Kako je Milorad Pupovac postao gospodar Hrvatske?

Kada je Milorad Pupovac u Saboru postavio pitanje zašto je iz Hrvatske od 1991. do 1995. otišlo 300 tisuća Srba, ta je očita laž prošla bez većih reakcija zastupnika, iako je izrečena dan prije obilježavanja 26. godišnjice vukovarske tragedije. Naravno, kao i proteklih godina, politički predstavnici Srba, pa ni Pupovac, nisu bili u Vukovaru, u koloni sjećanja.

O Miloradu Pupovcu, na domoljubnim portalima, napisano je mnoštvo članaka, uglavnom u podcjenjivačkom tonu. No, posljednji čovjek kojega bi u ovdašnjoj politici trebalo podcijeniti jest Milorad Pupovac.

Jer, za ovoliku količinu moći i utjecaja potrebno je snažno zaleđe i logistika u Hrvatskoj i inozemstvu. Dakle, Pupovac je projekt određenih centara moći, koji stoje iza njega, i ostvaruju direktan utjecaj na ključne političke odluke koje se donose u Zagrebu. Odmah želim reći kako je njegova moć i utjecaj obrnuto proporcionalna utjecaju i moći hrvatske malobrojne, suverenističke, političke elite.

Tako i trenutna parlamentarna većina ovisi o Pupovčevoj volji, čime je Plenković zapravo omogućio da manjine određuju većini u kojem smjeru će se kretati politički procesi.

Mislim da Plenković, kojega je Juncker nedavno uštipnuo i poslao mu poljubac, osjeća silnu radost i zadovoljstvo ne samo zbog te „časti“, nego i zbog pohvala koje mu iz u Bruxellesa redovito upućuju, jer bespogovorno provodi sve njihove naloge, iako ovakva situacija ne bi bila moguća niti u jednoj državi članici EU.

Kako je sve započelo?

Pupovac je doktorirao 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na spomenutom fakultetu početkom 1989. godine Pupovac je jedan od vodećih ljudi Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, neojugokomunističke stranke koju je osnovao s Predragom Matvejevićem, Žarkom Puhovskim, Kočom Popovićem i ostalim jugokomunističkim kadrovima.

Znakovito, 1990. Pupovac postaje predstojnik Katedre za primijenjenu lingvistiku. To je u očitoj kontradikciji s tvrdnjama kako su devedesete  bile „olovne godine“, za kojih su se osobito „brojala krvna zrnca“.

Iako, 1992. još vrlo oprezan Pupovac koji tada, primjerce, govori čistim hrvatskim jezikom, izlazi u javnost s izjavom koja mu je mogla zapečatiti karijeru.

U veljači 1992. izjavio je da je u Hrvatskoj; „11 tisuća srpske djece pokršteno“.

Kardinal Kuharić tada traži da se ta informacija smjesta provjeri. Živko Kustić, glavni urednik „Glasa koncila“, ustvrdio je da „nijedan takav slučaj nije zabilježen“.

Na tiskovnoj konferenciji koju je potom organizirao Pupovac ničim nije potvrdio te svoje optužbe, jer su bile laž.

Stoga, zagrebački okružni tužitelj u svibnju 1992. podiže optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa, međutim, nije nikada došlo.

Iako je Pupovac pokušao s nekoliko stranaka srpske provenijencije postati utjecajan političar, u Sabor ulazi 1995. na listi Akcije socijaldemokrata Hrvatske. Od tada više nikada nije bio bez zastupničkog mandata.

U prostorijama „Prosvjete“ Pupovac je 1997. osnovao Srpsko narodno vijeće.

Te 1997. kada se izglasavao Šeksov paket ustavnih promjena, koji je između ostalog u Ustav uvrstio manjine, zastupnici su sat vremena čekali jedan, presudan glas. Bio je to glas Milorada Pupovca. On je u zadnji trenutak ušao u Sabornicu i izgovorio svoje “da” za ustavne promjene.

