Kakva smo država najbolje znaju naši petokolonaši koji djeluju institucionalno

Kada bi se u našem slučaju radilo o petoj koloni onako kako je korištena u Španjolskom građanskom ratu, dakle, organizacija koja nije bila dio Vlade ili državnih institucija, onda bi situacija u Hrvatskoj, bila znatno povoljnija.

Ovdje, međutim, imamo rasprostranjenu petokolonašku mrežu unutar sustava vlasti te obrazovanju, pravosuđu, NVO i dijelu medija, koja bez osobitih poteškoća, u međunarodnim, diplomatskim i političkim prijeporima, djeluje kao neprijatelji svoje vlastite zemlje.

Takav slučaj, osobito nakon krvavog rata i velikosrpske agresije, ne može se pronaći niti u jednoj normalnoj državi u Europi.

Vulinove izjave o „građanskom ratu“ u dijelu hrvatskih medija pale su na plodno tlo

“Ako su Srbi postali agresori samim činom rođenja u Hrvatskoj, onda je agresije zaista i bilo. Ako nije bio građanski rat, zašto je pred kamom i jamom Hrvatsku napustilo 250.000 državljana Hrvatske srpske nacionalnosti”, ponovio je Vulin, svoju velikosrpsku tezu, u kojoj je ponovno spomenuo „kame“ i „jame“. Sve je Vulin započeo prije dosta vremena usred Hrvatske, prozivajući Stepinca da je bio „ustaški vikar“. Ni tada nije dobio adekvatan odgovor pa nije niti danas.

Ne čudi me da se Vulin odlučio za ovakvu izjavu, nakon što je Hrvatska uputila „oštar“ prosvjed, koji bi se mogao sažeti u rečenici: „Srbija se nije spremna suočiti s ulogom u krvavom raspadu SFRJ“.

Kakva oštrina i odlučnost! Kao da to nije odavno svakome jasno. Štoviše, Srbija upravo aktivno pokušava redefinirati povijesnu činjenicu o agresiji na RH, pretvarajući je u tobožnji „građanski rat“.

Ako je ovo oštar prosvjed, morat ću citirati srbijanskog ministra vanjskih poslova, Ivicu Dačića, koji je svoj četnički stav ovako formulirao:

“Prosvjed Hrvatske povodom podizanja spomenika Milanu Tepiću, majoru JNA koji je 1991. raznio skladište oružja u Bjelovaru, djeluje “besmisleno, tragikomično i suludo”. To bi se, valjda, prema logici našeg MVP-a, moglo okarakterizirati kao standardno diplomatsko komuniciranje.

Kada ovakve izjave dolaze iz Beograda uopće me ne čude, ali da će u jednim ovdašnjim novinama napisati: „Naravno da je taj major 29. rujna 1991., kad je izazvao eksploziju jednog skladišta naoružanja JNA u Bjelovaru pri čemu je ubio i 11 pripadnika Zbora narodne garde, predstavljao nama neprijateljskog vojnika. Ali, on je tom trenutku bio oficir legalne vojne formacije države koja je još uvijek postojala. Pogibija gardista je tragedija, ali Tepić, koji je također izgubio život, izvršavao je svoju dužnost.“. Pročitati ovakvo nešto, u ovdašnjim novinama, pa to je stvarno, čak i za hrvatske prilike, nevjerojatno!

Iz ovakvog zaključka proizilazi da su svoju dužnost obavljali i Mrkšić, Šljivančanin i Radić, potom i Ratko Mladić i svi ostali oficiri i podoficiri JNA koji su 1991. ubijali civile, ranjenike i razarali hrvatske gradove i sela, u tzv. „građanskom ratu“?!

Zakon o aboliciji potpuna je katastrofa!

Zakon o aboliciji omogućio je Miloradu Pupovcu i Vojislavu Stanimiroviću da se SDSS pri kadroviranju osloni na ključni oficirski kadar tzv. vojske „RSK“. Očekivati od SDSS-a da će se s takvom stranačkom strukturom, pomiriti s gubitkom tzv „Krajine“ je iluzorno, kao i da će raditi na poboljšanju odnosa s Hrvatima.

