Grgo Jelavic/PIXSELL

Zašto je Hrvatska biskupska konferencija izdala hrvatske vjernike?

Autor: Željko Sakić

„Ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda“, rekao je Stepinac i ostao dosljedan tome do kraja svoga života. Katolička crkva u Hrvatskoj bila je za vrijeme totalitarnog komunističkog režima izvrgnuta jakoj represiji, o čemu ne svjedoči samo sudbina Stepinca. Posebno se njome bavila i komunistička tajna policija i sasvim izvjesno imala u tome određenih uspjeha. Usprkos svemu, Crkva i hrvatski narod su opstali pa su u najtežim trenucima borbe za opstanak i slobodu 1991.g. hrvatski vojnici i policajci nosili krunice oko vrata.

Danas je Crkva često meta napada istih onih totalitarnih umova koji nikada nisu prihvatili niti demokraciju niti pad komunizma. No, u samoj Crkvi postoji trećina svećenika koji uslijed nedostatka novca za osnovne potrebe žive uz pomoć Fonda za siromašne svećenike. Jedna trećina svećenika pak, razmeće se i bahati neprimjerenim materijalnim luksuzom, dok jedna trećina živi primjereno svome poslanju i položaju u društvu, ničim se ne izdvajajući od većine naroda. Tko dakle, osim ostrašćenih liberalnih fašista, Crkvi stalno ponavlja poznatu mantru; „Mjesto vam je iza oltara“, a tko i zbog čega to prihvaća, dok se univerzalne, temeljne, vrijednosti svakodnevno ruše i razvaljuju?

HBK i Istanbulska konvencija

Najava usvajanja Istanbulske konvencije izazvala je kod vjernika veliko nezadovoljstvo, zbog uvođenja rodne ideologije u obrazovnu, kulturnu i ostale javne politike. Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, 4. travnja 2018. komentirao je okolnosti vezane uz Istanbulsku konvenciju. U razgovoru s premijerom, mons. Puljić je inzistirao na pojašnjenju interpretativne izjave te je rekao kako to može izgledati „prikladna stvar u ovom vremenu velike napetosti“. Prikladna je osobito zbog onoga kad kaže da konvencija „ne sadrži obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka“. To je vrlo pozitivno. Dobro je što se nakon interpretativne izjave hrvatske Vlade očitovalo i Vijeće Europe koje ponavlja slične stvari. Dosad tumačenje Istanbulske konvencije od strane Vijeća Europe nije bilo deklasificirano. „Zahvaljujući upravo možda hrvatskom slučaju, deklasificirala se i sad je to javna stvar. Dakle, dobro je da je u tom kontekstu Hrvatska, ako smijem reći, dala svoj pozitivan doprinos“ rekao je mons. Puljić.

Ovakav naivan stav predsjednika HBK da je Vijeće Europe učinilo bilo što zbog Hrvatske, koju je Andrej Plenković doveo u sluganski odnos spram svih institucija koje se nalaze u Bruxsellesu te neshvaćanje da intrepretativna izjava Vlade nema nikave pravne težine već su bile naznake onoga što će se dogoditi. Moguće je postaviti i pitanja zbog čega se mons. Puljić uopće sastajao s Plenkovićem koji je već ranije odlučio uvesti Istanbulsku konvenciju, bez obzira na stav HBK, kao i zbog čega je uopće jedan tako „benigan“ dokument bio klasificiran, dakle, tajan?

HBK i prosvjedi

Komentirajući prosvjed protiv IK u Zagrebu, nadbiskup Puljić je rekao da to nije organizirala Crkva. No, da je Crkva i organizirala prosvjed, tko bi joj bilo što mogao zamjeriti? „To su ljudi koji idu u Crkvu, obitelji, majke i očevi. Ljudi imaju puno pitanja“ rekao je mons. Puljić, smatrajući potrebnim da se sastanu ozbiljni ljudi, intelektualci i rasprave o rodnoj ideologiji.

Ozbiljne rasprave i objašnjenja o rodnoj ideologiji uopće nije bilo. Premijer Plenković iskoristio je ove dvosmislene stavove mons. Puljića pa je čak izjavio kako HBK-a podržava donošenje Istanbulske konvencije. Zaredale su izjave dužnosnika HDZ-a kako je i HBK za donošenje Konvencije.

Stoga je 14. ožujka 2018.g. komentirajući najave kako se vladajuća većina priprema za postupak saborske ratifikacije Istanbulske konvencije predsjednik HBK bio prisiljen pojasniti kako se Crkva do sada u dva navrata jasno očitovala o tom dokumentu, uz ocjenu kako je u njegovoj pozadini rodna ideologija odnosno “nova vrsta ideologije”.

Stierova tvrdnja bez odgovora

Davor Ivo Stier, politički tajnik HDZ-a, je prije sjednice Predsjedništva HDZ-a 6. travnja 2018. izjavio sljedeće: “Političari koji traže podršku Crkve možda znaju i pokoju prljavštinu iz crkvene hijerarhije, ali ne žele da se te prljavštine očiste već da one ostanu i na temelju toga ucjenjuju i kontroliraju Crkvu”.

Na tu njegovu izjavu uslijedila su malobrojna i neuvjerljiva negiranja iz HDZ-a, dok je HBK zašutjela. A nije se nakon ove izjave trebalo tako gromoglasno šutjeti.

Između ostalog, Stier je rekao i ovo: “Ja nisam klerikalac. Najviše antiklerikalaca je među vjernicima koji idu redovno i tiho svaku nedjelju na misu i pokušavaju slijediti Kristov nauk, a najviše klerikalaca među političarima koji se tu i tamo pojave da bi pokupili pljesak u crkvi i prije izbora tražeći podršku klera”.