Dolaskom na vlast 2000.g. Ivica Račan ne ide u koaliciju s Pupovcem, ali promjenom ustavnog zakona o manjinama, koji je predviđao da za dvojezičnost – manjina mora biti nazočna sa 50% stanovništva, smanjuje taj postotak na jednu trećinu!

Tu se nalazi, barem prividan temelj, za kasnije nasilno postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru.

Dolaskom Ive Sanadera za Pupovca započinje streloviti uspon

Pupovac je sa svoja tri saborska mandata bio ključni koalicijski partner HDZ-a u razdoblju od 2003. do 2011. godine, a to je i danas.

Sanaderov “Hristos se rodi” lansirao je Pupovca u političku orbitu. Sklopio je sporazum u kojem mu je HDZ dao sve što je tražio. Pupovac je dobio proračunski novac i politički utjecaj, osigurana tri mandata za SDSS u Saboru.

Bila je to bitka za politički utjecaj, ali i velki financijski udio – u početku za strane donacije, a kasnije sve više za ogromna sredstva iz državnog proračuna.

Pupovac je, između ostalog, ishodio “konsolidaciju radnog staža pobunjenicima na području tzv. SAO Krajne od 1991. do 1995. godine”, zbog čega Hrvatska danas isplaćuje 55 000 takvih mirovina.

Pupovac ima svoje paralelne proslave, novine i institucije

U Srbu 27. srpnja Pupovac organizira tzv. proslavu Dana ustanka naroda Hrvatske, iako je to dan pokolja nad nesrpskim stanovništvom, ignorirajući službenu proslavu, na drugom mjestu i u drugo vrijeme.

SNV u suradnji s SKD-om Prosvjeta 2006. osnovao je Arhiv Srba u Hrvatskoj. Arhiv Srba u Hrvatskoj, između ostalog, poziva sve koji su zainteresirani da doniraju građu, ali i svjedočenja o stradanjima u Drugom svjetskom ratu i ratu 1991. – 1995.

Srpsko narodno vijeće je 2008. godine pokrenulo Političku akademiju. Od njenog osnutka, Akademiju SNV-a pohađalo je pet generacija polaznika.

SNV Bulletin #10:  „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016.“, tiskan je uz financijsku pomoć Vlade RH, EU, te Grada Zagreba. Polovica izdanja je otisnuta na engleskom jeziku, kako bi se mogla poslati svim veleposlanstvima u Zagrebu i inozemstvu, što je i učinjeno.

Ako Vlada i Grad Zagreb financiraju tiskovinu takvog naslova i sadržaja, tko može dovesti u pitanje propagandu koju tamo šire.

Tjednik Srpskog narodnog vijeća “Novosti” i ovogodišnju proslavu “Oluje” obilježava naslovnicom. “Lijepa naša lijepo gori”, a uskoro požari doista kao nikada do sada haraju Hrvatskom. Svakoga dana iz državnog proračuna za taj tjednik izdvaja se 9 000 kuna, odnosno 3,2 milijuna kuna godišnje.

Koncentracija moći Milorada Pupovca

Ozren Pupovac, sin saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća, zaposlio se u veljači na riječkom Filozofskom fakultetu.

Pupovac je u braku s novinarkom Slavicom Lukić s kojom živi u kući u zagrebačkoj elitnoj četvrti, Gračanima.

Slavica Lukić, potpredsjednica je HND, kojem se na čelu nalazi Saša Leković sa završenom srednjom školom.

Trebalo je dugo godina ustrajnog rada, i planiranja, da bi Pupovac postao čovjek, bez čije se suglasnosti, ne može donijeti gotovo niti jedna bitna politička odluka. U politici, ništa nije slučajno, ništa se ne događa slučajno, i svi su procesi i pojave negdje osmišljene.

Kao što je vidljivo, Pupovac nikada ne bi bio (sve)moćni Pupovac, da mu to zbog raznih razloga u dugom vremenskom periodu nisu omogućile političke elite u Zagrebu. Sličan primjer, ne može se pronaći niti u jednoj državi EU, ni onoga što se naziva „regija“.