Borbeni zrakoplovi i lijekovi za djecu ili sve za nevladine udruge?

Svatko tko je bio roditelj dobro zna kako se osjećao kada mu je dijete bilo bolesno. Stoga, rijetki lijekovi za djecu svakako predstavljaju prioritet i ne bi trebali biti upitni. Istina je da takvi lijekovi koštaju vrtoglave svote, ali s obzirom na to da HZZO troši milijarde za nabavku lijekova, morao bi s farmaceutskim kompanijama postići dogovor o povlaštenoj nabavci takvih lijekova. Primjer tvrtke Solpharm, koju je Dijana Šucbah Mrsić, supruga bivšeg ministra Miranda Mrsića, u međuvremenu prodala, govori kako novaca i dogovora ipak ima.

Spomenuta tvrtka je od 2012. HZZO-u dugovala više od 10,6 milijuna kuna. Nagodbom, ta je tvrtka uplatila 10,6 milijuna kuna na račun HZZO-a krajem prošle godine, a zauzvrat im je HZZO oprostio 2,595.372 kuna zatezne kamate! Posebni Fond skupio je oko 27 000 kuna za tri mjeseca postojanja. Nisu li se ti milijuni mogli uplatiti u spomenuti Fond? Usprkos svemu takva vrsta prikupljanja novca nije bila dobra ideja. Očito problem rijetkih lijekova za djecu mora biti riješen kao dio sustavne zdravstvene politike za što je odgovorno resorno ministarstvo i Vlada. Odlazak velikog broja specijalista medicine i medicinskog osoblja u inozemstvo također je problem koji se direktno tiče zdravstvenog stanja djece, ali i društva. Jedan dio ovog problema jest i Imunološki zavod koji nekoliko raznih vlada godinama bezuspješno „spašava“. Za to vrijeme nastavlja se uvoz cjepiva iz inozemstva, po višestruko većim cijenama. U tom kontekstu upitnim se čini i duga tradicija dobrovoljnog darivanja krvi, kada se na kraju tisuće litara plazme bacaju iz spremišta „IMZ-a“.

Ipak, povezivati nabavu borbenih zrakoplova s Fondom za rijetke lijekove potpuno je neutemeljeno. Evo zbog čega.

Od 2000. do 2016. po osam godina na vlasti su bile koalicije predvođene HDZ-om i SDP-om. Za to vrijeme iz državnog proračuna potrošeno je više od 1500 milijardi kuna. Prema procjenama, jer nema točnih i objedinjenih pokazatelja iz državnog proračuna, te županija, gradova i općina, za tzv. nevladine udruge svake godine se izdvajalo milijardu i pol kuna. Za spomenutih 16 godina „aktivisti“ tzv. nevladinih udruga potrošili su najmanje 24 milijarde kuna državnog novca. To je točno osam borbenih eskadrila zrakoplova F-16 Barack! Trošili su za vrijeme najžešće krize dok su se rapidno smanjivali transferi za obrazovanje i znanost. Zbog nestašice novca padao je i opći standard kvalitete liječenja. Istovremeno, tzv. „nevladin sektor“ rastao je brže od bilo kojeg drugog. Dnevno se u Hrvatskoj osnivalo osam nevladinih udruga, pa je registrirano preko 50 000 tzv. NGO. Broj zaposlenih u tzv. nevladinim udrugama dostigao je 20 000. Njihov veliki društveni utjecaj mješavina je projiciranog stranog utjecaja, nedostataka suverenističke politike i koruptivno – klijentelističke interesne mreže koja funkcionira na nadstranačkom principu. Takve mreže ponegdje se nazivaju mafija.

NGO osnivaju političke stranke

Nikada do sada nije se ozbiljno postavilo pitanje ima li državni proračun mogućnosti financirati tzv. nevladine udruge. Svjedoci smo kako je Dragan Zelić nakon 17 godina rada u tzv. nevladinoj udrugi GONG, postao izvršni tajnik SDP-a. Zelić je rođen u Bugojnu, a tijekom rata, kao izbjeglica, završava osnovu školu u Brelima i srednju u Makarskoj. Diplomirao je politologiju na FPZ u Zagrebu. Kada je ne tako davno govorio da se demokracija u Hrvatskoj svakog dana približava „defektnoj demokraciji“, očito je mislio na sebe. Funkciju u SDP-u obavljat će volonterski (SIC!), a plaću će dobivati u Saboru, gdje ga je Partija odlučila zbrinuti u svojem Klubu zastupnika pa će biti na državnoj plaći. A kada nije bio? Inače Zelić nam je sedamnaest godina pričao o izbornom legitimitetu i političarima koji sjede u Saboru s upitnom potporom birača. Zeliću je bio dovoljan jedan jedini glas, onaj Davora Bernardića. GONG tvrdi da tijekom glasanja nisu uočene nepravilnosti. Pa tko im ne bi vjerovao?