No, već je bilo prekasno.

Usprkos stavu HBK u Saboru je 13. travnja 2018. izglasana Istanbulska konvencija uz suglasje većine zastupnika HDZ-a i SDP-a te ostalih lijevo-liberalnih zastupnika, sa 110 glasova za i 30 protiv. Pljesak SDP-a zastupnicima HDZ-a označio je početak novog političkog savezništva, koje će se tek formalizirati na prvim slijedećim izborima, ali umnogome već traje.

Nakon toga bilo je jasno kako će vjernici poduzeti daljnje korake i dogodio se prosvjed u Splitu. I dogodilo se novo distanciranje klera od vjernika.

– Vidite da sam otišao 400 kilometara u suprotnom smjeru – rekao je nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić, dodavši – nismo mi organizatori nego civilne udruge. Tako se i dodatno ogradio od vjernika. Barišić bi morao znati da se u današnje vrijeme ruše Vlade država, a nalogodavci se često nalaze tisućama kilometara daleko. Stoga je besmislena argumentacija o 400 kilometara udaljenosti. Osim toga, zar Barišić toliko malo drži do  vlastitih vjernika da nije prigodom prosvjeda mogao niti sjediti u svojoj palači u Splitu, ako ga prosvjed već nije zanimao?

“Vidite kakav je moj odnos prema tom skupu po tome što sam u Zagrebu, a skup je u Splitu, rekao je Barišić. Da ne bi bilo nikakve dvojbe, dodao je da je ponosan što su Crkva i stranačka politika daleko od skupa.

No, nije stranačka politika tako daleko od Crkve. Mnoge biskupe jako brine hoće li se održati veza s nekim utjecajnim političkim opcijama. Tako u Rijeci gdje je Vojko Obersnel objedinio i zakonodavnu i izvršnu i sudbenu vlast pa je upravo on nadmeno branio građanima koristiti njihova ustavom zajamčena prava, nadbiskup Devčić stao je na njegovu stranu. Vrata većine crkvenih dvorišta ostala su zatvorena. Čak i dvorište najstarijeg hrvatskog marijanskog svetišta na Trsatu zatvorilo je svoja vrata. No, usprkos svemu vjernici i ostali građani, su se organizirali i prikupljali potpise svakoga dana. Da se HBK drugačije postavila, cijeli ovaj proces kako god završio, tekao bi na drugačiji način. Uostalom, suprotno od razloga koji navode agresivni nereligiozni ateisti, bilo bi blagotvorno za crkvu u Hrvata, preraspodijeliti novac koji dobivaju iz državnog proračuna. Potrebno je otvoriti vrhunske katoličke škole i fakultete, katoličke bolnice, osobito TV program dostupan svim vjernicima. Samo će na taj način Crkva moći donekle zadržati utjecaj koji je politička pseudoelita usvajajući Istanbulsku konvenciju, odlučila, dati u ruke GREVIU i tzv. nevladinim udrugama, koje će sada imati pravo nadzora provođenja rodne ideologije u obrazovanju, znanosti, kulturi i drugdje. Čak je iz prijedloga novog Obiteljskog zakona izbačeno da roditelji imaju pravo na obrazovanje svoje djece sukladno svojim vjerskim stajalištima. Pa tko će onda i kako odgajati našu djecu? Uvjeren sam kako bi se, kada  bi HBK-a svoje poslanje provodila u jedinstvu s narodom, ponovno  dogodila evangelizacija. Također sam siguran da bi vjernici u tim drugačijim okolnostima, Crkvi dali više novca nego što za nju izdvaja iz državnog proračuna.

Referendumske aktivnosti nisu primjerene sakralnom prostoru

Tri dana prije početka oba referenduma 9. svibnja 2018. HBK se ničim izazvana oglašava novim priopćenjem. Stalno vijeće HBK-a smatra da referendumske aktivnosti nisu primjerene sakralnom prostoru te da se o njima u crkvi ne daju obavijesti kako se ne bi opterećivalo nedjeljno bogoslužje.

Tih dana, o 120. obljetnici rođenja simbola otpora nedemokratskim režimima blaženog Stepinca, HBK je praktično stala uz ujedinjenu vlast i oporbu, koje su bile odlučne zadržati svoje privilegije, koje im omogućuje aktualni Izborni zakon. Stali su uz onu istu vlast koja je najavila nedemokratski način opstruiranja prikupljanja potpisa. HBK je znao da su gradonačelnici Zagreba i Osijeka uveli nezakonite i vrlo visoke cijene „stolarina“, dok je gradonačelnik Rijeke potpuno zabranio ili ograničio prikupljanje potpisa za referendume. Vjernici su očekivali da će ih HBK i biskupi podržati i neki doista i jesu. Također i poneki hrabri svećenici nisu svoja dvorišta smatrali „sakralnim prostorom“.

No, većina biskupa nije dopustila vjernicima organiziranim u incijativama korištenje dvorišta ispred crkvi nad kojim gradonačelnici nisu imali nikakve ingerencije. Time su otvoreno stali uz one koji ne provode Ustav i zakone, a direktno protiv vlastitih vjernika. Na taj način pomogli su svojim nečinjenjem nemoralne radnje vlasti. Da se Stepinac tako ponašao vjerojatno ne bi danas bilo samostalne hrvatske države, ma tko god se nalazio u vodećim političkim i crkvenim krugovima.

Autor:Željko Sakić
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.