. Strategija 2030 donosi puno novih planova koje valja ostvariti. Strategija 2030 mogući je odgovor na ugroze koje su povećale broj siromašnih, beskućnika, nezaposlenih itd. Sabor će idućih dana raspravljati o Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030 koja je javno obznanjena 12. studenoga prošle godine. Javna sredstva priopćavanja dala su malu pažnju, a drugi su zanemarili jedan od najznačajnijih dokumenata koji identificira ciljeve razvoja hrvatskog društva u idućem desetljeću. Postoje različita
mišljenja kako je Strategija 2030 samo još jedna priča koju pričamo kako bismo obavili domaću zadaću prema EU-u. Postoji i druga priča koja kazuje kako je premijer Plenković odlučio “uvesti” više sustavnosti pri određivanju ciljeva i mjera daljnjeg razvoja društva i kako ih ostvariti. Navedeno sugerira kako je premijer Plenković odlučio postati državnik. Opet imamo o istim pitanjima različite, čak dijametralno suprotne i nespojive, odgovore.

U prvom slučaju imamo proglašavanje Strategije 2030 još jednim birokratskim pristupom koji uporno ignorira zabrinjavajuće stanje u hrvatskom društvu. Nositelji takve retorike oporbeni su
političari i ekonomisti poznati kao katastrofičari. Na drugoj strani imamo ocjenu Strategije 2030 kao dokumenta kojim se traže i nude snažne promjene te novi ciljevi koji će pokrenuti
cjelokupni demokratski društveni razvoj. Izbor novog puta je avantura jer usprkos najboljoj volji i namjerama, nije sigurno da ćete uspjeti u svom naumu. To je trnovit put u svakom,
posebno političkom, poslu. Zagovornici stava kako Strategija 2030 predstavlja “novo u krilu starog”, kako bi rekao Marx, daju sasvim drugu interpretaciju. Između ostalog, govore nam kako prisutan pristup u Strategiji 2030 nije priča bez sadržaja, već sustavno određivanje ciljeva koje valja ostvariti u idućih deset godina. Vizija na kojoj se temelji strategija do 2030. impresivna je jer kaže: “Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve”.

Dramatično stanje

Ma koliko osporavali rad premijera Plenkovića, morate priznati da je vizija dobro formuliran okvir koji bi, prema tome, trebao imati podršku svih političkih opcija. Tako određenu viziju Sabor bi morao jednoglasno prihvatiti. Nažalost, smatraju vladajući, oporba će iznositi razne primjedbe samo zato da umanji značaj iskoraka premijera Plenkovića. Iz navedenog stava slijedi kako zagovornici i pristalice HDZ-a smatraju da će na lokalnim izborima “pomesti” ostale političke opcije. Na sljedećim parlamentarnim izborima vjeruju da će ostvariti natpolovičnu većinu saborskih mjesta, a potom je samo nebo granica. To je nagrada koju nudi Strategija 2030. To opozicija ne smije dopustiti. Treba učiniti sve kako bi se pokazalo da je Strategija 2030 samo još jedan papir koji će, nakon izglasavanja u Saboru, postati i ostati nevažan i brzo zaboravljen. Dosadašnja iskustva potvrđuju navode oporbe.

Međutim, u ovim bremenitim vremenima već sam nagovještaj da može biti drugačije morao bi pokrenuti ovu trulu močvaru beznađa. Smatram da je Hrvatska zaslužila promjene koje će je približiti demokratskom i razvijenom svijetu. Slovenija je to učinila i odmakla. Češka je učinila isto. I druge tranzicijske zemlje su danas razvijenije od nas. Vrijeme je da se i mi
pokrenemo. U protivnom će sve manje ljudi slušati priču o suverenitetu jer će živjeti i raditi negdje drugdje. Zlonamjerni oponenti ukazuju na to da se prilikom prezentacije Strategije 2030 naglašava angažman osnovnoškolaca kojih je bilo čak 3402, što je mnogo više u odnosu na broj sudionika u stručnim raspravama. Oponenti pitaju: kako je moguće da javna sredstva priopćavanja nisu informirala hrvatske građane da se raspravlja o njihovoj budućnosti? I dalje, koji su razlozi što su se događanja skrivala. Njih je bilo čak 186. U slučaju komercijalnih medija teško je odgovoriti zašto se u političkom dijelu programa nije posvetilo više pažnje pitanjima Strategije 2030.