Sama činjenica da u Beogradu dijeluje „Vlada“ tzv. „Republike Srpske Krajine“ u progonstvu, koja ima i Skupštinu i da Republika Hrvatska tolerira njezino postojanje, dovoljno je alarmantna.

Hrvatska nikada od Srbije nije zatražila objašnjenje za takve aktivnosti, niti poduzela druge postupke, kojima bi (primjerice, u Bruxellesu) pojasnila da se na takav način ugrožava teritorijalni integritet zemlje te zatražila da se spomenuta „Vlada“ raspusti!

No, tzv. „Vlada RSK“, zato je ìznijela niz zahtjeva prema RH, od kojih ću izdvojiti dva: “Prestanak ustašovanja petog avgusta u Kninu!!!“ te “Vratite nama Srbima otetu našu zemlju Republiku Srpsku Krajinu!!!”

Jer, ako se tzv, „Vlada RSK“, nalazi u progonstvu, to podrazumijeva da se ima namjeru jednom vratiti. A, posve je nevjerojatno da nakon brojnih zločina, koje su u tzv. „Krajni“ počinili nad hrvatskim civilima, u DORH-u, nema elemenata za kazneno gonjenje tzv. predsjednika „Vlade“ Milorada Buhe i tzv. predsjednika „Skupštine“ Rajka Ležajića, kao i preostalih članova, tzv. „Vlade.“

Mirna reintegracija, žene susreću silovatelje, logoraši mučitelje

Iako se navodi kako je 15. siječnja 1998., hrvatsko Podunavlje vraćeno u sastav Republike Hrvatske, gotovo dvadeset godina kasnije jasno je kako je mirna reintegracija doživjela neuspjeh.

Erdutski sporazum, koji je zbog niza ustupaka pobunjenim Srbima izazvao revolt prognanih Hrvata s toga područja, potvrdio je u kojem smjeru će se reintegracija provoditi.

Danas, silovane žene, susreću svoje silovatelje, dok logoraši srbijanskih koncentracijskih logora (za koje Srbija negira da su postojali, ali „priznanja“ tamo iznuđena batinama i mučenjem, koristi za podizanje optužnica protiv hrvatskih branitelja i to prema „univerzalnoj jurisdikciji“) susreću svoje mučitelje, a o mirnoj reintegraciji govori se kao o vrlo uspješnoj operaciji.

Koliko je uspješna pokazuju i deseci ploča s četničkim obilježjima, koje ne smetaju IDS-u. IDS je u saborsku proceduru uputio prijedlog kojim bi se propagiranje nacističkog, fašističkog i ustaškog režima smatralo kaznenim djelom, za koje predlažu zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci do dvije godine. O propagiranju četništva, zabrani pokreta, na području RH i kažnjavanju četničkog slogana, „Sloboda ili smrt“, nadobudni IDS-ovci, nisu spomenuli niti riječi. Valjda, u IDS-u nisu upoznati s djelovanjem četničkih  postrojbi, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao ni onima koje su ratovale u Hrvatskoj, za vrijeme Domovinskog rata i počinile brojne zločine; „Srpska garda“, „Beli orlovi“, “Dušan Silni”, itd.

I kada sam očekivao da će „antifašist“ Nenad Stazić, u Saboru, spomenuti rehabilitaciju četničkog pokreta u Srbiji, uključujući i Milana Nedića te ukazati na fašizaciju tamošnjeg društva, on je IDS-ovcima, poručio nešto posve drugačije. Istru je, kazao je Stazić, u sastav Hrvatske vratio Josip Broz Tito. “A država se ova odriče i Tita i njegovog djela. Možda me ovaj katalonski referendum asocira na Istru. I Španjolska je po Ustavu unitarna pa se Katalonija ne može odvojiti. I Hrvatska je unitarna pa kada se već odriče i Tita i njegovog djela i kad Istrijan toliko uplaćuje, a ovako ih se vrijeđa mislim da bi Istrijani trebali razmisliti da postupe kao Katalonci”, rekao je Stazić.

Nakon ovakvog poziva iz Sabora valjda je jasno kako peta kolona u Hrvatskoj institucionalno djeluje, štoviše, ne očekujem da se zbog ovoga bilo tko iz vodstva SDP-a ispriča. Ništa ne očekujem niti od DORH-a.