Zašto Plenković nikada neće biti Orban?

Pojava Andreja Plenkovića, uglađenog i obrazovanog diplomata koji se vratio nakon godina provedenih u Bruxsellesu, i to nakon prilično kalkuliranja, odnosno dok nije bio siguran da će preuzeti vlast u Hrvatskoj, već je bilo prvo ozbiljno upozorenje da stvari ne stoje onako kako su većini izgledali.

Plenkovićevi javni nastup, način izražavanja i odijevanja, govor tijela te potpuno iracionalna ideja da iz stranke desnog centra stvori „suvremenu stranku“ koja će Hrvatsku voditi kao državu koja se pod njegovim vodstvom i diktatom odrekla gotovo svega nacionalnog – zbog „višeg cilja“ koji Plenković vidi u bespogovornom izvršavanju svega onoga što mu se naloži iz Bruxsellesa, rezultirala je katastrofalnim posljedicama po samopouzdanje nacije i dovela do teške krize identiteta.

Poznato je da narod srušenog ponosa nema nikakvih šansi postići gospodarski prosperitet, kao ni međunarodni ugled.

Kako to izgleda pod Plenkovićevom političkom platformom, pokazuju sljedeći primjeri.

„Šesti autobus“ na temu Vukovara i tisuće autobusa za Njemačku

Primjer kako izgleda kulturna politika u Hrvatskoj postupak je HRT-a. Naime, u konkurenciji za snimanje na HRT-u se našao i igrani film i serijal “Šesti autobus” na temu Vukovara i Ovčare. Kroz priču o šestom autobusu za Ovčaru, za koji se ne zna gdje je završio s ljudima koji se vode kao nestali, opisuje se vukovarska saga od početka rata u Vukovaru do Ovčare. Igrani film “Šesti autobus” najveći je filmski projekt vezan uz rat u Vukovaru, a možda i za cjelokupni Domovinski rat, ali nacionalna televizija za takav projekt nema interesa?!

Zato ima interesa za tisuće autobusa s kartom u jednom smjeru. Prema Njemačkoj ili u druge države odlaze cijele obitelji, a iluzorno je očekivati da će se ikada više vratiti. Dvjesto tisuća stanovnika otišlo je iz Hrvatske, u nekoliko godina, ne samo jer im je dosta praznih obećanja, nego jer ne vjeruju da će u našoj Domovini biti bolje.

Spor sa Slovenijom

Već 29. prosinca 2017. Slovenija najavljuje tužbu, i preuzimanje nadzora nad Savudrijskom valom prema arbitražnoj odluci suda koju Hrvatska ne prihvaća. Prema reakciji Plenkovića, on nije previše zabrinut; „Porazgovarat ću ja s Mirom (op. a Cerarom) pa ćemo se sve dogovoriti“,  uz osmijeh je odgovorio Plenković na pitanje novinara o tome problemu.

Nobilo zastupa Bošnjake u tužbama protiv RH

Odvjetnik Anto Nobilo izjavio je: “Osnovno je pitanje može li se ono što se događalo u logorima u BiH pod upravom HVO-a pripisati Republici Hrvatskoj ili ne. Po mom mišljenju – da” te nastavio;

„Na temelju presude ne možete podići i tražiti ništa od Republike Hrvatske. Međutim, ta presuda je utvrdila da su predsjednik države, ministar obrane i načelnik glavnog stožera sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu u ratu koji je bio međunarodni i smatram da bi se zločini u jednoj državi mogli pripisati drugoj državi.“

Ima Nobilo u „pripisivanju“ Hrvatskoj svega i svačega priličnog iskustva.

Bivši oficiri JNA osumnjičeni za raketiranje Banskih dvora

Nakon dugih 26 godina šestero visoko pozicioniranih ljudi bivše JNA, koje hrvatska policija i državno odvjetništvo terete za raketiranje Banskih dvora ratne 1991., napokon su osumnjičeni. Napad na Banske dvore bio je pripremljen u Zemunu, u zapovjedništvu ratnog zrakoplovstva JNA. Zapovijed je izdao general major Ljubo Bajić koji danas živi u Srbiji.

Bajić je za HRT telefonom izjavio: “Vi ste za mene bili oružani pobunjenici, a zna se kako se s pobunjenicima postupa. Hrvatska nije bila država, niti je bila priznata država. Što se desilo, desilo se”, rekao je.

Dakle i nakon 26 godina Bajić zna kako se s  „pobunjenicima postupa“, dok u 149 masovnih grobnica od 1991.g.  leži oko 2 500 civila i branitelja, a za većinu tih zločina ovdašnji pobunjenici nikada neće odgovarati.

Plenković je ipak najviše zabrinut za klimatske promjene

“One Planet Summit” organiziran je na prijedlog Francuske, u suradnji s UN-om i Svjetskom bankom, nakon što je američki predsjednik Donald Trump odlučio povući SAD iz tog sporazuma. Velike zagađivače predstavljali su diplomati niže razine, ministri u slučaju Kine, Indije ili Kanade.

Zato se premijer Plenković pojavio na summitu, iako je Hrvatska gotovo posve deindustrijalizirana te davao izjave u stilu tek izabrane  Miss svijeta (želimo mir u svijetu i da djeca ne budu gladna); „Mi ispunjavamo naše obveze i na razini EU-a i na globalnoj razini. Bitno je da je Hrvatska danas ovdje i bitno je da naši partneri vide koliko nam je stalo da damo konkretni doprinos u ovom području.“

Plenkoviću je bitno da partneri vide koliko nam je stalo, a našu kvotu stakleničkih plinova, koju nismo dosegnuli, prodat ćemo nekoj od država koje razvijaju svoju industriju i brinu o tome da osiguraju gospodarski rast.

Kakva farsa!

Zašto Plenković nikada neće biti Orban

Na simboličkoj razini odgovor smo mogli vidjeti nakon što je Juncker uštipnuo Plenkovića i poslao mu poljubac.

Na razini upravljanja državom Orban je pokazao kako mu je za razliku od Plenkovića na prvom mjestu interes Mađarske i Mađara te da se ne ustručava ući u spor s Bruxellesom, Sorosem ili bilo s kime, ako se radi o suverenitetu i interesu njegove države, kao niti pregovarati s Putinom, ma koliko god zbog toga bijesnili u Bruxsellesu.

Najbolje je to vidljivo u zadnjoj Orbanovoj izjavi: “Ako nestane slobode i nacionalne neovisnosti, i mi ćemo nestati. Migracija se može zaustaviti, globalizacija se može držati pod kontrolom, Bruxsell se može zauzdati, plan financijskih spekulanata može se sabotirati, a na suludu ideju o Sjedinjenim europskim državama može se navući luđačka košulja.” – naglasio je i dodao:

“Za to je potrebno samo da se u Srednjoj Europi udruže Poljaci, Česi, Slovaci, Rumunji i Mađari. Ne želimo se rastočiti u talionici naroda.”

Plenkoviću, a gdje je iz toga društva nestala Hrvatska?