Međutim, u slučaju javne televizije to je doista nestvarno. Kako je moguće ocijeniti javnu televiziju da zadovoljavajuće obavlja svoju temeljnu funkciju ako nije organizirala primjerenu raspravu o Strategiji 2030 koja će bitno promijeniti stanje u Hrvatskoj? Dramatično stanje u Lijepoj Našoj trebalo bi biti dostatan dodatni signal javnoj televiziji da, s osobitim zadovoljstvom, prezentira hrvatskim građanima Strategiju 2030. I tako im implicite i eksplicite poruči kako sutra može biti bolje od onoga što imamo danas. To je do te mjere neshvatljivo da je moguće ustvrditi, suprotno
od mišljenja koje je prisutno u javnom prostoru, kako je premijer Plenković miljenik javne televizije i kako ona djeluje u suglasju s premijerom. Strategija 2030 tek je nekoliko puta bila predmetom rasprave na javnoj televiziji.

Visoki ciljevi




Teško je shvatiti i razumjeti, kako kaže premijer Plenković, ignoriranje rasta dohotka po glavi stanovnika brže od prosjeka EU-a. Kako je moguće da javna sredstva priopćavanja ne zanimaju rasprave o cilju po kojem će se povećati stopa zaposlenosti od 66,7 na 75%. Postavljanje tako visokog cilja treba poštovati i promovirati među građanima Lijepe Naše. Ne treba gubiti iz vida da je jedan od temeljnih ciljeva svake uređene države održati broj zaposlenih. Rast i razvoj smanjuju, supstituiraju, udio rada kapitalom. Strategija Vlade premijera Plenkovića namjerava u razdoblju od deset godina povećati dohodak po glavi stanovnika i povećati stopu zaposlenosti. Ni manje ni više. Te teme javna televizija ignorira. Zapravo, ponašanje javne televizije podržava stav oporbe koja nastoji prikazati kako je Strategija 2030 samo još jedno prazno obećanje.

Razmotrimo tretiranje najznačajnijeg problema Lijepe Naše u svjetlu Strategije 2030. Desetljećima hrvatska bilježi smanjenje broja stanovnika, i to kako na temelju prirodnog kretanja tako i na temelju emigracijskih procesa. U proteklih deset godina broj živorođene djece se smanjio za 10 tisuća. Istovremeno je broj umrlih građana iznosio nešto više od 50 tisuća godišnje. Smanjenje broja stanovnika doseglo je zabrinjavajuću razinu od 16 tisuća godišnje, što predstavlja četiri promila ili tek nešto manje od polovine postotka ukupnog broja stanovnika. Kad je riječ o demografskim statistikama, četiri promila godišnje predstavljaju dramu. I to je samo jedan dio priče. Drugi se odnosi na egzodus cijelih mladih obitelji iz Hrvatske “trbuhom za kruhom”.

Pogledajmo što piše u Strategiji 2030. Ona je glede demografskog problema odlučno postavila vrlo ambiciozne ciljeve. Kako demografska pitanja sadrže značajna prirodna obilježja, neki ciljevi zvuče posebno ambiciozno. U tome se posebno ističe produljenje životnog vijeka, posebno kod muškaraca, i povećanje stope fertiliteta. Strategija 2030 nam kazuje kako će se u idućih deset godina povećati broj godina života kod žena za pet i pol godina, a kod muškaraca daleko više, 7,5 godina. To je pravi put koji nas vodi ostvarenju cilja koji nitko nikad i nigdje nije ostvario. To je donja granica. Gornje nema.