Slično se dogodilo i s Radom Borić, široj publici poznatoj po nastupima u HTV-ovoj emisiji „Peti dan“. Ipak je Borić primarno iz tzv. NGO Centra za mirovne studije postala članicom političke stranke Nova ljevica. Članica je koalicije Zagreb je naš, koja se može nazvati NGO ultra-lijevom koalicijom. Čine je Nova ljevica, ORaH, Radnička fronta i „Za grad“. Stranku „Za grad“ vodi Iva Kvakić, bivša NGO društvena aktivistica, a kandidat za gradonačelnika spomenute Koalicije Tomislav Tomašević, bio je programski voditelj tzv. NGO Instituta za političku ekologiju. Negova zamjenica, Danijela Dolenec bila je koordinatorica programa, tzv. NGO Instituta za razvoj obrazovanja, kao i Urša Raukar koja je plakala na Trgu sv. Marka kao sudionica prosvjeda tzv. NGO Platforme 112.

Zlatna NGO mladež
Kako se nevladine udruge šire bez ikakve kontrole, tako imaju i svoju zlatnu mladež. Inače taj fenomen bio je vezan za djecu tajkuna, ali razvio se i u tzv. nevladinim udrugama. Sve je razotkrio jedan mail koji je kružio unutar civilnih udruga, dok ga netko nije dostavio novinarima.

„Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i jahala po Mongoliji“ – stoji u “privatnom” pismu koje je Vesna Mihoković Puhovski, aktivistica i predsjednica tzv. nevladine udruge Protagora, uputila brojnim nevladinim udrugama.

Cvijeti Senti iz tzv. NGO Centra za mirovne studije, bio je neprihvatljiv i sam novinarski interes za spomenuti mail. Tadašnji direktor GONG-a Dragan Zelić, rekao je isto što govori i danas kao tajnik SDP-a, da motiv treba biti pomaganje drugim ljudima. Iz navedenog je vidljivo kako je motiv pomaganje isključivo sebi.

Možda je nabava zrakoplova iz Izraela problematična baš zato što su ti zrakoplovi izraelski. U tom kontekstu, kada se sjetim što su sve protiv interesa Hrvatske radili Bildt i Stoltenberg jasno je da švedski zrakoplovi Gripen nisu bili ozbiljna opcija, i to ne samo zbog nedostatka novca. Izgleda da veliki problem za tzv. nevladine udruge predstavlja strateško partnerstvo Hrvatske i Izraela. Inače u Izraelu je tajna služba Mossad provjerila tko su strani financijeri tamošnjih NGO. Ispostavilo se da se za razvoj demokracije u Izraelu najviše „brinu“ Saudijska Arabija i Katar. Nema straha da bi se nešto slično moglo dogoditi u Hrvatskoj. Sredstva Norveške Vlade za koja su mađarska nadležna tijela utvrdila, kako putem financiranja tamošnjih NGO žele ostvariti nepoželjan politički utjecaj u Mađarskoj, na kraju su završila u hrvatskom tzv. NGO „sektoru“. Ovdje Norvežani financiraju NGO zbog bezgraničnog prijateljstva prema RH, kao i veleposlanstva Nizozemske, Francuske itd.

Prestanite financirati tzv. nevladine udruge

Vrijeme je za prestanak financiranja tzv. nevladinih udruga iz državnog proračuna. Ako netko zna bilo kakvu korisnu stvar koje su tzv. nevladine udruge učinile za ovih dvadeset i sedam godina volio bih to čuti. Nemojte mi navoditi projekt pod nazivom: “Izgradnja kapaciteta ukrajinskih organizacija civilnog društva za istraživačko dokumentacijski rad na teškim kršenjima ljudskih prava”, za koji je tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić Documenti, dodijelila 249.000 kuna. Predsjednik UO Documente bio je njezin brat Zoran Pusić. Taj projekt tzv. nevladine udruge Documenta uopće nije bio prepoznat kao sukob interesa. Pa i nije bio sukob interesa, sestra i brat imali su zajednički interes, a financirala je država.

Ukupnu svotu predviđenu za nabavku borbenih zrakoplova, koju će država otplaćivati deset godina, tzv. NGO sektor potrošit će u dvije godine! Stoga je jasno gdje se može pronaći novac za liječenje djece, te da nabavka zrakoplova i nabavka lijekova za djecu nemaju uzročno-posljedične veze.