Davor Javorovic/PIXSELL

Predsjednica je upravo u Vukovaru trebala biti u žutim čizmama!

Autor: Željko Sakić

Na svaku obljetnicu tragedije Vukovara i Škabrnje, miješaju se emocije, tuga, sjećanje, ponos i pomislio sam da će s vremenom postati lakše, ali nije.

Ove godine puno izravnije nego ranije javnosti su predočene jezive činjenice o onome što se događalo nakon najkrvavije bitke Domovinskog rata, tijekom koje je Vukovar sravnjen sa zemljom. Poginula su 1624 hrvatska branitelja i civila, a ranjeno je 1219. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

Stotine djece ostale su bez roditelja, a još danas 300-tinjak je Vukovaraca i dalje na popisu nestalih.

I ovdje sa stotinama nestalih započinje jedna od najsramotnijih epizoda vezanih za sudbinu grada, branitelja i civila, a osobito njihovih obitelji. Poznato je kako je pravo na grob, civilizacijsko dostiguće, o kojemu piše još Sofoklo u svojoj tragediji Antigona.

I doista je tragično 26 godina od  stradanja i žrtve Vukovara, još toliki broj obitelji tako besćutno držati u isčekivanju i pri tome ponavljati floskule o normalnom suživotu, koji nije moguće uspostaviti, jer se uporno želi promjeniti povijest.

„Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost“, napisao je George Orwell, pa je jasno zašto Srbija nikada neće priznati postojanje logora, niti razmjere onoga što se dogodilo u Vukovaru, niti svoju ulogu u tragediji Vukovara, niti u agresiji na Hrvatsku.

Zato se ne želi otkriti gdje su nestali, zato se u srbijanskom tisku ne spominje Ovčara, gdje je počinjen bezuman zločin, zato se prešućuje da su Hrvati u Bapskoj bili obilježeni bijelim vrpcama, slično kao Židovi pedeset godina ranije.




Naravno, kao i proteklih godina, politički predstavnici Srba, pa ni Pupovac nisu bili u Vukovaru, a niti u Škabrnji, u koloni sjećanja. Prilikom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, Pupovac redovito u Beogradu s Vučićem obilježava Dan sjećanja na stradanje i progon Srba u akciji „Oluja“. Tako oni rade na poboljšanju odnosa dvaju naroda.

Kome smetaju žute čizme?

Žute čizme,“ Herman Survivor„ koje su se po licenci proizvodile u Borovu, nosili su branitelji Vukovara, i vjerojatno je to bio jedan od glavnih razloga za one pripadnike JNA i paravojnih formacija, koji su tada odlučivali o životu i smrti da za njih odaberu smrt.




Kolinda Grabar Kitarović, na opasku novinara kako je u Vukovar došla obučena u vukovarske žute Borovske čizme, takozvane “zenge” koje su 1991. nosili hrvatski branitelji Vukovara, kazala je da time želi poručiti kako su Vukovaru potrebna radna mjesta za bolju budućnost.

Fotografije čizama predsjednice nisu promakle niti urednicima beogradskog “Blica”, koji su izvješće iz Vukovara popratili naslovom: “Skandal hrvatske predsednice: Kolinda u Vukovaru s ustaškim čizmama”.

O tome se dakle radi „ustaške čizme“, znače da je bilo „opravdano“ razoriti Vukovar, a potom, i ratni zločin kojeg su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi na  Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine kada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, koji su, dok su bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni te potom smaknuti.

Čizme zbog kojih su prozvali predsjednicu, simboliziraju zajedništvo s onima koji su herojski branili Vukovar, i pali za Hrvatsku, i to je potpuni odgovor na natpise srbijanskih novinara, kojima su naši heroji i dalje „ustaše“.

Zločini bez kazne

Kako sam napomenuo ove godine je otvorenije progovoreno o tragičnom stradanju Vukovara, ali  i Škabrnje, gdje je do kraja rata ubijeno 86 ljudi, među kojima 15 branitelja. Nitko, do danas nije odgovarao za taj zločin?!

Zaklada Sunčica, jedna je od rijetkih koja je svih ovih godina upozoravala na ratni zločin silovanja. Pravi razmjeri tog zločina još nisu potpuno razotkriveni, niti su zločinci procesuirani.

No, narod žrtvu Vukovara i Škabrnje nije zaboravio. Ove godine u veličanstvenim kolonama  sjećanja, 65.000 ljudi odalo je počast Vukovaru, a  20 tisuća ljudi došlo je u Škabrnju.

Puno će još vode proći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija biti prijateljske zemlje, rekla je predsjednica, a to je također više nego jasna poruka za političke strukture u Beogradu, koje čvrsto stoje na velikosrpskim pozicijama.

Autor:Željko Sakić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.