Prirodni zakoni




Zločesti oponenti politike premijera Plenkovića tvrde da se takvi ciljevi, naprosto biološki, u deset godina ne mogu ostvariti. Tomu zločesto dodaju kako stranka na vlasti misli da je moguće mijenjati prirodne zakone. Siguran sam da javni prostor vapi za pravim pitanjima, raspravama i odgovorima. Svi su zainteresirani osim javne televizije. Za takve rasprave posebno je zainteresiran premijer Plenković. Zadivljujuća su očekivanja povećanja stope fertiliteta sa sadašnjih 1,47 djece na 1,8 djece, pri čemu je to mnogo više od prosječne stope fertiliteta koju danas bilježimo na razini EU-a. Nevjerni Tome traže dokumente na kojima se zasnivaju tako postavljeni ciljevi i vjerojatnost, utemeljenost, njihova ostvarenja. Prije nego što iznesu svoju argumentaciju, trebali bi
sagledati moguće učinke Strategije na demografska kretanja. Kratko rečeno, jedna i druga mjera najprije će smanjiti smanjenje broja stanovnika povećavajući broj rođene djece i smanjujući broj umrlih stanovnika, a potom će se pokrenuti rastući pozitivni trend. Ako Strategiju 2030 promatrate integralno, vidjet ćete da to nije cijela priča. Neće se samo zaustaviti prirodni pad broja stanovnika.

Istovremeno, a to je naročito važno, snažno će se poraditi kako bi se povećala vrijednost radnog kapitala. Program je cjelovit jer obuhvaća obrazovanje mladih i odraslih te se, što je posebno važno, povećava uloga i značaj znanosti i istraživanja u cjelokupnom društvenom sustavu. Međutim, dodaju pristalice premijera Plenkovića, neće to biti samo kvantitativno povećanje broja hrvatskih građana. Oni će biti obrazovani jednako kao i ostali građani EU-a. U primarnom obrazovnom procesu povećat će se broj sati od sadašnjih 1890 na 4062 sata godišnje, što znači
da će se broj učitelja više nego udvostručiti, što je samo po sebi velik izazov. Iako manje, povećat će se broj sati u srednjim školama. Umjesto sadašnjeg 2651 sata, učenici će utrošiti čak 2956 sati kako bi povećali svoja znanja i umijeća. Kad je riječ o cjeloživotnom obrazovanju, tada se mogu očekivati tektonske promjene. Stopa sudjelovanja odraslih u cjeloživotnom obrazovanju danas iznosi 3,5%, dok će se u sljedećih deset godina broj utrostručiti i iznosit će fantastičnih 10,8%. Iz navedenog slijedi kako će obrazovni sustav postati temeljni čimbenik promjena. To potvrđuje povećanje izdvajanja za istraživanje i razvoj. Postojeći udio od 1,11% povećat će se na fantastičnih 3% BDP-a. Tako dramatične promjene koje nam slijede u idućem razdoblju moramo
i možemo zahvaliti odlučnosti Vlade premijera Plenkovića da postavi tako visoke ciljeve.

Temeljni dokument

Zato nije čudno što ćemo u idućih deset godina povećati dohodak po glavi stanovnika. Umjesto postojeće razine od 65%, povećat će se na 75% BDP-a EU-a, što znači da ćemo brže rasti
od prosjeka EU-a za cijelih 15%. Ni to nije sve. Rast dohotka po glavi stanovnika omogućit će smanjenje udjela osoba u riziku od siromaštva. Prisutni problemi koji povećavaju rizik
od siromaštva Strategijom 2030 će se najprije zaustaviti, a zatim smanjiti. 2030. godine u Hrvatskoj će biti manje osoba u riziku od siromaštva, od postojećih 23,3, broj će se smanjiti
na najviše 15%. Strategija 2030 je kompleksna priča i potrebno ju je kompleksno sagledavati. Parcijalne interpretacije su moguće, ali treba ukazati na kompleksnost cjelokupnog društvenog sustava čiju sudbinu dijele postavljeni ciljevi u Strategiji 2030. Osporavatelji politike premijera Plenkovića ne samo da traže izračune koji su sačinjeni i koji opravdavaju navedene stope rasta i povećanja blagostanja hrvatskih građana, oni idu dalje i tvrde kako ne postoje studije na kojima se temelji Strategija 2030. To treba riješiti na jedini mogući način – predočiti sve studije na kojima se temelji Strategija 2030.

To će biti trenutak političke pobjede premijera Plenkovića. Raspravu o Strategiji 2030 valja provesti na najvišoj znanstvenoj, stručnoj, moralnoj i etičkoj razini. Riječ je o temeljnom dokumentu koji će odrediti naše sutra. To je važno, ali je još važnije da Strategija 2030 određuje budućnost naše djece i unučadi. I to ne samo zato što se radi o zahtjevnom programu, već, posebno, zato što se nalazimo u depresiji koja ugrožava sam opstanak Lijepe Naše.

Autor:Guste Santini / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.