Što to povezuje Jandrokovića, Grbina i Vesnu Pusić?

Sve je bez EU za Hrvatsku upitno, ne samo mirovine, socijalna davanja ili plaće u javnom sektoru – baš sve. Jer, bez EU neće biti ekonomskog rasta, a bez rasta gospodarstva neće biti ni mirovina, izjavila je Vesna Pusić neposredno prije referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, 2012. godine. Danas, šest godina kasnije pokazalo se da je zastrašivanje Vesne Pusić neisplatom mirovina bila obična laž, ali je Bruxelles ostao mjesto gdje hrvatske političke elite i dalje hodočaste, prihvaćajući sve tamošnje naputke kao dogmu o kojoj se gotovo ne smije niti polemizirati. Hrvatska je u međuvremenu po svim pokazateljima završila na dnu EU pa je čak zbog skromnog povlačenja sredstava iz tamošnjih fondova postala financijer bogatih država članica, jer više uplaćuje u njihov proračun nego što iz njega povlači.

No, kako bi bili sigurni kako će se prvenstveno njihove ambicije i interesi potvrditi na referendumu, činjenica je da su vladajuće političke strukture zbog straha od volje naroda tijekom 2010. godine promijenile dotadašnji Ustav RH, i to tako da je za uspjeh referenduma bila dovoljna većina izašlih, a ne natpolovična većina hrvatskih birača – što je do 2010. pisalo u Ustavu, a sve u cilju da se Republika Hrvatska pod svaku cijenu pridruži Europskoj Uniji. Prema službenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva na referendum je izašlo 43,51% hrvatskih birača, od čega je za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju glasovalo 66,27% dok ih je 33,13% bilo protiv. Dakle referendum ne bi prošao bez „prilagođavanja“ interesima političkih elita.

Društvo iz MVP-a

I Vesna Pusić i Gordan Jandroković bili su na čelu MVEP-a, dok je Vesna Pusić u svom posljednjem pokušaju produžavanja političke karijere doživjela debakl prilikom kandidature za glavnu tajnicu UN-a. U MVEP-u im se pridružio i Zoran Milanović, a tamo se zaposlio i Andrej Plenković. Gordan Jandroković je tijekom devedesetih postao član HDZ-a, a ubrzo i jedan od bliskih suradnika Ive Sanadera, tadašnjeg zamjenika ministra vanjskih poslova, što će se pokazati presudnim za Jandrokovićevu karijeru. Zoran Milanović se 1993. zaposlio u MVEP-u. Milanović je prvi razgovor obavio s Ivom Sanaderom koji ga je također primio u Ministarstvo. No, Milanovića i Jandrokovića povezuju i obiteljske veze.

To se nadovezuje na onu Milanovićevu izjavu da je “moja sestrična Jandrokovićev suprug”. Milanović je često provocirao Jandrokovića pitajući ga je li u zatvoru posjetio Ivu Sanadera koji ga je za ruku doveo u politiku i ugurao u HDZ. Uvrijeđeni Jandroković pokušavao je uzvratiti: “Govorili ste kao ulični huligan, ali to je vaše pravo i tako se ponašajte, što i očekivati od jednog nesposobnog skorojevića.”
Danas je Milanović politička prošlost, a Jandroković je posve promijenio retoriku, iako ni on nema političke budućnosti. “Hrvatska počiva na političkoj stabilnosti koju generira HDZ. Pojavljuju se oni koji žele razgraditi sustav govoreći kako ništa nije dobro. Nemojmo nasjedati na takve priče koje za cilj imaju afirmaciju onih koji na demokratskim izborima ne mogu dobiti više od 1 posto”, rekao je Jandroković. Kada bih i zanemario činjenicu da je Jandroković postao predsjednik Sabora s 808 glasova birača, opet je neshvatljivo da govori o onima koji na izborima ne mogu dobiti više od 1% – a to je upravo HNS, koalicijski partneri njegovog HDZ-a, isti onaj HNS koji je na izborima bio dio SDP-ove predizborne koalicije.

Peđa Grbin referendumi i „Čavoglave“

”Pa ako otklonimo mogućnost referenduma o smanjivanjima prava manjina, objavi rata Srbiji ili otkazivanju Konvencije o ljudskim pravima – onda neka se referendumi raspisuju”, kazao je Grbin. Ova izjava dana je u potpuno trijeznom stanju pa se za nju ne može pronaći olakotne okolnosti, kako je to sam Grbin učinio nekoliko godina ranije, prilikom jedne druge izjave. Jer ne samo da se u XXI. stoljeću više ratovi ne objavljuju, iako se vode, nego ih uvijek pokreću političke elite, a nikada narodi.

”Ja sam pijana budala. Nimalo se ne ponosim time što je bilo. Više-manje se sjećam te noći. Najradije bih da se nikada nije dogodila. Još sam mamuran”, rekao je Grbin, saborski zastupnik SDP-a, prije nekoliko godina kada je u ranim jutarnjim satima pijan teturao u jednom pulskom kafiću pjevajući „Čavoglave“, pjesmu Marka Perkovića Thompsona. Inače, Thompsonu je zabranjeno pjevati u pulskoj Areni, a jedan od vodećih ljudi SDP-a, stranke koja podržava tu zabranu, Grbin pjevao je njegovu pjesmu, „Čavoglave“.

Dosljedni u nedosljednosti

Jandroković, Grbin i Vesna Pusić dosljedni u nedosljednosti sada su protiv najavljenih referenduma. U tome im se pridružio Milorad Pupovac. “Njima je svaki zastupnik manjine očito viška. Kao što je svojevremeno govorio Anto Đapić – i jedan je previše”, ustvrdio je Milorad Pupovac, SDSS-ov čelnik i član aktualne HDZ-ove vlasti. Đapića se, zanimljivo, sjetio i Sergej Trifunović u emisiji „Nedjeljom u 2“, usporedivši ga sa Šešeljem, dok je potonji četnikovao nadomak Hrtkovaca.

Kada je to trebalo Jandrokoviću, Vesni Pusić i Grbinu, promijenili su Ustav kako bi referendum o ulasku Hrvatske u EU prošao tako da je bilo dovoljno prikupiti dva glasa „za“ i jedan „protiv“ i referendum bi uspio. Danas, pravdajući se višim interesima, na svaki način nastoje otežati referendume. No, ne radi se o nikakvim višim interesima, nego protivno interesima političkih pseudoelita, stranaka HDZ i SDP i njihovih satelita, kojima ovakav izborni zakon omogućuje dugotrajni o(p)stanak na vlasti.

Referendum protiv Istanbulske konvencije, razotkriva onaj simbolični pljesak zastupnika SDP-a, zastupnicima HDZ-a, koji su usvojili Konvenciju, koju taj isti SDP dok je bio na vlasti nije ratificirao. Drugim riječima izigravanje izborne volje birača, očito je postao još jedan od načina kako se u Hrvatskoj političke elite održavaju na vlasti. Interesi naroda spomenutim strankama nikada nisu bili prioritet, a sada pokušavaju i referendume proglasiti opasnošću za demokraciju. Ako je nešto opasno za demokraciju, onda je to politička, koruptivno-klijentelistička mreža, koja je upropastila Hrvatsku i kojoj treba stati na kraj.